U ovom radu daje se uvid u osnovne postulate Montessori pedagogije i definicije suvremene obrazovne neuroznanosti, orijentirajući se prema potrebama i rješenjima za suvremene didaktičke pristupe. Prikazom rezultata suvremenih istraživanja rad povezuje dostignuća Montessori pedagoških metoda i strategija sa znanstvenim pokazateljima obrazovne neuroznanosti o načinima pozitivnoga utjecaja na razvoj pojedinca. Rezultati istraživanja obrazovne neuroznanosti potkrijepit će postulate Montessori pedagogije da je za odgojni pristup važno razumijevanje razvojnih faza odrastanja, individualnosti kompetencija i specifičnosti odgajanika. Specifičnim primjerima naglasit će se da je uz kognitivne, bitno razvijati psihomotorne i afektivne kompetencije, odnosno da je razvoj ovih sfera ličnosti povezan i međuovisan. Ponuđenom pedagoškom perspektivom rad ukazuje na potrebu daljnjega razmatranja kako pristupiti oblikovanju optimalnih kurikula. U radu se sugerira da je upravo zbog različitih društvenih i tehnoloških promjena potrebno razmišljati o pedagoškim metodama, strategijama i pristupima Montessori pedagogije, što podržava i potkrepljuje suvremena obrazovna neuroznanost.