In research and clinical practice language development can be described by two basic methods: scores on psychometric test and calculating basic measures of language development. The other method ...should have a high applicability where there is low possibility of psychometric testing, like in Croatia where only few standardised tests are available. The aim of this research was to compare basic measures of language development in thee groups of participants. First group consists of participants with special language impairment (SLI). Participants in second group have typically developing language and are matched with S/.I group by chronological age. Third group is also typically developing, but with lower chronological age Same pictorial material was used to elicitate narration in all three groups of participants. Language samples were taken, transcribed, coded and used for calculating basic measures of language development (mean length of utterance in words, type-token ratio, lemma-token ratio and others). Results showed that basic measures of language development differentiate among groups of participants: measures on tfie level of utterances and discourse showed statistically significant difference between SLI group and chronologically matched group with typical language development, but did not showed such difference between SLI group and younger group with typical language development. Measures of lexical development show similar tendencies. However, with lexical measures, other factors, such as elicitation material and the type of sampling should be taken into account. Overall, results suggest that basic measures of language development can describe language status. More frequent usage of such measures in clinic and research should enhance the amount of data and enable more precise and reliable application of this type of language profiling. Key words: measures of language development, situational sampling, narrative ability, specific language impairment Jezicni se razvoj u istrazivanju i u klinickoj praksi moze opisati psihometrijskim testovima ili osnovnim mjerama jezicnog razvoja. Kako logopedija u Hrvatskoj raspolaze malim brojem standardiziranih testova, kao mogucnost procjene jezicnih sposobnosti namece se uzimanje uzoraka i racunanje mjera jezicnog razvoja. Ovim se istrazivanjem zeljelo utvrditi sio osnovne mjere jezicnog razvoja dobivene na temelju uzorka pripovijedanja mogu reci o razlikama u jezicnom razvoju djece s jezicnim teskocama i djece urednog jezicnog razvoja. Ispitane su tri skupine ispitanika; skupina s posebnim jezicnim teskocama (PJT), skupina urednog jezicnog razvoja izjedna?ena po dobi sa skupinom s PJT-om te skupina urednog jezicnog razvoja nize kronoloske dobi. Na temelju eiicitirajuceg materijala snimljen je uzorak pripovijedanja koji je prepisan i kodiran te su izracunate osnovne mjere jezicnog razvoja (prosjecna duljina iskaza mjerena u rijecima, broj natuknica, omjer natuknica i pojavnica i druge). Rezultati su pokazali da osnovne mjere jezicnog razvoja dobro razlikuju skupinu s jezicnim teskocama. U skupini mjera jezicnog razvoja kojima se procjenjuju razina iskaza i diskursa pokazane su statisticki znacajne razlike izmedu ispitanika s pos ebnim jezicnim teskocama i s njima po kronoloskoj dobi izjednacenih ispitanika urednog jezicnog razvoja, ali ne i izmedu ispitanika s posebnim jezicnim teskocama i mladih ispitanika urednog jezicnog razvoja, sto je jasan pokazatelj kasnjenja u jezicnom razvoju ispitanika s posebnim jezicnim teskocama. I numericke mjere leksickog razvoja pokazuju znacajne razlike medu skupinama. U usporedbi osnovnih mjera jezicnog razvoja pri analizi rezultata u obzir je uzet izbor eiicitirajuceg materijala i vrste uzorkovanja. Pri tome treba naglasiti da izbor eiicitirajuceg materijala vise utjece na mjere leksickog razvoja jer elicitirajuci materijal usmjerava i ogranicava opseg i raznolikost rjecnika koji ispitanik upotrebljava kao odgovor na odabrani materijal. Rezultati su pokazali da s.sub.u osnovne jezicne mjere dobar pokazatelj jezicnog razvoja, a njihova cesca uporaba u klinickom i istrazivackom radu moze povecati kolicinu raspolozivih podataka u dijagnostickim i terapijskim postupcima te povecati korisnost primjene ovakvog nacina ispitivanja. Kljucne rijeci: mjere jezicnog razvoja, situacijsko uzorkovanje, pripovijedanje, posebne jezicne teskoce
U radu se raspravlja ovladavanje povratnim glagolima u hrvatskome kao J2. Na početku rada daje se kratki prikaz i podjela povratnih glagola u suvremenim hrvatskim gramatikama i gramatičkome opisu, a ...potom opisuje način kako se povratnim glagolima pristupa u priručnicima za učenje hrvatskoga kao J2. Istraživanjem se željelo utvrditi razlike u ovladavanju pojedinim skupinama povratnih glagola i utjecaj izravnoga poučavanja na ovladanost povratnosti: naučenost i usvojenost. Početna je pretpostavka da će se glagoli iz skupine pravih povratnih glagola lakše usvojiti nego ostali povratni glagoli. Provjeravalo se i kako poučavanje utječe na ispitanike različitoga stupnja poznavanja hrvatskoga. Sudionici su polaznici individualne nastave hrvatskoga kao J2 kojima je engleski materinski ili prvi jezik. Trebali su opisati radnje na slikama služeći se jednostavnim rečenicama sa subjektom i predikatom. Neke su od slika zahtijevale povratne glagole sa zamjenicom se, druge povratne glagole sa česticom se, a treće su tražile nepovratne glagole. Razina usvojenosti povratnih glagola mjerila se u tri vremenske točke: prije i neposredno poslije poučavanja te nakon mjesec dana.
Cilj je istraživanja bio dobiti procjenu stručnog suradnika logopeda o najučestalijim
teškoćama u čitanju i pisanju kod učenika s disleksijom i disgrafijom (N=7) jedne osnovne
škole te ispitati ...koliko se njihovi učitelji i nastavnici (N=9) pridržavaju općih pedagoških
načela i kriterija ocjenjivanja.
Rezultati istraživanja na individualnoj i skupnoj razini pokazali su da se najučestalije teškoće
u čitanju i pisanju odnose na zamjene grafički sličnih slova (b-d, b-p, m-n, n-u. a-e, s-z. š-ž) i
zamjene slogova (on-no, ej-je, mi-im) te teškoće u povezivanju glasova i slogova u riječi.
Ispitani se učitelji i nastavnici najčešće pridržavaju pedagoških načela, odrednica i kriterija
ocjenjivanja. Naglasak stavljaju na ishode i proces učenja, a ne na sposobnosti odnosno teškoće
uzrokovane poremećajem. Učitelji najveću pozornost pridaju školskom ozračju (AS=4),
a nastavnici postavljanju jasnih ciljeva i očekivanja (AS=3,75).
Analiza rezultata pokazala je da osobni i socijalni razvoj ispitanih učenika treba više poticati,
omogućiti im kontinuirano učenje socijalnih vještina te primjenjivati različite vrste praćenja,
vrednovanja i ocjenjivanja jer te su kategorije najslabije procijenjene od ispitanih.
Komunikacija odraslih s djecom razlikuje se od komunikacije među odraslima u velikom broju obilježja. U literaturi su već dobro opisana obilježja maminskog govora, no mnogo manje su poznate ...prilagodbe koje odrasle osobe rade u drugim obilježjima komunikacije. U ovom istraživanju je, analizom video-snimaka komunikacije 10 parova majke i djeteta, promatrana pojavnost uporabe gesta (kao i njihovog međuodnosa s verbalnim iskazima) te različitih funkcija verbalnih iskaza. Ta su obilježja analizirana u djece prosječne dobi 13 mjeseci, tj. u djece koja su u fazi proizvodnje prvih riječi. Rezultati pokazuju da majke 15% verbalnih iskaza prate gestama. Ovi podaci ukazuju da roditelji u komunikaciji sa svojom djecom koriste manje gesta negoli u komunikaciji s odraslima. Kada to čine, u gotovo 80% slučajeva koriste deiktičke geste, a u znatno manjoj mjeri ikoničke i konvencionalne. Najčešće se javljaju verbalni iskazi s funkcijama davanja uputa/upozoravanja, opisivanja, privlačenja pažnje i imenovanja. Gestama se roditelji najčešće koriste za privlačenje pažnje, čime, intuitivno, daju dodatnu podršku usvajanju jezika u djece čije su vještine združene pažnje još nezrele.
Jezični se razvoj u istraživanju i u kliničkoj praksi može opisati psihometrijskim testovima ili osnovnim mjerama jezičnog razvoja. Kako logopedija u Hrvatskoj raspolaže malim brojem standardiziranih ...testova, kao mogućnost procjene jezičnih sposobnosti nameće se uzimanje uzoraka i računanje mjera jezičnog razvoja. Ovim se istraživanjem željelo utvrditi što osnovne mjere jezičnog razvoja dobivene na temelju uzorka pripovijedanja mogu reći o razlikama u jezičnom razvoju djece s jezičnim teškoćama i djece urednog jezičnog razvoja. Ispitane su tri skupine ispitanika: skupina s posebnim jezičnim teškoćama (PJT), skupina urednog jezičnog razvoja izjednačena po dobi sa skupinom s PJT-om te skupina urednog jezičnog razvoja niže kronološke dobi. Na temelju elicitirajućeg materijala snimljen je uzorak pripovijedanja koji je prepisan i kodiran te su izračunate osnovne mjere jezičnog razvoja (prosječna duljina iskaza mjerena u riječima, broj natuknica, omjer natuknica i pojavnica i druge). Rezultati su pokazali da osnovne mjere jezičnog razvoja dobro razlikuju skupinu s jezičnim teškoćama. U skupini mjera jezičnog razvoja kojima se procjenjuju razina iskaza i diskursa pokazane su statistički značajne razlike između ispitanika s posebnim jezičnim teškoćama i s njima po kronološkoj dobi izjednačenih ispitanika urednog jezičnog razvoja, ali ne i između ispitanika s posebnim jezičnim teškoćama i mlađih ispitanika urednog jezičnog razvoja, što je jasan pokazatelj kašnjenja u jezičnom razvoju ispitanika s posebnim jezičnim teškoćama. I numeričke mjere leksičkog razvoja pokazuju značajne razlike među skupinama. U usporedbi osnovnih mjera jezičnog razvoja pri analizi rezultata u obzir je uzet izbor elicitirajućeg materijala i vrste uzorkovanja. Pri tome treba naglasiti da izbor elicitirajućeg materijala više utječe na mjere leksičkog razvoja jer elicitirajući materijal usmjerava i ograničava opseg i raznolikost rječnika koji ispitanik upotrebljava kao odgovor na odabrani materijal. Rezultati su pokazali da su osnovne jezične mjere dobar pokazatelj jezičnog razvoja, a njihova češća uporaba u kliničkom i istraživačkom radu može povećati količinu raspoloživih podataka u dijagnostičkim i terapijskim postupcima te povećati korisnost primjene ovakvog načina ispitivanja.
The Republic of Serbia applied the booster dose of the following COVID-19 vaccines: BNT162b2 mRNA (Pfizer-BioNTech), Sinopharm BBIBP-CorV (Vero Cell®), Gam-COVID-Vac (Sputnik V) and ChAdOk1 nCoV-19 ...(AstraZeneca). We aimed to examine the immunogenicity and reactogenicity of the booster dose and identify factors related to immune response and adverse events. Panel study, conducted during August and September 2021, included 300 persons receiving the booster dose at the Institute of Public Health of Serbia. Blood samples were taken on the day of receiving the booster dose, and after 7 and 28 days. When applying homologous regimen, the average increase in anti-spike immunoglobulin G was 8782.2 (after 7 days), 1213.9 after 28 days, while 9179.5 (after 7 days) and 16,728.1 after 28 days of heterologous regimen. Sinopharm BBIBP-CorV (p < 0.001) and Sputnik V (p < 0.001), age 65 and over (p = 0.001) and currently smoking (p < 0.001) were independently associated with lower levels of anti-spike immunoglobulin G. Female sex (OR = 1.77; 95%CI = 1.01−3.12), previous COVID-19 infection (OR = 3.62; 95%CI = 1.13−11.63) and adverse events after the second dose (OR = 2.66; 95%CI = 1.33−5.32) were independently associated with intense systemic adverse events 7 days after. Booster dose significantly increased antibodies titers, especially 28 days after heterologous regimen, without a significant increase in reactogenicity.
