Ovaj članak opisuje lekcije naučene iz pilot-projekta koji restorativnu pravdu omogućuje žrtvama zločina na koje upućuju agencije za pomoć žrtvama te žrtvama koje se same prijave za takav program. ...Projekt uključuje partnerstvo agencija u regiji Thames Valley, koje djeluju u sklopu šire europske suradnje, kako bi se usluge restorativne pravde za žrtve proširile na razini nakon izricanja kazne. Žrtvama omogućujemo pristup restorativnoj pravdi, dok štitimo njihova prava i sprečavamo ponovnu viktimizaciju, u skladu s Direktivom 2012/29/EU (Europska komisija 2012.).
Objašnjeni su kontekst i metodologija našeg pilot-projekta, a potom su kroz timske rasprave o slučajevima i nadzor identificirane i opisane lekcije naučene iz prakse. Slučajevi su zatim sažeti u tablici koja navodi njihove ključne značajke i djeluje kao referentna točka u vezi s naučenim lekcijama.
U vrijeme pisanja članka, slučajevi su u tijeku. Lekcije se ne mogu uvijek jasno definirati i finalizirati. Vjerujemo da će ovaj pristup pokazati proces učenja iz iskustva i prakse kako se projekt bude razvijao. Iako naš pristup nije strogo znanstven, nadamo se da čitateljima nudi priliku da razumiju dileme i pitanja predstavljene modelom koji počinje zahtjevom žrtve za restorativnom pravdom. Autori su voditelj projekta i voditelji restorativne pravde uključeni u izvršavanje usluga. Neovisna procjena, koja uključuje intervjue sa žrtvama, posrednicima i počiniteljima koji su sudjelovali u pilot-projektu, slijedi u kasnijoj fazi.
Autorice u radu analiziraju postojeći pravni i institucionalni okvir za suzbijanje trgovanja ljudima u Republici Hrvatskoj. Iako je Republika Hrvatska započela s izgradnjom pravnog sustava suzbijanja ...trgovanja ljudima 2002. godine, zakonska regulacija ove materije još uvijek je nedostatna, zbog čega su važna pitanja prepuštena protokolima. Autorice upućuju na neadekvatnu pravnu prirodu protokola kojima se ureðuje ova materija te predlažu više mogućih rješenja. Analizirana je i nedavna presuda Europskog suda za ljudska prava u predmetu S. M. protiv Hrvatske, koja jasno ilustrira probleme pri progonu počinitelja. Posljednji dio rada analizira novi Nacionalni plan za suzbijanje trgovanja ljudima te upozorava na očigledne propuste u području mjera i aktivnosti za identifikaciju žrtava, prevenciju trgovanja djecom migrantima te zaštitu žrtava od ponovnog trgovanja ili progona po povratku u zemlju podrijetla.
U ovom radu daje se prikaz provedenog anketnog istraživanja kojeje za cilj imalo dobiti uvid u doživljaj i iskustva žrtava nasilja u obiteljismještenih u tri najveća skloništa za žrtve obiteljskog ...nasilja u Republici Hrvatskoj, i to od trenutka prijave nasilja do postupka na sudu (uključujući i njihovo iskustvo smještaja u skloništu). Novost koju donosiistraživanje jest uzorak koji je zatečen u skloništima za žrtve obiteljskognasilja, gdje je teško ostvariti otvorenost za anketiranje zbog potrebeinzistiranja na tajnosti lokacije skloništa. Slijedom te činjenice kontaktiskloništa s okolinom usmjereni su samo na službene osobe nadležnihtijela u cilju ostvarenja prava djece i odraslih žrtava na smještaju. Nedostaci istraživanja ogledaju se u činjenici da se radi o malom uzorku iudjelu neodgovorenih pitanja, što remeti stabilnost dobivenih rezultata.U uvodnom dijelu rada navedena je svrha rada te je prikazan značajefektivnog ostvarenja aktivne uloge žrtve u kaznenom i prekršajnompostupku, kao i djelotvornosti kontakta žrtve s drugim dionicima kojipostupaju u slučajevima nasilja u obitelji. Taj značaj nije samo rezultat implementacije Direktive 2012/29/EU u hrvatsko zakonodavstvo iproklamacija iz Protokola o postupanju u slučajevima nasilja u obiteljinego je u tom smjeru i odgovor judikature Europskog suda za ljudskaprava. Potom rad iznosi rezultate pilotnog istraživanja kojima žrtveiskazuju što misle o pristupu dionika iz Protokola o postupanju u slučajevima nasilja u obitelji prema njima kao žrtvama te o kvaliteti ikorisnosti dobivenih informacija i pomoći iz navedenih institucija.Cilj istraživanja razrađen je kroz tri istraživačka pitanja:1. Kako žrtve procjenjuju jesu li dobile cjelovitu informaciju o svojim pravima unutar sustava pravosuđa i policije?2. Kako žrtve procjenjuju jesu li pravovremeno obaviještene o ukidanju istražnog zatvora ili ukidanju mjera opreza i o drugim informacijama bitnim za sigurnost žrtve, koje joj trebaju pružiti policija idržavno odvjetništvo?3. Koji su prijedlozi za djelotvorniju i bržu pomoć od sustava iz pozicije žrtve obiteljskog nasilja?Za provedeno anketno istraživanje korištene su statističke metodeza obradu podataka, i to: deskriptivna statistika i kategorijske varijable, koje su prikazane kao frekvencija dobivenih odgovora i postotakodgovora za svaku pojedinu česticu. Opisni su odgovori postupkomkodiranja prevedeni u kategorije te je primijenjena analiza sadržaja.Ukupno gledano, rezultati su u skladu s provedenim istraživanjimadrugih autora, koji su također bili orijentirani na iskustva s različitimdionicima u sustavu iz perspektive žrtve obiteljskog nasilja. Rezultatijoš jednom potvrđuju da normativna prepoznatljivost nije garancijaadekvatne provedbe u praksi.
This paper provides an overview of pilot research, the aim of which was to gain insight into the experiences of victims of domestic violence placed in the three largest shelters for victims of domestic violence in the Republic of Croatia, from the moment the violence was reported to the time of court proceedings (including their shelter placement experience). The novelty brought by the research is the sample housed in shelters for victims of domestic violence, where it is difficult to achieve openness to the survey due to the need to insist on the secrecy of the location of the shelter. As a result, the shelter’s contacts with the environment are directed only at officials of competent authorities in order to realise the rights of children and adult victims to accommodation. The shortcomings of the pilot research are reflected in the small sample and the proportion of unanswered questions, which disturbs the stability of the obtained results. The introductory part outlines the purpose of the work and the significance of the effective implementation of the victim’s active role in criminal and misdemeanour proceedings, as well as the effectiveness of the victim’s contact with other stakeholders who act in cases of domestic violence. This significance is not only the result of the implementation of Directive 2012/29/EU in the Croatian legislation and the proclamation from the Protocol on handling cases of domestic violence, but also the response of the jurisprudence of the European Court of Human Rights in this direction. Then, the paper presents the results of the pilot study in which victims express their views on the approach of the stakeholders of the Protocol on handling cases of domestic violence towards them as victims, and on the quality and usefulness of the information and assistance received from the aforementioned institutions. The aim of the pilot research was elaborated through three research questions: 1. How do victims assess whether they have received complete information on their rights within the judicial and police systems? 2. How do victims assess whether they were informed in a timely manner about the abolition of pre-trial detention or the abolition of precautionary measures and about other information essential for the victim’s safety, which the police and the state attorney’s office should provide? 3. What are the suggestions for more effective and faster help from the system from the position of a victim of domestic violence? Statistical methods for data processing were used for the conducted pilot survey, namely: descriptive statistics and categorical variables, which are presented as the frequency of responses and the percentage of responses for each individual. Descriptive answers were translated into categories by a coding process, and content analysis was applied. Overall, the results are in line with the research conducted by other authors, who were also oriented towards experiences with different stakeholders in the system from the perspective of a victim of domestic violence. The results once again confirm that normative recognition is not a guarantee of adequate implementation in practice
Program posredovanja (medijacije) i reparativne pravde od samoga je početka pokrenut s misijom jednakomjernog služenja potrebama žrtava i počinitelja, odnosno, utemeljen je na uravnoteženom pristupu ...između žrtve i počinitelja, u skladu s načelima restorativne pravde.
Zaokupljen rizikom od sekundarne viktimizacije, program kao i uvijek slijedi načela zaštitničkog pristupa; stoga smo, kao opće pravilo, kod teških zločina slijedili model koji se pokreće na zahtjev počinitelja. No prikupljeno je iskustvo pokazalo da takva praksa nije sasvim u skladu s našom misijom jer su žrtve, u usporedbi s počiniteljima, imale ograničeniji pristup programu.
Cilj ovoga rada je predstavljanje procesa koji je skupinu praktičara navodio na razmišljanje o našoj praksi i pregledavanje ustanovljenog zaštitničkog pristupa. U tu će se svrhu analizirati kombinacija čimbenika za koje smo identificirali da se nalaze u korijenu takve transformacije, te će se također navesti ključne promjene koje su uvedene kako bi se žrtvama olakšao pristup.
Pojava potresa neizbježna je, pri tome i nepredvidiva, iako sve više znamo o potresima koji su se dogodili i koji se mogu dogoditi na danom području. Ljudske žrtve, stradanja stanovništva i ...materijalne štete koje nastaju kao posljedice potresa nastaju prvenstveno zbog nedovoljno dobrog projektiranja, građenja i uporabe građevina. Pri tome, o ponašanju građevina u potresu također znamo sve više, i zato se veliki dio opasnosti od rušenja može otkloniti pravovremenim djelovanjem. To se odnosi na nove gradnje, kao i na potrebna prilagođavanja postojećih. Članak daje pregled poznatih rješenja.
Previous research on victimhood often has presented a one-sided picture of the “victim” and “perpetrator”. Researchers have emphasized the importance of narratives and they have focused on narratives ...about victimhood, but a researcher has not analyzed post-war interviews as a competition for victimhood. This article tries to fill this gap using stories told by survivors of the Bosnian war during the 1990s. I focus on describing the informants portrayal of “victimhood” as well as analysing those discursive patterns which contributed in constructing the category “victim” and ”perpetrator”. My research question is: How do the interviewees describe victimhood after the war? When, after the war, different actors claim this “victim” status, it sparks a competition for victimhood. All informants are eager to present themselves as victims while at the same time for the other categories victim status is downplayed. In this reproduction of competition for the victim role, all demarcations that were played out so successfully during the war live on.
U ranijim viktimološkim istraživanjima naglašene su jednostrane slike kategorije „žrtva“ i „zločinac“. Istraživači su isticali važnost priča i usmjerili fokus analize na priče o viktimizaciji, ali nisu analizirali poslijeratne intervjue kao arenu gdje se odigrava borba za status žrtve. Ovim radom pokušava se popuniti ta praznina analiziranjem priča 27 osoba koje su preživjele rat u Bosni i Hercegovini. Prvi cilj ovog rada je opisati kako akteri studije prezentuju socijalni fenomen „viktimizacije“, drugi cilj je analiziranje diskurzivnih modela koji učestvuju u produkciji pojmova „žrtva“ i „zločinac“. Naučno pitanje koje se postavlja je: Kako intervjuisane osobe opisuju status žrtve poslije rata? Unutar dinamike koja konstruiše status „žrtve“ i „zločinca“, uočljiva je borba za ulogu žrtve nakon završetka rata. Svi intervjuisani nastoje sebe da prikažu kao žrtvu i sa time ujedno umanjuju status žrtve ostalih kategorija. Ova situacija može produkovati i reprodukovati nadmetanje za dobijanje statusa žrtve, a sa tim, ponovo probuditi kolektivna razgraničenja koja su se tako jasno predstavila tokom rata.
Previous research on victimhood often has presented a one-sided picture of the “victim” and “perpetrator”. Researchers have emphasized the importance of narratives and they have focused on narratives ...about victimhood, but a researcher has not analyzed post-war interviews as a competition for victimhood. This article tries to fill this gap using stories told by survivors of the Bosnian war during the 1990s. I focus on describing the informants portrayal of “victimhood” as well as analysing those discursive patterns which contributed in constructing the category “victim” and ”perpetrator”. My research question is: How do the interviewees describe victimhood after the war? When, after the war, different actors claim this “victim” status, it sparks a competition for victimhood. All informants are eager to present themselves as victims while at the same time for the other categories victim status is downplayed. In this reproduction of competition for the victim role, all demarcations that were played out so successfully during the war live on.
Abstract in Uncoded languages U ranijim viktimološkim istraživanjima naglašene su jednostrane slike kategorije „žrtva“ i „zločinac“. Istraživači su isticali važnost priča i usmjerili fokus analize na priče o viktimizaciji, ali istraživači nisu analizirali poslijeratne intervjue kao arenu gdje se odigrava borba za status žrtve. Ovim člankom pokušava se popuniti ta praznina analiziranjem priča 27 osoba koje su preživjele rat u Bosni i Hercegovini. Prvi cilj ovog rada je opisati kako akteri studije prezentuju socijalni fenomen „viktimizacije“, drugi cilj je analiziranje diskurzivnih modela koji učestvuju u produkciji pojmova „žrtva“ i „zločinac“. Naučno pitanje koje se postavlja je: Kako intervjuisane osobe opisuju status žrtve poslije rata? Unutar dinamike koja konstruiše status „žrtve“ i „zločinca“, uočljiva je borba za ulogu žrtve nakon završetka rata. Svi intervjuisani nastoje sebe da prikažu kao žrtvu i sa time ujedno umanjuju status žrtve ostalih kategorija. Ova situacija može produkovati i reprodukovati nadmetanje za dobijanje statusa žrtve, a sa time ponovo probuditi kolektivna razgraničenja koja su se tako jasno i jezivo predstavila tokom rata.
Premda je do relativno nedavno globalno kretanje u smjeru demokracije i ljudskih prava te napuštanja smrtne kazne izgledalo kao zavojita, ali jednosmjerna ulica, danas je očito da više nije tako. ...Premda brojke još ne upućuju na širenje smrtne kazne, jačanje autoritarnosti država i slabljenje ljudskih prava upućuju na oprez. Rezultati empirijskih istraživanja osnažuju tradicionalne argumente protiv smrtne kazne (nevino osuđeni, arbitrarnost i diskriminacija u primjeni, protivnost ljudskim pravima), a oslabljuju argumente koji se najčešće ističu njoj u prilog (odvraćajući učinci, pravda za žrtve). Također, upućuju i na neke nove argumente protiv smrtne kazne: negativni učinak na nevine treće osobe te povezanost između smrtne kazne i autoritarnosti. Borba protiv smrtne kazne važna je kao dio šireg mozaika zaštite ljudskih prava svakog pojedinca, ali i borbe za karakter društava u kojima će živjeti naše potomstvo.
Autorice u radu analiziraju sustav podrske zrtvama i svjedocima kaznenih ajela u Hrvatskcj i uskladenost sustava sa zahijevima medunarodnih standarda. Direktiva 2012/29/EU nalaze obvezu drzavama ...clanicama za poduzimarje svih mjera za uspostavu opcih i specijaliziranih sluzbi za podrsku zrtvama. Strategija EU-a za prava zrtava (2020.-2025.) prepoznaje potporu zrtvama kao jednu od najvaznijih mjera za Europsku komisiju i drzave clanice u podrucju zastite prava ipolozaja zrtava kaznenih ajela. Normativni kaznenopravni okvir prepoznao je pravo zrtava kaznenih ajela na dostupan, povjenjiv i besplatanpristup sluzbama zapotporu. Da bi se moglo govoriti da su zahijevi za ucinkovitim sustavom podrske zaista i transponirani u nas sustav, osim normativnog okvira moraju biti ispurjeni i odredeni preduvjeti. U radu se analizira dostupnost opcih i specijaliziranih sluzbi za podrsku zrtvama, suradrja nacionalnih tijela i organizacija za potporu zrtvama, model upucivarja zrtava u rjihova prava, kao i rjegova funkcionalnost u praksi. Takoder, bit ce navedene preporuke za rad sa zrtvama kcje se temeije na rezultatima rada Mreze podrske i suradrje za zrtve i svjedoke kaznenih ajela i na istrazivanjuprovedenom sa zrtvama. Rad upucuje na strukturu zrtava kcje se najcesce obracaju za pomoc i podrsku s obzirom na kaznena ajela i na najcescepotrebe zrtava.
PDF
