Jahodin model latentne deprivacije najčešće je teorijsko polazište za ispitivanje povezanosti nezaposlenosti i mentalnoga zdravlja. Prema tome modelu zaposlenje, osim što osigurava redovite prihode i financijsku sigurnost, omogućuje zadovoljenje duboko ukorijenjenih psiholoških potreba koje u suvremenome društvu nije moguće drugačije osigurati. Cilj je ovoga rada provjeriti konstruktnu valjanost Upitnika latentne i manifestne dobrobiti (Muller i sur., 2005), njegovu pouzdanost te prediktivnu valjanost u objašnjenju interindividualnih razlika u mentalnome zdravlju. U istraživanju je sudjelovalo 209 nezaposlenih korisnika zajamčene minimalne naknade (Mdob = 44.9; SD = 10.45; 58.9 % muškoga spola). Provedene statističke analize i provjera latentne strukture skale potvrdili su da je šestfaktorska struktura Upitnika LAMB replicirana na hrvatskome uzorku siromašnih osoba. Prema dobivenim rezultatima podacima najbolje pristaje model ESEM (χ2 = 771.050; df = 429; CFI = .902; TLI = .856; SRMR = .039; RMSEA = .062 .055 – .069). Upitnik LAMB pouzdan je i valjan mjerni instrument čijih svih šest dimenzija u smislu konvergentne valjanosti značajno pozitivno koreliraju s mentalnim zdravljem. Rezultati analize traga s manifestnim varijablama pokazali su da su doživljaj svrhe, društveni status i razina aktivnosti značajni prediktori mentalnoga zdravlja nezaposlenih korisnika zajamčene minimalne naknade. Radom je potvrđen konceptualni model latentne deprivacije na uzorku teško zapošljivih osoba te je utvrđena valjanost Upitnika LAMB za korištenje u hrvatskome istraživačkom prostoru. Rezultati istraživanja impliciraju da je podršku korisnicima zajamčene minimalne naknade važno usmjeriti na njihovo mentalno zdravlje i latentnu deprivaciju.