Polazeći od suvremene situacije u Hrvatskoj, a u odnosu na neke značajnije pokazatelje stanja i tendencija konstituiranja, promjena i operacionalizacija ekoloških paradigmi naselja (od teorijskih razina o koncepcijama urbane ekologije, međunarodno utvrđenih strategija razvitka i podmirivanja potreba za boravljenjem, radom, kretanjem itd., do primjera dobre prakse na lokalnim razinama) razmatraju se neke značajke zakonske regulative, uloge lokalnih zajednica, medija, reagiranja i ponašanja stanovništva te se iznose neke pretpostavke o razlozima postojećeg i predvidljivog stanja. Ocjenjuje se i zaključuje da postojeće stanje u Hrvatskoj, posebno u koncentriranim urbaniziranim sredinama, još nije postiglo usmjereno i usklađeno približavanje relevantnih ekoloških paradigmi naselja kao zahtjeva i izraza kvalitete življenja u izgradbeno i prostorno uređenim mjestima.