Junipero sibiricae-Pinetum dalmaticae Domac (1956) 1965 karakterizira Pinus nigrasubsp. dalmatica (Vis) Franco – endemična svojta prisutna u obalnom području te nekim otocima južne Dalmacije, ali i na južnim padinama Dinarida (Biokovo), na nadmorskim visinama od 350 do 1000 m. Uz jak utjecaj mediteranske klime koja je izražena do viših dijelova planine, zbog svoje nadmorske visine prisutni su i oslabljeni planinski i alpski uvjeti na samim vrhovima. Budući da je Biokovo na granici mediteranske i eurosibir­sko-sjevernoameričke regije, u istraživanoj zajednici prisutne su vrste iz obje regije, što povećava posebnost zajednice. Mnogi znanstvenici su se do sada bavili sintaksonomskim položajem zajednice Junipero sibiricae-Pinetum dalmaticae, ali je uvijek opisivana kao jedinstven tip vegetacije. Šume s crnim borom (Pinus nigras.l.) često u svojoj strukturi imaju velik broj lokalnih, za razliku od zonalne vegetacije. Zato zajednice s crnim borom, prisutne na različitim područjima mediterana, imaju mali broj međusobno po­dudarajućih vrsta i više izražene lokalne florističke karakteristike, nego što to imaju drugi, zonalni, tipovi vegetacije. Prema trenutnim sintaksonomskim rješenjima, istraživana zajednica pri­pada submediteranskoj sveziCarpinion orientalisunutar reda Quercetalia pubescentis u razredu Querco-Fagetea. Cilj ovoga rada bio je analizirati ekološke i sintaksonomske karakteristike zajednice Junipero sibiricae-Pine­tum dalmaticae. Za analiziranje podataka upotrijebili smo klastersku analizu, analizu prema indikatorskim vrstama (ISA) te nemetričko višedimenzionalno skaliranje (NMS). Pomoću klasterske analize te ISA, uspoređivali smo sve sintaksone u kojima dominira dalmatinski bor, dok smo pomoću nemetričkog višedimenzionalnog skaliranja (NMS) uspoređivali šume u kojima dominira vrsta Pinus nigra s.l. u ostalim dijelovima Mediterana (Grčka, Pirenejski poluotok, Korzika i Sicilija) sa istraživanom zajednicom u Hrvatskoj. Numeričke i sintaksonomske analize pokazuju da se zajednica Junipero sibiricae-Pinetum dalmaticaesa Biokova razlikuje od ostalih vegetacijskih tipova s dalmatinskim borom. Klasterska analiza pokazala je da se Junipero sibiricae-Pinetum dalmaticaejasno odvaja od ostalih sintaksona (Slika 2) u kojima dominiraPinus nigrasubsp. dalmatica, dok su pomoću ISA (Tablica 1) utvrđene indikatorske vrste koje ju odvajaju, ponajprijeJuniperus communis L.subsp.nanaSymeteSesleria robustaSchott, Nyman & Kotschy. NMS metodom pokazana je bliskost zajedniceJunipero sibiricae-Pinetum dalmaticaes grčkom zajednicomSeslerio robustae-Pinetum pallasianaeBarbéro & Quézel 1976 corr. Bergmeier 1990 (Slika 3) te njihovo zajedničko grupiranje odvo­jeno od ostalih mediteranskih zajednica s crnim borom, grupiranih prema goegrafskom području na kojemu su prisutne (zapadni i centralni mediteran). Ova je zajednica također pionirska, a sloj drveća formiraPinus nigrasubsp. pallasiana. Struktura ovih zajednica je također međusobno vrlo slična, sloj drveća u kojemu dominira vrstaPinus nigras.l. s manje više otvorenim sklo­popm krošanja, gusti sloj niskog grmlja koje uglavnom čini Juniperus com­munissubsp.nanai relativno mali broj prizemnih vrsta u kojemu dominira Sesleria robusta. Obje zajednice javljaju se na sličnim nadmorskim visinama te imaju slične ekološke i biljnogeografske karakteristike, a prema klasifika­ciji staništa iz 2003 uvrštene su u istu skupinu, Mediteranske šume s endem­skim vrstama crnoga bora. Time smo utvrdili da bi istraživana zajednica trebala biti klasificirana unutar razreda Pino-Juniperetea, reda Juniperetalia haemisphaericae i istočnomediteranske sveze Berberido creticae-Juniperion foetidissimae. Zajednice prisutne u ovome razredu raspršene su po cijelom području mediterana, a vegetacija koja mu pripada nalazi se na suhom tlu i završni je stadij klimazonalne vegetacije za južna eurosibirska i mediteranska područja. Zajednice razreda Pino-Juniperetea sadržavaju mnoge endemske vrste koje pridonose njihovoj teritorijalnoj autonomiji. Sličnost zajednice Junipero sibiricae-Pinetum dalmaticae sa istočnomediteranskim zajednicama i njezino uvrštavanje u spomenute sintaksone fitocenološki i ekološki je potvrđena.