Kreiranje standarda podrazumijeva kombinaciju pokuÅ¡aja pasivnog (opisnog, iskustvenog) definiranja stanja i aktivnog normiranja odnosno zadavanja smjernica (programa rada). Kada se bavi biomedicinskim pitanjima, bioetika je bliža kodifikaciji od etike, pa je za oÄekivati da sliÄan potencijal može imati i u okvirima svoje ekoloÅ¡ke orijentacije. PretoÄiti teoriju u praksu, meÄ‘utim, nije lako i Äesto zavrÅ¡ava na naÄelima odveć općenitim za djelovanje (Jahrov „BioetiÄki imperativ“; naÄela duboke ekologije A. Naessa; Potterova „Deklaracija o geoterapiji i globalnoj bioetici“, „Pet faza razvitka okoliÅ¡ne bioetike“ ili „BioetiÄki kredo u Å¡est toÄaka“ i sliÄno). Neusporedivo originalnije i znaÄajnije su, stoga, Potterove „ToÄke o kvaliteti okoliÅ¡a“ i Äetiri upute „eko-općinama“ osnivaÄa „Prirodnog koraka“, Karla-Henrika Robèrta. U analizu i raspravu o uÄinkovitosti navedenih pokuÅ¡aja optimizacije Äovjekova odnosa prema okoliÅ¡u ovo će izlaganje uvrstiti osnovnu ideju projekta „Europske bioetike na djelu“ – da se uÄenje F. Jahra i V. R. Pottera pretoÄi u direktive liderima jedinica lokalne samouprave, koje bi, popisane i prodiskutirane u ekspertnom krugu, a potom verificirane meÄ‘u lokalnim stanovniÅ¡tvom, prerasle u „bioetiÄke standarde“, onoliko konkretne i uporabljive koliko to plemenita utopijska ideja bioetike uopće može biti.