Temeljni koncept na kojem počiva učiteljev profesionalni razvoj je profesionalno učenje kao cjeloživotan, otvoren, dinamičan i trajan proces različitih oblika formalnog, neformalnog i informalnog ...učenja. Istraživanja su dugo vremena bila usmjerena na područje formalnog obrazovanja, odnosno institucionalno organizirano učenje. Razvojem koncepta cjeloživotnog učenja u fokus ulaze i drugi oblici obrazovanja i učenja. Različiti modeli i varijacije neformalnog i informalnog učenja međusobno se u mnogim dijelovima isprepliću, a cilj je ovog istraživanja bio utvrđivanje koji su od tih oblika najzastupljeniji u profesionalnom razvoju učitelja razredne nastave. Na uzorku od 506 ispitanika Varaždinske, Međimurske, Koprivničko-križevačke i Bjelovarsko-bilogorske županije utvrđeno je da učitelji najučestalijim oblicima procjenjuju suradnju s drugim učiteljima u školi, neformalne razgovore s kolegama sustručnjacima, sudjelovanje na tečajevima, radionicama ili seminarima izvan škole, ŽSV-a te praćenje medija. Najmanje je zastupljeno sudjelovanje u međuškolskim/međunarodnim projektima i volontiranje. U nekim oblicima neformalnog i informalnog učenja također je utvrđena statistički značajna razlika s obzirom na godine učiteljskog staža i vrstu inicijalnog obrazovanja.
The fundamental concept behind teacher’s professional development is professional learning as a lifelong, open, dynamic and durable/permanent process of various forms of formal, non-formal and informal learning. For a long time, researches have been focused on the area of formal education, in other words institutionally organized learning. With the development of the lifelong learning, other forms of education and learning also come into focus. Various models and variations of non-formal and informal learning mutually intertwine in many parts, and the aim of this research was to determine which of these forms are the most represented in the professional development of class teachers. It has been determined, on a sample of 506 respondents from Varaždin, Međimurje, Koprivničko-Križevačka and Bjelovarkso-Bilogorska County that teachers evaluate, as the most frequent forms – co-operation with other school teachers, informal conversations with fellow professionals, participation in courses, workshops or seminars outside the school, county assemblies and media monitoring. The least represented is participation in intercultural / international projects and volunteering. It has also been determined, in some forms of non-formal and informal learning, statistically significant difference in terms of teacher’s years of service and the type of initial education.
Ljudi, kao socijalna bića, u svakodnevnoj su međusobnoj interakciji kroz koju zadovoljavaju svoje potrebe. Najčešći način zadovoljavanja socijalnih interakcija je komunikacija. Ljudi međusobno ...komuniciraju na verbalan (riječima) i neverbalan (npr. gestama, mimikom) način. U tim „interakcijskim susretima“ svakodnevno dolazi i do nesporazuma, pa i konflikata. Konflikti se javljaju kad postoje suprotna zbivanja i tendencije, ponašanja, čuvstva. Oni mogu biti konstruktivni i destruktivni, a imaju svoje uzroke i tijek razvoja. Različiti su načini na koje ljudi rješavaju konflikte. Neki od njih su manje, a neki više djelotvorni. Na koji način ćemo rješavati svakodnevne komunikacijske nesporazume i različite konflikte najčešće ovisi o naučenim obrascima ponašanja. Najčešći oblici ponašanja su pasivnost, agresivnost i asertivnost. Asertivnost, kao najdjelotvorniji oblik ponašanja, je vještina koja se može naučiti kroz uvježbavanje specifičnih tehnika koje nam pomažu da ispravno reagiramo u zamršenim interakcijskim odnosima.
Darovitost je složen i višeslojan konstrukt te su razvijene brojne konceptualizacije toga pojma, a uz različita shvaćanja o osobitostima darovitih mijenjale su se i njegove definicije. U ...razumijevanju darovitosti najčešće se koristi Renzullijeva definicija koja objašnjava da se darovitost odražava u interakciji triju osnovnih grupa osobina: iznadprosječne opće/specifične sposobnosti, izuzetna predanost zadatku i velik stupanj kreativnosti. Istraživanja darovitosti uglavnom su usmjerena na kognitivne varijable darovitih, a manje pažnje posvećuje se njihovim socijalnim i emocionalnim potrebama. Iako je socio-emocionalni razvoj darovite djece više sličan nego različit od razvoja djece iz opće populacije, postoje neke osobitosti zbog kojih je potrebno posvetiti dodatnu pažnju ovom aspektu njihova razvoja. Mogući nesklad između kognitivnog i socio-emocionalnog razvoja može postati uzrokom poteškoća u funkcioniranju mladog darovitog bića. Pravodobno osvješćivanje i prepoznavanje različitih razvojnih potreba te pravovremeno pružanje pomoći darovitim učenicima u prevladavanju socio-emocionalnih poteškoća, glavni su preduvjeti ostvarivanja njihovih punih potencijala.
Razvojem suvremenoga demokratskoga društva sve više se ističe potreba razvoja škole u kojoj je nastava orijentirana na učenika, nastava koja pretpostavlja primjenu onih strategija koje učenike ...uključuju i osamostaljuju u nastavnom procesu. Preporuka je učiteljima da češće izmjenjuju nastavne strategije te da s učenicima pronalaze nova rješenja za kreiranje nastavnih događanja prilagođenih svakodnevnim nastavnim situacijama. Poseban izazov za svakoga učitelja predstavlja pronalaženje što učinkovitijih strategija poučavanja za učenika s ugrađenim kohlearnim implantatom (umjetnom pužnicom) koji zvukove čuje sasvim drugačije od osoba koje nemaju oštećenje sluha. Posebice na satima glazbene kulture rad s učenikom koji čuje uz pomoć umjetne pužnice iziskuje od učitelja dodatno znanje, individualnu pažnju, toleranciju te razumijevanje i spremnost za prihvaćanje djetetovih teškoća. To iziskuje napor i poseban pristup kako bi učenik mogao maksimalno razviti svoje sposobnosti te doživjeti svu ljepotu glazbe.
Timski rad, kao najrašireniji oblik izvođenja složenih profesionalnih zadataka za čije ostvarenje su potrebna bilo znanja iz različitih profesionalnih područja, bilo specijalizirana znanja iz istog ...ili sličnih profesionalnih područja, danas je neminovna metoda rada u svim područjima, pa tako i u obrazovanju. Rad u timu, zajednički rad više učitelja i timska nastava te timsko povezivanje stručnih suradnika različitih profila koji sudjeluju u odgojno-obrazovnoj djelatnosti, nužnost je koja zahtijeva promjene u načinu njihovog rada, ali i mijenjanje organizacije rada cjelokupne škole. Svrha stvaranja školskih timova i timskog rada je integriranje znanja i iskustva članova tima pri rješavanju istog problema. U timskom radu, članovi tima proživljavaju važna razdoblja i aspekte svoje profesionalne karijere u kojima se isprepliću pozitivne i negative emocije, odnosi neovisnosti i povezanosti, slaganje i suprotstavljanje, suradnja i sukobi pa za njih moraju pronaći načine premošćivanja konceptualnih razlika koji će to omogućiti kako na teorijskoj tako i na praktičnoj razini. Supervizija timova jedna je od takvih mogućnosti. Ona pomaže stručnjacima da integriraju praktična iskustva s teorijskim znanjima i da dođu do svojih vlastitih rješenja problema s kojima se susreću u radu, da se djelotvornije nose s stresom i da izgrađuju svoj profesionalni identitet.
Rad predstavlja pokušaj određenja cilja odgoja određenjem pojma znanje. Promišljanje o temi započinje razmatranjem pojmova te mogućim razlučivanjem odnosa odgoja i obrazovanja. Slijedi pokušaj ...definiranja pojma znanje kroz Platonovu tezu znanja kao opravdanog i istinitog uvjerenja. Kao priroda znanja suprotstavljene su dvije teze: znanje može dosegnuti konačan oblik i znanje ne može dosegnuti konačan oblik, već je proces. U odnosu na kontradiktorne pojmove znanjestanje i znanje-proces, mogu se odrediti ciljevi obrazovanja i njihova ostvarivost: metodički ostvariv, ali manje vrijedan cilj usvajanja znanja, i epistemološki opravdan, ali neostvariv cilj stjecanja sposobnosti proširenja spoznaje, tj. naučiti učiti. Vrijednosna dimenzija znanja i njena implikacija na ostvarivanje ciljeva obrazovanja dodatna su kategorija o kojoj također treba promišljati. Izbor ciljeva ovisi o osviještenosti i poznavanju složenosti problematike obrazovanja, a samim time i cjelokupne filozofije odgoja.
Učitelji su temeljni nositelji svih promjena u obrazovnim sustavima diljem svijeta. O kvaliteti učitelja, njihovoj kompetenciji, predanosti profesiji te nadasve motivaciji da svoj rad obavljaju što ...kvalitetnije i učinkovitije ovisi kvaliteta cjelokupnog obrazovanja. Učitelji koji su ujedno i voditelji županijskih stručnih vijeća (ŽSV), a imaju važnu ulogu u stručnom usavršavanju svih ostalih odgojno-obrazovnih radnika, dodatno moraju biti motivirani jer vođenje županijskog stručnog vijeća obavljaju uz svoj redoviti rad, često bez ikakve nagrade. Kako bismo dobili jasniju sliku o nekima od mogućih čimbenika koji ih motiviraju za ovaj dodatni rad, provedeno je istraživanje na uzorku od 221 voditelja županijskih stručnih vijeća. Rezultati provedenog istraživanja pokazuju da su najviše rangirani čimbenici motivacije za voditelje ŽSV-a suradnja i poslovni izazov, a najniže čimbenici koji se odnose na stjecanje osobne koristi, odnosno financijska dobit i manja satnica u nastavi. To upućuje na zaključak da su voditelji ŽSV-a, usprkos nejasnoćama i poteškoćama na koje nailaze u svom radu, visoko motivirani za rad koji ih ispunjava, donoseći im subjektivnu i profesionalnu dobrobit.
Promjene u ponašanju i sposobnostima koje se događaju s napredovanjem razvoja
oduvijek su bile područja u središtu interesa ljudskoga roda. Opisom dječjeg ponašanja te
otkrivanjem uzroka i procesa ...koji proizvode promjene u ponašanju bavi se dječja psihologija.
Mnogi psiholozi bavili su se proučavanjem promjena u ponašanju i sposobnostima u svakom
razdoblju dječjeg razvoja te nastojali objasniti zašto se ponašanje mijenja. U ovom se radu
kroz opis slučaja razvoja jednog dječaka nastoje objasniti i usporediti sociokulturna teorija
kognitivnog razvoja Lava Vygotskog, teorija ekoloških sustava Uriea Bronfenbrennera te
teorija posredovanog iskustva učenja Reuvena Feuersteina.
Orijentacijom društva na „društvo znanja“, promjene u školskom sustavu očituju se napuštanjem tradicionalnog sustava odgoja i obrazovanja temeljenog na nastavnim planovima i programima, te uvođenjem ...kurikulumskog pristupa utemeljenog na razvoju učeničkih kompetencija kao cilja odgoja i obrazovanja. Premještanjem težišta djelovanja suvremene škole, mijenja se i orijentacija u izvođenju nastave pa učitelj više nije davalac informacija, nego podupire učenika
u procesu izgradnje njegovih kompetencija. Mijenjanje uloge učitelja od
pukog realizatora ka sukreatoru kurikuluma traži od učitelja posjedovanje niza novih kompetencija. Njihova brojnost i raznovrsnost podrazumijeva razrađen kontinuirani program profesionalnog razvoja koji će pratiti učitelja kroz sve oblike stručnog osposobljavanja (inicijalnog obrazovanja, početnog uvođenja
u posao, trajnog profesionalnog obrazovanja), tijekom cjelokupnog profesionalnog života, te mu pomoći da odgovori tim zahtjevima. Korištenjem svih raspoloživih elemenata stručnog osposobljavanja i segmenata cjeloživotnog učenja kroz jasno utvrđene optimalne učiteljske standarde, učitelji uvelike mogu pridonijeti razvoju svoje profesije, kvalitetnijoj implementaciji najavljenog nacionalnog kurikuluma, te razvoju hrvatskog obrazovanja u cjelini.
Iako u našoj školskoj praksi još uvijek prevladava predmetno-satna organizacija rada, sve više je nastojanja da se, poštujući zakonitosti djetetova razvitka, suvremena nastava prilagodi procesu ...njegova učenja. Jedan od takvih organizacijskih oblika rada koji poštuje cjelovitost učenikove svijesti i doživljaja svijeta koji ga okružuje jest integrirana nastava. Temelj integrirane nastave je tematsko poučavanje čije polazište je zajednička tema koja se proučava s različitih gledišta. Osim što sjedinjuje sadržaje poučavanja, posebnost takve nastave jest i organizacija aktivnosti učenika tijekom nastavnog dana kroz nastavne etape različitog trajanja, čime se u potpunosti odstupa od predmetno-satnog sustava. Budući da je početna nastava matematike u neraskidivoj vezi s ostalim odgojno-obrazovnim područjima, razumljivo je da se i ona može “ukomponirati” u integriranu nastavu pazeći pritom da povezanost s ostalim sadržajima bude stvarna, a ne umjetno stvorena. Primjer takve tematske povezanosti početne nastave matematike sa sadržajima drugih predmeta jest utvrđivanje odnosa među predmetima u prostoru.