Članak tematizira žalovanje u redu obrednoga slavlja.
Raščlanjujući kroz tri uzajamno povezana segmenta odabranu
temu, na temelju antropološko-kulturnog i religijskog pristupa,
autor uvodi u teološko ...razmatranje žalovanja u okviru
liturgijskoga slavlja sprovoda. Riječ je o širem sagledavanju
kulturnih preobrazbi koji u kontekstu suvremene kulture upućuju
brojne otvorene izazove tradicionalnoj simboličko-religijskoj
elaboraciji žalovanja. Drugi dio ovoga rada – ‘Obredno oplakivanje
prijelaza: rituali žalovanja’ – bavi se teorijskom rekonstrukcijom
simboličkog ustroja sprovodnih obrednosti te kraćom analizom
vlastitosti rituala žalovanja. U trećem dijelu, autor pokušava na
temelju prethodno formiranih spoznaja orisati kontekstualnu
teologiju žalovanja i obrednog slavljenja u redu slavlja Pashalnog
Otajstva. Radi se o iščitavanju iskustava kršćanskog žalovanja i
nadanja u svjetlu obrednih simbola te o pokušaju da se s teološkopastoralnog
gledišta naznače barem osnovni motivi sprovodne
liturgije kao geste utjehe i nade u vjeri. Vodeći se hermeneutičkim
načelom liturgije “per ritus et praeces” (SC, 48) (‘kroz obrede i
molitve’), autor obrazlaže teološke, pastoralne i obredne vidove
Reda sprovoda, s posebnim osvrtom na ‘geste i simbole’ kao i
na neke teološke vidove istaknute u euhološkim tekstovima. U
zaključnim razmišljanjima autor ukazuje na ulogu simbola i
gesta u procesu žalovanja obrazlažući kako je liturgijsko slavlje
izravan odgovor kršćanske zajednice na stanje pogođenosti
i žalosti. Liturgija biva simbol vjere, jer je mjesto preobrazbe
iskustva žalovanja u pashalnu vjeru. Kao ‘otajstveni pathos’ liturgija postaje životni prostor utjehe u vjeri te znak eshatološke
upravljenosti Kristove Crkve.
Žalovanje za suborcem Bek, Renata
Medicinski vjesnik,
12/1997, Volume:
29, Issue:
1-2
Paper
Open access
Zadnjih godina svjedoci smo ratne katastrofe koja je zahvatila Republiku Hrvatsku. Budući da su gubici integralni dio ratnog iskustva, bilo je neminovno suočavanje s naraslom problematikom gubitka ...bliske osobe, te posljedičnim procesom žalovanja. Cilj istraživanja je bio da se utvrde tipovi ili oblici žalovanja za suborcem, odnosno, da se utvrde različitosti žalovanja ukoliko postoje nakon gubitka suborca u ratu, u odnosu na gubitak prijatelja u mirnodopskim uvjetima (u saobraćajnoj nesreći). Ispitivane su dvije skupine ispitanika. Skupinu I. je sačinjavalo 30 ispitanika, čiji je suborac poginuo u ratu, i skupinu II. je sačinjavalo 30 ispitanika kojima je prijatelj poginuo u saobraćajnoj nesreći, u mirnodopskim uvjetima. Nakon što je obljavljen psihijatrijski intervju, ispitanici iz obje skupine su ispunjavali Teksaški revidirani upitnik za žalovanje. Istraživanjem je utvrđeno da postoji statistički značajna razlika u žalovanju između ispitivanih skupina. U skupini I. je najzastupljenija bila produljena odsutnost žalovanja, zatim akutno, te odloženo i produženo žalovanje, a u skupini II. je najzastupljenije bilo akutno žalovanje, i samo je u četiri ispitanika registrirano produženo žalovanje. Rezultati ukazuju na postojanje specifičnosti žalovanja za suborcem, te ukazuju na potrebu planiranja i pružanja psihološke pomoći ožalošćenima radi preveniranja i olakšavanja poteškoća.
Opći cilj ovog istraživanja bio je utvrditi kako teče prilagodba osoba starije životne dobi na život bez bračnog partnera, odnosno na samački život. U istraživanju je sudjelovalo 230 ispitanika u ...dobi iznad 65 godina života u šest gradova Sisačko-moslavačke županije. Ispitanici su bili podijeljeni u svije skupine. Prvu skupinu činile su osobe koje su ostale bez bračnog partnera u vremenu do prije 6 mjeseci (proces žalovanja još traje), a drugu osobe koje su ostale bez bračnog partnera u vremenu od prije 3 godine i više (proces žalovanja bi trebao biti dovršen). Istraživanje je provedeno u kolovozu, rujnu i listopadu 2001. godine.
Na temelju dobivenih rezultata pokazalo se da su se ispitanici obiju skupina teško prilagodili na samački život, odnosno da procjenjuju svoju prilagodbu na život bez bračnog partnera lošom i vrlo lošom. Nadalje, dužina života bez partnera ne utječe značajno na razinu uspješnosti prilagodbe, jer u obje skupine ispitanika proces prilagodbe još traje i neizvjesnog je ishoda. Značajne razlike između ispitanika muškog i ženskog spola javljaju se na varijablama obrazovnog statusa i materijalnih prilika, a nešto manje značajne kod samoprocjene zdravstvenog stanja, kvalitete apetita i sna, te zadovoljstva učestalošću posjećivanja od strane djece i članova obitelji.
