The aim of this study is to explore does social support (emotional and instrumental) has a moderating effect on the relation between coping strategies (the loss-oriented and restoration-oriented) and ...emotional distress. In this research participated 64 respondents who experienced a death of a spouse in the last 40 days. They were uniformed in terms of gender, with their age ranging from 65 to 89. The moderators were measured on a one-item scale, while the predictors were measured with a 22item Inventory of Daily Widowed Life (IDWL; Caserta & Lund, 2007). Emotional distress was measured with The Depression, Anxiety and Stress Scale (DASS21, Lovibond & Lovibond, 1995). The results indicated the following. When the predictor variable was loss orientation, and the moderator was emotional and instrumental support, significant main and interactive effects on emotional distress were registered. Namely, in the conditions of low loss orientation, the elderly who had higher social support had lower emotional distress than the elderly who had lower social support. However, in the conditions of high loss orientation, individuals achieved equal scores on the emotional distress scale regardless of the level of social support. When the restoration orientation was the predictor, and emotional support was the moderator, both main and interactive effects were registered. Thus, in the conditions of low restoration orientation, the elderly with higher emotional support had a lower score on the emotional distress scale than those with lower support. In the conditions of restoration orientation, regardless of the level of emotional support, the elderly achieved approximately the same values on the scale of emotional distress.
In the paper entitled "The role of social support in the relationship between different coping strategies and emotional distress in the bereaved elderly ", published in No. 1, Volume 26, p. 93 of the ...journal Psihološka istraživanja (https://scindeks-clanci.ceon.rs/data/pdf/0352-7379/2023/0352-73792301093L.pdf), the information was inadvertently omitted that the paper was written as part of the project "The elderly in Vojvodina: factors of successful ageing", funded by the Provincial Secretariat for Higher Education and Scientific Research of the Autonomous Province of Vojvodina, Republic of Serbia (project number 142-451-2665/2021-01). At the request of the authors, we are supplementing the information on the funding of the project. The authors apologise to the funder and the readers for the omission and especially thank the funder for the institutional support.
Cilj ovog istraživanja je ispitivanje psihofizičkog i socijalnog blagostanja starih osoba nakon nedavnog gubitka supružnika. Istraživanje blagostanja starih ožalošćenih je sprovedeno poređenjem grupe ...tugujućih (64 ispitanika) i netugujućih starih osoba (104 ispitanika). Starost ispitanika obe grupe kretala se od 65 do 89 godina. Dobijeni rezultati potvrđuju postojanje značajnih razlika u nivou većine ispitivanih indikatora blagostanja. Razlike su uglavnom male do srednje veličine efekta. Stare osobe koje su u protekla dva do tri meseca izgubile supružnike ispoljavaju očekivano niže zadovoljstvo životom i niži doživljaj smisla života, kao i više vrednosti negativnog i niži stepen pozitivnog afekta u poređenju sa ispitanicima u bračnom odnosu. Dodatno, tugujuće osobe izveštavaju o većem doživljaju usamljenosti, uprkos snažnije percipiranoj dostupnosti instrumentalne podrške. Suprotno očekivanjima proisteklim iz nekih ranijih nalaza, razlike između tugujućih i netugujućih ispitanika nisu registrovane u pogledu stepena emocionalnog distresa i percipiranog zdravstvenog statusa. Takođe, ove dve grupe ispitanika se ne razlikuju po nivou rezilijentnosti i percipirane emocionalne podrške, dok se razlike pojavljuju u nivou funkcionalnog statusa. Tugujući ispitanici se pokazuju kao funkcionalno nezavisniji od netugujućih. Polne razlike u grupi tugujućih ispitanika utvrđene su samo u slučaju negativnog afekta, koji je u većoj meri zastupljen kod udovica. Uopšteno, dobijeni rezultati su u većem delu u skladu sa ranijim istraživanjima, ali delimično ukazuju i na izvesne specifičnosti koje moguće proističu iz nekih karakteristika tugovanja i starenja u našoj kulturi.
Prospective bereavement studies from community samples that are focused on examining changes in the coping process over time and the effect of moderating factors is lacking. This study aimed to ...examine the moderating role of gender in the process of coping with the loss of a spouse. The research was organized as a correlation study with three repeated measurements. The first measurement was done in the first 40 days following the loss of the spouse (
M
= 26.86;
SD
= 8.20). The second measurement was performed one month after the first, and the third was done six months after the spouse’s death. The study involved 32 women and 32 men aged between 65 and 89 years (
M
= 71.94;
SD
= 6.02) who lost their spouses in the last 40 days. Elderly care organizations and municipalities provided assistance in finding the participants. Results indicate a decrease in general distress in both men and women, whereas life satisfaction shows a curvilinear pattern and meaning in life stability over time. Correlations between coping styles and recovery outcomes were significant only among widows, where a decrease in loss-oriented coping and increase in restorative coping were related to higher levels of life satisfaction. In widowers, there is a significant linear decrease in loss-oriented coping and a nonlinear increase in restoration-oriented coping; however, these changes are not correlated with changes in recovery indicators. The research indicates a greater reactivity of widows to the effects of coping strategies, but also some similarities in the recovery pathways.
Prikazano istraživanje usmereno je na validiranje posthumno otkrivenog, devetog Eriksonovog razvojnog stadijuma i ispitivanje korelata mentalnog zdravlja u starosti. Metodom upitnika sa ...intervjuisanjem ispitano je 130 ispitanika, starosti preko 60 godina. Primenjeni su prethodno prilagođeni upitnici: Test životne orijentacije, Gerijatrijska skala depresije, Skala za procenu zadovoljstva životom i konstruisan upitnik koji operacionalizuje osmi i deveti razvojni stadijum, Erikson: 8–9S. Rezultati analize glavnih komponenti otkrivaju dvodimenzionalnu strukturu Erikson: 8–9S, opisanu kroz komponente Ego integritet i Gerotranscendentalnost. Multivarijantna analiza varijanse pokazuje da se starija grupa ispitanika (stariji stari, 80+) statistički značajno razlikuje od mlađe (mlađi stariji, 60–79) u stepenu ostvarenosti gerotranscendentalnosti i depresivnosti. Dobijene vrednosti regresione analize ukazuju na značajnu povezanost kriterijumskih varijabli – depresivnosti i zadovoljstva životom – sa skupom prediktorskih varijabli (optimizam, ego integritet, gerotranscendentalnost i grupna pripadnost). Dodatno, efekat interakcije gerotranscendentalnosti i grupne pripadnosti ostvaruje samostalan doprinos predikciji zadovoljstva životom, čime sugeriše da je dostignuta gerotranscendentalnost bolji prediktor životnog zadovoljstva u grupi starijih starih ispitanika nego u grupi mlađih starih. Prosečni skorovi posmatranih grupa ukazuju da ispitanici stare životne dobi ispoljavaju visoko zadovoljstvo životom, pretežno pozitivnu životnu orijentaciju i relativno nizak stepen depresivnosti. Utvrđene su i statistički značajne razlike posmatranih grupa u proceni zadovoljstva odnosima sa najbližim osobama iz okruženja i stepena bavljenja svakodnevnim aktivnostima. Dobijeni rezultati ukazuju na prisustvo kvalitativno različitih procesa u starosti, čime implicitno potvrđuju postojanje devetog Eriksonovog stadijuma na srpskom uzorku.
Sprovedeno istraživanje realizovano je sa ciljem ispitivanja načina prevladavanja gubitka bračnog supružnika u starosti. Proučavana je uloga strategija prevladavanja pretpostavljenih Dualnim proces ...modelom prevladavanja i njihove interakcije, zatim pozitivnog i negativnog afekta, kao i uticaj pola, zdravstvenog statusa i socijalne podrške u procesu prevladavanja gubitka. Koncipirana su dva paralelna istraživačka dizajna: korelaciono istraživanje sa tri ponovljena merenja i dvonedeljna dnevnička studija. Prvo merenje sprovedeno je u periodu prvih 40 dana od trenutka smrti supružnika, sa prosekom od 26.86 dana od datuma gubitka (SD = 8.20). Drugo merenje je izvršeno mesec dana nakon prvog testiranja, dok treće šest meseci posle smrti partnera. Između prvog i drugog merenja, najpre je usledila dvonedeljna pauza, nakon čega je započeta dnevnička studija u trajanju od 14 dana. Uzorak je bio polno ujednačen i činilo ga je 64 osobe starosti između 65 do 89 godina (M = 71.94; SD = 6.02). Ispitivanje je obavljeno na teritoriji opština Šabac, Bogatić, Novi Sad, Bečej, Subotica i Beograd. Primenjivani su sledeći instrumenti: Upitnik demografskih karakteristika, Upitnik dnevnog udovičkog života, skale zadovoljstva životom, doživljaja smisla života, socijalne podrške i zdravstvenog stanja, zatim Skala depresivnosti, anksioznosti i stresa (DASS-21) i lista emocija.U okviru korelacionog dizajna sa ponovljenim merenjima dobijeni su sledeći rezultati. Serijom analiza kriva latentnog rasta utvrđeno je da u funkciji vremena dolazi do statistički značajnog linearnog opadanja orijentacije tugujućih ka gubitku i njihovog opšteg distresa. Paralelno sa tim registrovan je značajan linearni porast pozitivnog afekta. Orijentacija ka proradi i zadovoljstvo životom nelinearno rastu sa prolaskom vremena, dok negativan afekat nelinearno opada, a doživljaj smisla života ostaje stabilan tokom vremena. Multilevel regresiona analiza pokazuje da smanjenje usmerenosti na gubitak predviđa statistički značajno opadanje opšte uznemirenosti tokom vremena, pri čemu porast usmerenosti na proradu predviđa rast doživljaja smisla i zadovoljstva životom ispitanika kroz merenja. Kroz interaktivni odnos ovih strategija prevladavanja, operacionalizovan je mehanizam oscilacije, i putem hijerarhijske regresione analize ustanovljena značajna prediktivna moć interakcije strategija prevladavanja iz prvog merenja u predviđanju zadovoljstva životom iz prvog i trećeg merenja, kao i doživljaja smisla života iz drugog i trećeg merenja. Multilevel analizom medijacije utvrđeno je da su promene pozitivnog i negativnog afekta potpuni medijatori odnosa promene usmerenosti na gubitak i promene opšte uznemirenosti. Potpuna medijacija registrovana je i u relaciji između promene usmerenosti na proradu i promene zadovoljstva životom, dok je parcijalna medijaciona uloga pozitivnog afekta pronađena u relaciji između promene usmerenosti na proradu i promene doživljaja smisla života. Analizom multilevel moderacije proveravana je moderaciona uloga pola ispitanika, kao i njihovog zdravstvenog statusa i socijalne podrške iz prvog merenja. Potvrđen je moderacioni efekat pola na vezu između promene obe strategije prevladavanja i promene zadovoljstva životom kroz merenja. Smanjenje usmerenosti na gubitak od strane udovica doprinosi značajnom povećanju njihovog zadovoljstva životom, dok njihova veća orijentacija ka proradi doprinosi povećanju zadovoljstva životom tokom vremena. Zdravstveni status iz prvog merenja nije značajan moderator veze između promena strategija prevladavanja i promene indikatora oporavka od gubitka kroz merenja. Dobijeni rezultati ukazuju na to da socijalna podrška iz prvog merenja ostvaruje značajan linearan moderacioni efekat u relaciji između promene usmerenosti na gubitak i promene doživljaja smisla života, kao i u relaciji između promene usmerenosti na proradu i promene opšte uznemirenosti ispitanika. Smanjenje usmerenosti na gubitak ispitanika sa inicijalno visokom socijalnom podrškom statistički značajno je povezano sa porastom njihovog doživljaja smisla života tokom vremena, dok porast oslanjanja na strategiju usmerenosti na proradu u uslovima srednjeg stepena socijalne podrške pri prvom merenju dovodi do značajnog opadanja njihove opšte uznemirenosti.
Sprovedeno istraživanje realizovano je sa ciljem ispitivanja načina prevladavanja gubitka bračnog supružnika u starosti. Proučavana je uloga strategija prevladavanja pretpostavljenih Dualnim proces ...modelom prevladavanja i njihove interakcije, zatim pozitivnog i negativnog afekta, kao i uticaj pola, zdravstvenog statusa i socijalne podrške u procesu prevladavanja gubitka. Koncipirana su dva paralelna istraživačka dizajna: korelaciono istraživanje sa tri ponovljena merenja i dvonedeljna dnevnička studija. Prvo merenje sprovedeno je u periodu prvih 40 dana od trenutka smrti supružnika, sa prosekom od 26.86 dana od datuma gubitka (SD = 8.20). Drugo merenje je izvršeno mesec dana nakon prvog testiranja, dok treće šest meseci posle smrti partnera. Između prvog i drugog merenja, najpre je usledila dvonedeljna pauza, nakon čega je započeta dnevnička studija u trajanju od 14 dana. Uzorak je bio polno ujednačen i činilo ga je 64 osobe starosti između 65 do 89 godina (M = 71.94; SD = 6.02). Ispitivanje je obavljeno na teritoriji opština Šabac, Bogatić, Novi Sad, Bečej, Subotica i Beograd. Primenjivani su sledeći instrumenti: Upitnik demografskih karakteristika, Upitnik dnevnog udovičkog života, skale zadovoljstva životom, doživljaja smisla života, socijalne podrške i zdravstvenog stanja, zatim Skala depresivnosti, anksioznosti i stresa (DASS-21) i lista emocija.U okviru korelacionog dizajna sa ponovljenim merenjima dobijeni su sledeći rezultati. Serijom analiza kriva latentnog rasta utvrđeno je da u funkciji vremena dolazi do statistički značajnog linearnog opadanja orijentacije tugujućih ka gubitku i njihovog opšteg distresa. Paralelno sa tim registrovan je značajan linearni porast pozitivnog afekta. Orijentacija ka proradi i zadovoljstvo životom nelinearno rastu sa prolaskom vremena, dok negativan afekat nelinearno opada, a doživljaj smisla života ostaje stabilan tokom vremena. Multilevel regresiona analiza pokazuje da smanjenje usmerenosti na gubitak predviđa statistički značajno opadanje opšte uznemirenosti tokom vremena, pri čemu porast usmerenosti na proradu predviđa rast doživljaja smisla i zadovoljstva životom ispitanika kroz merenja. Kroz interaktivni odnos ovih strategija prevladavanja, operacionalizovan je mehanizam oscilacije, i putem hijerarhijske regresione analize ustanovljena značajna prediktivna moć interakcije strategija prevladavanja iz prvog merenja u predviđanju zadovoljstva životom iz prvog i trećeg merenja, kao i doživljaja smisla života iz drugog i trećeg merenja. Multilevel analizom medijacije utvrđeno je da su promene pozitivnog i negativnog afekta potpuni medijatori odnosa promene usmerenosti na gubitak i promene opšte uznemirenosti. Potpuna medijacija registrovana je i u relaciji između promene usmerenosti na proradu i promene zadovoljstva životom, dok je parcijalna medijaciona uloga pozitivnog afekta pronađena u relaciji između promene usmerenosti na proradu i promene doživljaja smisla života. Analizom multilevel moderacije proveravana je moderaciona uloga pola ispitanika, kao i njihovog zdravstvenog statusa i socijalne podrške iz prvog merenja. Potvrđen je moderacioni efekat pola na vezu između promene obe strategije prevladavanja i promene zadovoljstva životom kroz merenja. Smanjenje usmerenosti na gubitak od strane udovica doprinosi značajnom povećanju njihovog zadovoljstva životom, dok njihova veća orijentacija ka proradi doprinosi povećanju zadovoljstva životom tokom vremena. Zdravstveni status iz prvog merenja nije značajan moderator veze između promena strategija prevladavanja i promene indikatora oporavka od gubitka kroz merenja. Dobijeni rezultati ukazuju na to da socijalna podrška iz prvog merenja ostvaruje značajan linearan moderacioni efekat u relaciji između promene usmerenosti na gubitak i promene doživljaja smisla života, kao i u relaciji između promene usmerenosti na proradu i promene opšte uznemirenosti ispitanika. Smanjenje usmerenosti na gubitak ispitanika sa inicijalno visokom socijalnom podrškom statistički značajno je povezano sa porastom njihovog doživljaja smisla života tokom vremena, dok porast oslanjanja na strategiju usmerenosti na proradu u uslovima srednjeg stepena socijalne podrške pri prvom merenju dovodi do značajnog opadanja njihove opšte uznemirenosti.
The subject of this research is the psychophysical and social wellbeing of the elderly after the recent loss of spouse. The study of well-being in old age was carried out by comparing a group of ...elderly in grief (64 participants) and elderly that are not in grief (104 participants). The age in both of the groups ranged from 65 to 89 years. The results confirmed the existence of significant differences in the level of most of the examined well-being indicators. The differences in effect size are mostly small to medium. Old persons who have lost their spouses in the past two to three months exhibit lower life satisfaction and lower meaning of life, as well as lower levels of positive and higher values of negative affect, compared to old persons who were in marriage. Additionally, people in grief experience higher levels of loneliness, despite the higher perception of instrumental support availability. Contrary to the expectations based on some earlier findings, the differences in emotional distress and perceived health status between compared groups were not registered. Also, the groups compared did not differ in the level of resilience and perceived emotional support, while the differences at the level of functional status appeared. Grieving subjects appear to be functionally more independent than subjects that are not in grief. Gender differences in the group of grieving elderly were reported only in negative affect, which is more common in widows. Generally, the results are dominantly consistent with previous findings, but to some point attenuate certain specificities that may arise from some characteristics of grief and aging in our culture.
U radu su prikazani rezultati istraživanja činilaca prilagođenosti na penzionisanost. Istraživanje je sprovedeno na uzorku od 191 penzionera, prosečne starosti 67.2 godine, sa prosečnim trajanjem ...penzionisanosti 9.9 godina. U okviru istraživanja korišćeni su upitnici prilagođenosti na penzionisanost i opšteg zdravstvenog stanja, kao i niz pitanja o mentalnom i fizičkom zdravlju, zadovoljstvu brakom i aktuelnom finansijskom situacijom, vezanosti za organizaciju i ličnu profesiju i zadovoljstvu poslom pre penzionisanja. Regresiona analiza ukazuje na značajnu povezanost stepena prilagođenosti na penzionisanost sa zadovoljstvom finansijama i zdravstvenim stanjem. Polovina ispitanika potencijalne programe pripreme za penzionisanje prepoznaje kao potrebne i korisne. Najvažnijim procenjuju mere za unapređenje zdravstvenog ponašanja.