Iako je možda najpoznatiji po otkriću sindroma koji je po njemu nazvan Bellova paraliza, nemjerljiv je doprinos Charlesa Bella (1774.-1842.) neuroznanosti, medicinskoj izobrazbi i filozofiji. Cilj je bio istražiti neuroanatomske crteže u kontekstu vremena u kojem su nastali te njihov utjecaj na buduće znanstvenike. Naglasak je na analizi primijenjenih umjetničkih tehnika te na Bellovu jedinstvenom načinu prikazivanja strukture i funkcije. Raspravlja se o slikama koje se nalaze u njegovoj knjizi “Anatomija mozga: objašnjenje kroz niz gravura” (The Anatomy of the Brain: Explained in a Series of Engravings). Ove slike mogu se promatrati usporedno s njegovim tekstovima o anatomiji mozga u kojima on opisuje uobičajeni način prikazivanja neuroanatomije kao “dosadne” i “besmislene”. Njegova majstorska umjetnička tehnika dopunjava njegove pronicave opise ovoga silno složenoga organa. Rezultat je znatno privlačniji pogled na neuroanatomiju i dojmljiv prikaz njegove vještine kao umjetnika, anatoma i liječnika. Izučavanje ovih izražajnih dijagrama nalik portretima omogućava bolji uvid u um ovoga pionira suvremene neuroznanosti.