Cilj je ovoga istraživanja proučiti interakcijsku organizaciju potvrde odgovora koju nastavnici engleskoga jezika daju učenicima, a iza koje slijede specifična pitanja. Oblikovanje učeničkih odgovora pomoću potvrde i specifičnih pitanja smatra se dijelom interakcijske kompetencije u razredu i petom vještinom u poučavanju engleskoga jezika. Stoga je ova dvokomponentna taktika analizirana kako bi se došlo do boljega razumijevanja interakcijskoga repertoara nastavnika. U ovome istraživanju primijenjen je kvalitativni nacrt s primjenom konverzacijske analize. Podatke koji su proučavani sačinjava osamnaest sati primjera iz nastave iz Korpusa akademskoga govornog engleskog jezika Sveučilišta u Newcastleu. Rezultati upućuju na činjenicu da je način na koji nastavnici potvrđuju odgovore učenika i postavljaju im specifična pitanja pokazatelj interakcijske kompetencije u razredu te da on uvelike ovisi o cilju zadatka (tj. pedagoškom ispravku). Za razliku od ranije provedenih istraživanja, utvrđeno je da kombinirana potvrda oblikuje prethodne odgovore učenika tako što u prvi plan stavlja njihova postignuća, a ne zatvara temu niti naznačava prelazak na drugu temu. Takva kombinirana potvrda daje nastavnicima priliku da potvrde ili odobre ono što je učenik rekao na jednoj razini, dok na drugoj razini provode ispravak istoga. To im omogućava rad na različitim razinama u složenom razrednom okružju.