Na slučajnom uzorku od 50 timova obiteljske medicine, proporcionalno raspoređenih po svim županijama, ruralnim i urbanim područjima u Hrvatskoj, provedeno je istraživanje subjektivne procjene kvalitete u djelatnosti obiteljske medicine mjerenjem zadovoljstva osiguranika/pacijenata, korisnika zdravstvenih usluga, ispunjavanjem upitnika EUROPEP koji je 1999. godine proizvela radna skupina EQuiP za evaluaciju primarne zdravstvene zaštite putem korisnika (pacijenata). U istraživanju je aktivno sudjelovao 7.271 ispitanik (od ukupno distribuiranih 15.000 upitnika, odaziv je bio 48,47%), i to 3.189 ispitanika iz gradskih naselja, 838 iz prigradskih naselja, 2.051 sa sela i 92 koji žive na osami. Najbolje su prosječno ocijenjena pitanja “Čuva li liječnik osobne povjerljive podatke dobivene iz razgovora?”, “Spremnost sestre u ambulanti da pomogne pacijentu?” i “Dolazak na posao na vrijeme i pridržavanje radnog vremena?”, s 95% i više odgovora “zadovoljni” i “jako zadovoljni”. Najlošije su bila ocijenjena pitanja “Povezanost ambulante s ostalim dijelovima zdravstvenog sustava (bolnica, specijalisti, dijagnostika, ljekarne)?”, “Dostupnost ambulante javnim prijevozom?” i “Medicinska opremljenost ordinacije?”, s oko 75% odgovora “zadovoljni” i “jako zadovoljni”). Nešto lošije ocjene od ostalih davali su ispitanici koji žive na selu. Bolje ocjene od ostalih davali su ispitanici koji žive u prigradskom naselju. Slične obrasce ocjenjivanja imale su sve četiri skupine ispitanika, s tim da su skupine koje žive na selu i na osamljenom imanju davale niže ocjene o zadovoljstvu od druge dvije. S područja subjektivne procjene kliničke kvalitete najlošije ocjene od sve četiri skupine ispitanika po tipu/mjestu stanovanja dobilo je pitanje o zadovoljstvu ponudom preventivnih zdravstvenih usluga, a s područja subjektivne procjene kvalitete organizacije, najlošije ocjene dobilo je pitanje o povezanosti ordinacije s ostalim dijelovima zdravstvenog sustava. Velik je udio pacijenata izrazio nesigurnost kod prihvaćanja mišljenja općeg/obiteljskog liječnika nasuprot mišljenju liječnika specijalista. Potrebne su posebne poticajne mjere na razini sustava za navedena tri područja.