NUK - logo
E-viri
Celotno besedilo
Odprti dostop
  • Čalija Bojan

    06/2013
    Dissertation

    In comparison with conventional drug delivery systems microparticles offer several advantages such as: micrometric dimensions, spherical shape and great surface to volume ratio. Furthermore, numerous materials and different encapsulation techniques can be used to obtain microparticles with desired characteristics. There is growing interest for microparticles consisted of natural, biodegradable and biocompatible polymers such as alginates, which can form gels in presence of Ca2+ ions. However, Caalginate hydrogels are porous and sensitive on presence of sequestering agents, which can cause fast release of encapsulated drug. In order to overcome these limitations Caalginate microparticles can be treated with cationic polymers such as chitosan. In the presented work alginate-chitosan microparticles were prepared by ionotropic gelation followed by polyelectrolyte complexation and subjected to detail physicochemical, biopharmaceutical and pharmaceutical characterization with the aim to investigate the ability of chitosan to improve characteristics of conventional Caalginate microparticles. The special interest was to assess the influence of chitosan molecular weight on chitosan functionality in formulation of alginate-chitosan microparticles as drug delivery systems for NSAILs. In the first phase Ca-alginate microparticles were treated with high molecular weight chitosans (50 – 375 kDa). Experimental design analysis was used to investigate the effect of chitosan molecular weight, other formulation factors and their interactions on microparticles properties. Obtained particles exhibited micrometric size, slightly deformed spherical shape and relatively high encapsulation efficiencies (> 75 %). Release of encapsulated naproxen in simulated gastric fluid was negligible. However, the obtained results revealed some disadvantages of high molecular weight chitosans, such as: high viscosity of their water solutions and their limited ability to form polyelectrolyte complex (PEC) with alginate only on particles surface. In the second phase Ca-alginate microparticles were incubated in nonviscous chitosan oligosaccharide (COS, 2 – 3 kDa) water solutions. SEM analysis confirmed that COS has ability to diffuse in microparticles core due to its short chain length, while the ninhydrin assay revealed that binding of this oligomer for Ca-alginate matrix was more intensive than that of high molecular weight chitosans. Obtained particles exhibited micrometric size, slightly deformed spherical shape and relatively high encapsulation efficiencies (> 78 %). Swelling and drug release studies confirmed pHsensitivity of alginate-COS PEC, which allowed sustained drug release in simulated intestinal fluid. It was shown that use of COS allows simplification of microencapsulation procedure with no significant effect on microparticles properties. In the third phase the ability of COS to interact simultaneously with two polyanions: alginate and Eudragit® L 100-55 was investigated and confirmed. Additional treatment of alginate-COS particles with Eudragit® L 100-55 had no significant effect on morphology, encapsulation efficiencies and drug loading capacity of alginate-COS particles. However, it was shown that COS-Eudragit® L 100-55 PEC provides effective protection of particles against protonation under acidic conditions. This was crucial to achieve sustained release of encapsulated drug in simulated intestinal fluid after previous incubation in simulated gastric fluid. Prednosti mikročestica u odnosu na konvencionalne nosače lekovitih supstanci ogledaju se u sferičnom obliku, velikom odnosu površine i volumena, mikrometarskim dimenzijama, raznovrsnosti materijala za njihovu izradu i postupaka mikroinkapsulacije. Poseban značaj imaju mikročestice izrađene od prirodnih, biodegradabilnih i biokompatibilnih polimera, poput alginata, koji formiraju gelove u prisustvu Ca2+ jona. Međutim, poroznost Ca-alginatnih hidrogel mikročestica i osetljivost na prisustvo sekvestrirajućih jona može uzrokovati brzo otpuštanje inkapsulirane lekovite supstance. Ove nedostatke je moguće prevazići tretiranjem Caalginatnih gelova sa katjonskim polimerima, poput hitozana, koji sa alginatima obrazuju pH osetljive polielektrolitne komplekse. U predstavljenom radu izvršena je fizičkohemijska, farmaceutsko-tehnološka i biofarmaceutska karakterizacija Ca-alginatnih mikročestica izrađenih metodom eksternog geliranja i tretiranih hitozanima različitih molekulskih masa, u cilju poboljšanja karakteristika konvencionalnih Ca-alginatnih mikročestica. Posebna pažnja usmerena je ka ispitivanju uticaja molekulske mase hitozana na njihovu funkcionalnost u formulaciji alginat-hitozan mikročestica kao nosača za nesteroidne antiinflamatorne lekove. U prvoj fazi korišćeni su hitozani velike molekulske mase (50 – 375 kDa). Rezultati karakterizacije mikročestica podvrgnuti su analizi primenom eksperimentalnog dizajna, kako bi se došlo do zaključaka o uticaju molekulske mase hitozana i drugih formulacionih faktora na karakteristike mikročestica, kao i njihovih međusobnih interakcija. Primenom hitozana velikih molekulskih masa izrađene su mikročestice blago deformisanog sferičnog oblika, mikrometarskih dimenzija, sa relativno visokom efikasnošću inkapsulacije (> 75 %) i profilima oslobađanja koji se odlikuju zanemarljivim oslobađanjem naproksena u kiseloj sredini. Međutim, rezultati ove faze su otkrili da primenu hitozana velike molekulske mase otežavaju izražen viskozitet njihovih vodenih rastvora i dužina lanaca koji ograničavaju njihovo vezivanje na površinu Ca-alginatne mikročestica. U drugoj fazi Ca-alginatne mikročestice su inkubirane u neviskoznim rastvorima oligohitozana molekulske mase 2 – 3 kDa. Mikroskopska analiza je potvrdila sposobnost ovog oligomera da zahvaljujući malim dimenzijama prodire u jezgro mikročestica, a ninhidrinskom reakcijom je pokazano da se oligohitozan vezuje za alginat znatno intenzivnije u odnosu na hitozane velike molekulske mase. Izrađene mikročestice su imale blago deformisan sferičan oblik, mikrometarske dimenzije, a postignute su visoke efikasnosti inkapsulacije (> 78 %). Potvrđena je pH osetljivost kompleksa alginat-oligohitozan, koja omogućava usporeno oslobađanje inkapsuliranog naproksena u slabo baznoj sredini. Pokazano je da primena oligohitozana omogućava pojednostavljenje i skraćenje postupka inkapsulacije bez značajnijeg uticaja na njihove fizičkohemijske i farmaceutsko-tehnološke karakteristike. U trećoj fazi rada potvrđena je mogućnost istovremene interakcije oligohitozana sa dva anjonska polimera: alginatom i Eudragit®-om L 100-55. Tretiranje alginatoligohitozan mikročestica Eudragit®-om L 100-55 nije značajnije uticalo na morfološke karakteristike, efikasnost inkapsulacije i sadržaj naproksena u mikročesticama, a pokazalo se da polielektrolitni kompleks oligohitozan-Eudragit® L 100-55 pruža efikasnu zaštitu mikročesticama u kiseloj sredini, što je od ključnog značaja za postizanje usporenog oslobađanja naproksena nakon izmene medijuma praćene porastom pH vrednosti.