Cilj ove studije bio je izmjeriti kvantitativne vrijednosti tvrdoće lezija dojke visokog rizika i duktalnog karcinoma in situ (DKIS) pomoću shear-wave sonoelastografije. Retrospektivno smo analizirali patohistološke, ultrazvučne i elastografske podatke (maksimalna, srednja i minimalna tvrdoća, omjer tvrdoće lezije i masnog tkiva (E-omjer), veličina lezije) 228 bolesnica upućenih tijekom četvorogodišnjeg razdoblja na naš odjel radi biopsije dojke širokom iglom. Patohistološki su među 230 lezija dojke dijagnosticirane 34 lezije dojke visokog rizika, 29 duktalnih karcinoma in situ te 167 invazivnih duktalnih karcinoma dojke. Lezije visokog rizika pokazale su niže vrijednosti svih elastografskih parametara u usporedbi s duktalnim in situ i invazivnim karcinomima, no u usporedbi s DKIS jedino je E-omjer pokazao značajnu razliku tvrdoće (3,7 prema 6; p<0,001). Sve su se sonoelastografske vrijednosti značajno razlikovale pri usporedbi duktalnih in situ i invazivnih karcinoma. Nađena je značajna povezanost veličine i tvrdoće lezije (r=0,36; p<0,001). Tvrdoća mjerena shear-wave sonoelastografijom dobro korelira s patohistološkim nalazom lezija dojke koje se mogu otkriti ultrazvukom. Vrijednosti tvrdoće lezija visokog rizika su značajno niže od onih kod malignih lezija. Također smo pokazali da DKIS, uz ultrazvučni nalaz tipičnih mikrokalcifikata u najvećem broju slučajeva, ima i značajno manje vrijednosti tvrdoće od invazivnih karcinoma.