Brojni retorički priručnici ističu važnost profiliranja publike u javnomu govoru. Kaže se da nema loše publike već samo govora koji je neprilagođen određenoj publici i govornikov je zadatak pronaći retorička sredstva kojima će doprijeti do svojih slušača. O publici ovisi ne samo izbor teme ili središnje misli već i izbor riječi, figura, primjera i ilustracija. U uvodnomu dijelu rada iznose se načini profiliranja te elementi publike kojima je potrebno posvetiti pozornost u pripremi govora. U istraživačkom dijelu analizira se govor 10 svećenika koji se u svojim propovijedima obraćaju mladima (na Susretu hrvatske katoličke mladeži, na Planinarskom križnom putu za mlade, studentske kapelane...). Naime, jedan od izazova Crkve u 21. stoljeću jest privući mlade vjernike, zadržati ih na misi i navesti da pozorno prate propovijedi pri čemu je uloga propovjednika vrlo važna. U radu se analizirao sadržaj propovijedi, osobito figurativnost te govorna izvedba. Rezultati su se zatim usporedili s propovjednicima koji nisu usko profilirali publiku i pokazalo se da su razlike velike. Propovijedi namijenjene mladima bile su figurativnije, osobnije i ekspresivnije, a izvedba je bila ležernija i spontanija. U radu se daje pregled retoričkih elemenata koji svećenicima pomažu da se približe mlađoj publici, da zadrže njihovu pozornost i ostvare pozitivne povratne reakcije.