U članku se donose uvodna razmatranja za projekt »Institucionalizacija moderne građanske glazbene kulture u 19. stoljeću na području civilne Hrvatske i Vojne krajine«, što ga podupire Hrvatska ...zaklada za znanost projektom IP-2020-02-4277 (MusInst19), kako su iznesena na radionici projekta 7. listopada 2022. godine. Tekst prvo obrađuje temeljne pojmove i sintagme kao što su »građansko društvo«, »građanska glazbena kultura« i »proces institucionalizacije«. Potom se donosi pregled dosad istraženih relevantnih ustanova i područja u okvirima općih kulturnih i posebno glazbenih ustanova u civilnoj Hrvatskoj. Konstatira se da se ustanove, kojima su cilj i djelatnosti bili isključivo glazbenog karaktera i dometa, mogu grupirati u pet većih područja: 1) glazbena društva, 2) glazbene škole, 3) glazbena kazališta, 4) pjevačka društva, 5) instrumentalni ansambli. Zaključuje se da su pojava i rast kulturnih i glazbenih ustanova u civilnoj Hrvatskoj u 19. stoljeću bili usko povezani s procesom sveopće umjerene društvene modernizacije, što se na području umjetničke glazbe očitovalo u pojavama proširenja i demokratizacije glazbenog odgoja i obrazovanja, stvaranja nove građanske publike, oformljenja građanskih salona, šireg pristupa javnim glazbenim izvedbama, porasta kvalitete u izvođenju glazbe, razvijanja ukusa, promocije proizvoda tada suvremene glazbene umjetnosti i sl. To se sve zbivalo istodobno sinkronijski i dijakronijski u povijesno složenim, ponekad zamršenim i kontroverznim prilikama.
Iz perspektive povijesnog odmaka od pola stoljeća moguće je sagledati 1970-e godine, tj. prvo desetljeće djelovanja Odsjeka za muzikologiju i Muzikološkog zavoda Muzičke akademije u Zagrebu kao bitni ...zaokret u dotadašnjem ritmu, artikulaciji, organizaciji i cjelokupnom djelovanju na području muzikologije kao znanstvenoistraživačke i visokoškolsko-nastavne humanističke discipline u Zagrebu i u Hrvatskoj. Predavanja i seminari na Odsjeku (npr. pojedini kolegiji iz opće i nacionalne povijesti glazbe te estetike i sociologije glazbe) bili su u velikoj mjeri sadržajno povezani sa znanstvenoistraživačkim projektima i izdavačkom djelatnošću koja se zbivala u Zavodu, a novi inovativni nositelji tih djelatnosti ujedinjavali su u jednoj osobi istraživače i nastavnike. Prije svega, konkretno se radilo o projektima »Sistematsko istraživanje rane hrvatske muzike i valorizacija novije hrvatske muzike do 20. stoljeća« (1970-1975) i »Fundamentalna muzikološka dokumentacija i istraživanje za povijest glazbe u Hrvatskoj« (1976-1980), koji su do kraja desetljeća 1970-ih uključivali muzikologe na Muzičkoj akademiji (profesore, studente, poslijediplomante) i izvan nje te skladatelje, reproduktivne glazbenike (instrumentaliste, pjevače), glazbene psihologe, radijske i televizijske glazbene urednike i glazbene kritičare. Autor zaključno iznosi vlastite reminiscencije o tome kako su spomenute inovacije posebno mladim istraživačima stubokom promijenile njihove profesionalne i egzistencijalne perspektive, životne puteve i ostvarenja, a to je s druge strane djelomice bilo povezano s općim kretanjima u ondašnjem društvenom okružju i političkom sustavu.
Bl. Augustin Kažotić zacijelo je najznačajnija osoba glazbenog srednjovjekovlja, djelatna u sjevernoj Hrvatskoj. Njegova se glazbena djelatnost može artikulirati u trima područjima: kao reformatora ...crkvenog pjevanja, kao organizatora novoga obreda i kao skladatelja. Kao zagrebački biskup (1301-1322) vrlo je vjerojatno reformirao crkveno pjevanje u zagrebačkoj katedrali u podučavanju i izvođenju, u inovirani obred unio je novi raspored i način iznošenja pjevanih brojeva u liturgijskoj ‘dramaturgiji’ i uveo neke inovacije u repertoaru. Zasad je nepotvrđeni autor nekoliko skladbi tiskanih kasnije u zbirkama Cithara octochorda (1701) i/ili Cantuale processionum (1751).
Kuhač, Liszt, Weimar i Zagreb Tuksar, Stanislav
Arti musices,
01/2018, Volume:
49, Issue:
1
Web Resource, Journal Article
Peer reviewed
Open access
Prema vlastitim navodima i navodima Antonije Kassowitz-Cvijić, Kuhač je 1856. ili 1857. nekoliko tjedana boravio u Weimaru, pohađajući ondje klavirsku školu Franza Liszta. Terensko istraživanje ...provedeno u lipnju 2017. u nekoliko ustanova u Weimaru (Goethe & Schiller Archiv, Hochschule für Musik Franz Liszt – Knjižnica, Franz Liszt Museum i Landes-Archiv) zasad nije pružilo materijalne dokaze o Kuhačevu boravku u Weimaru. Međutim, u golemoj ostavštini F. Liszta koja se čuva u Goethe & Schiller Archivu pronađena je originalna (unikatna) počasna diploma Franza Liszta zagrebačkog Musikvereina te hrvatski tekst i njemački prijevod »biskupa Mlinarića« pjesme »Slavimo slavno, Slaveni« Dubrovčanina Meda Pucića, koju je 1863. Liszt uglazbio u Rimu u povodu milenijske proslave sv. Ćirila i Metoda, praizvedene u rimskom Hrvatskom zavodu sv. Jeronima.
U članku se donose rezultati istraživanja o nastavi povijesti glazbe na visokoškolskim ustanovama i na Sveučilištu u Zagrebu od njezinih početaka 1920-ih do danas, uz kratko iznošenje pretpovijesti. ...Ta je nastava započela: 1) kao obvezatni predmet/kolegij na glazbenoj školi Narodnog zemaljskog glasbenog zavoda (1890), Hrvatskom konzervatoriju (1916), Muzičkoj akademiji (1922) i Katoličkom bogoslovnom fakultetu (1951); Institut za crkvenu glazbu (1963), te 2) kao dopunski/izborni predmet na Filozofskom fakultetu (1928-1938; 1981-1994), Učiteljskom fakultetu (1951) i Hrvatskim studijima (1994). Dosad je registrirano četrdesetak imena nastavnika ukupno na svim ustanovama i u svim tipovima nastave. Završno se donose i elementi najvažnijih aspekata glede područja povijesti glazbe, tema, metoda i tehničke opremljenosti u izvedbi nastave, te moguće perspektive daljnjih istraživanja o tom predmetu.
The Croatian polymath Juraj Križanić (Georgius Crisanius, 1617?-1683) travelled extensively through Croatia, Austria, Italy, Poland-Lithuania, Turkey, and Russia, spending the years 1661-1676 in ...exile in Tobolsk, Siberia. Križanić left seven works dealing with specific problems of music theory and history. The treatise De Musica treats different performing practices among various nations and within various genres. Križanić’s output is transnational, transcultural, transconfessional and interdisciplinary in character and approach. His thought belongs to cosmopolitism and Enlightenment of the 18th Century, but his ideas will be studied only later by Tzar Peter the Great, Russian nineteenth-century slavophiles and twentieth-century South Slavic socio-political theorists.