U radu se istražuje zastupljenost usmene književnosti u lektirnim književnim djelima predmetne nastave hrvatskih autora, koja su propisana Nastavnim planom i programom za osnovnu školu i koja interferiraju s usmenom književnošću. Izdvajale su se interferencije na temelju strukture, teme i motiva, likova, jezične igre, zavičajnosti, usmenoknjiževnih oblika i dr. Dolazi se do spoznaja kako je usmena književnost poprilično zastupljena, a da su se interferencije najviše odvijale na temelju zavičajnosti i domoljubnosti, tema i motiva te usmenoknjiževnih oblika. Istraživanje je dokazalo da su elementi usmene književnosti čvrsto i duboko umetnuti u lektirna književna djela hrvatskih autora i da se ni u kom slučaju ne smiju smatrati perifernim elementima kao što je bilo dugo vremena na hrvatskoj književnoj sceni kada se usmena književnost sustavno zanemarivala.