Uvidom u tekstove pjesama i životni stil koji vode neki od članova kalifornijskoga deathgrind benda Cattle Decapitation, ovaj članak istražuje vezu između ekstremnoga zvuka, koji bend njeguje i „ekstremne“ poruke koja proizlazi iz njihova rada. Naime, sadašnji i bivši članovi benda ističu svoj stav o problemu okrutnosti prema životinjama i negativnoga utjecaja ljudi na životno okruženje, što se može primijetiti i u tekstualnim i u vizualnim aspektima njihova stvaralaštva. Govoreći u terminima koje je ustanovio sociolog Keith Kahn-Harris, njihovi stavovi imaju osnovu u diskurzivnim, tjelesnim i soničnim transgresijama rada ovoga benda. Cilj je ovoga rada propitivanje na koji način ove transgresije, odnosno, vidovi „ekstremizma“, surađuju i time pojačavaju cjelokupni dojam. To će biti učinjeno ispitivanjem točaka ekstrema u suvremenome društvu na kojima se pozicije o politici, životnoj sredini i pravima životinja susreću sa zvukom muzike benda Cattle Decapitation.