SAŽETAK
UvodUz korištenje preventivnih mjera (nošenje maski, higijena ruku, izolacija), masovno cijepljenje pučanstva ostaje najučinkovitiji način u borbi protiv pandemije COVID-19. Jedna od ...ozbiljnih reakcija preosjetljivosti na cjepivo jest anafilaksija. Cilj ovoga rada bio je prikazati iskustva Kliničkoga bolničkog centra (KBC) Rijeka u probiru i cijepljenju bolesnika u kojih postoji povećan rizik za razvoj anafilaksije ili srodne teške alergijske reakcije na cjepivo protiv SARS-CoV-2.
Ispitanici i metodeU istraživanje su uključeni podatci o svim bolesnicima koji su registrirani u ambulanti za e-savjetovanje KBC-a Rijeka tijekom 2021. godine, kojima je postavljena indikacija za cijepljenje u bolničkim uvjetima te koji su tijekom iste godine primili barem jednu dozu cjepiva protiv COVID-19. Upit o potrebi cijepljenja u bolničkim uvjetima postavljao je liječnik obiteljske medicine, a indikaciju je postavljao tim bolničkih liječnika alergologa. Pri cijepljenju je isključivo primjenjivano Pfizer (Comirnaty®) cjepivo.
RezultatiOd bolesnika kojima je kroz e-savjetovanje postavljena indikacija za cijepljenje u bolničkim uvjetima, tijekom 2021. godine cijepljeno je ukupno 451. Pritom je samo prvu dozu cjepiva primilo 138, obje doze 308, a docjepnu dozu pet bolesnika. Najčešća indikacija za cijepljenje putem dnevne bolnice bila je anamneza anafilaksije ili anafilaktoidne reakcije i to u 330 bolesnika (73,2%). Ukupno 97 bolesnika (21,5%) upućeno je zbog anamneze neanafilaktičke alergijske reakcije, njih 17 (3,8%) zbog anamneze angioedema, a sedam bolesnika (1,6%) zbog ostalih razloga. Među bolesnicima cijepljenim putem dnevne bolnice niti jedan nije razvio anafilaktičku reakciju na cjepivo protiv SARS-CoV-2. Zabilježeno je ukupno šest blažih reakcija prilikom aplikacije cjepiva.
ZaključakU kontekstu morbiditeta i mortaliteta od COVID-19, korist cijepljenja daleko nadmašuje rizik od pojave anafilaksije, koja je liječiva. Ipak, potreban je nadzor pri cijepljenju osoba koje u anamnezi imaju anafilaksiju ili alergiju na neku od komponenti primjenjivanog cjepiva.
Anafilaksija ovisna o hrani, potaknuta naporom (engl. food dependent exercise induced anaphylaxis, FDEIA) poseban je oblik preo- sjetljivosti na hranu posredovan IgE protutijelima, koji se javlja u ...bolesnika koji unutar nekoliko sati od konzumacije određene namir- nice budu izloženi tjelesnoj aktivnosti. U djece je posebice rijedak, a najčešće je uzrokovan pšeničnim brašnom, iako ga mogu uzro- kovati i druge žitarice, ribe, plodovi mora, orašasti plodovi, kikiriki, jaje, mlijeko i druga hrana. Dijagnoza se postavlja temeljem karakterističnih simptoma koji se pojavljuju tijekom ili nekoliko sati nakon tjelesne aktivnosti, kojoj prethodi ingestija određene hra- ne, in-vitro i in-vivo pretraga te provokacijski pokusi. Sama tjelesna aktivnost ili konzumacija hrane u odsustvu tjelesne aktivnosti, ne izaziva simptome. U ovom radu prikazujemo 17-godišnju bolesnicu koja je pokazala FDEIA-u nakon konzumacije proizvoda od pšeničnog brašna. Iako rijedak, ovaj je entitet potrebno poznavati kako bi se izbjegle životno ugrožavajuće alergijske reakcije, a temelj dijagnoze je detaljna anamneza.
Anafilaksija potaknuta naporom (EIA, od engl. exercise-induced anaphylaxis) rijedak je poremećaj čije je obilježje razvoj teške alergijske reakcije nakon tjelesne aktivnosti. Bolest se očituje ...postupnim razvojem sljedećih simptoma: svrbež, crvenilo kože, urtike, angioedem, anafilaktički šok u užem smislu (hipotenzija, sinkopa, gubitak svijesti, gušenje, stridor, mučnina i povraćanje) i završna faza, obilježena prolongiranom urtikarijom i glavoboljom. Čimbenici koji potiču EIA su izloženost višoj koncentraciji peluda, ubodi insekata, ekstremne temperature okoline, povećana vlažnost zraka, uzimanje nesteroidnih protuupalnih lijekova. Od nutritivnih alergena najčešći provokativni čimbenici su proteini pšenice, rakovi i školjke. Prevencija pojave EIA temelji se na izbjegavanju mogućih okidača. Radi lakšeg prepoznavanja EIA bolesnik bi uvijek trebao sa sobom nositi pisani dokument u kojem se navodi mogućnost nastanka EIA. Također je poželjno da vježbanje ili drugi potencijalni tjelesni napor bolesnik izvodi u prisutnosti osoba koje mu mogu pružiti medicinsku pomoć.
Svrha: Intravenozna ili intramuskularna primjena epinefrina preporučuje se u slučaju sistemske anafilaksije. Zadatak je bio procijeniti njegovu razinu u plazmi nakon intramuskularne primjene u mišić ...bukcinator u odnosu prema razini nakon inhalacije. Ispitanici i postupci: U ovom eksperimentalnom istraživanju na ljudima mjerile su se koncentracije epinefrina prije intramuskularne primjene ili inhalacije te nakon njih, uz intramuskularnu injekciju fiziološke otopine te intravenoznu primjenu epinefrina kao negativnu i pozitivnu kontrolu. Rezultati: Najviše vrijednosti bile su nakon intramuskularne primjene - maksimalna razina u plazmi iznosila je 3367,2 pg/ml. Nakon inhalacije epinefrina razina je bila 151,89 pg/ml. Zaključak:
U slučaju respiratornog poremećaja, ako je uzrok anafilaksija, može biti korisna inhalacijska primjena epinefrina. Kod teških kardiovaskularnih reakcija, ako nije dostupan venski put, jedini je način primjene intramuskularna titracija epinefrina. Mišić bukcinator korisno je mjesto za stomatologe koji se susreću sa slučajevima
anafilaksije.
Kounisov sindrom je slučajna pojava akutnoga koronarnog sindroma povezan s anafilaksijom u kojoj akutni upalni medijatori dovode do spazma koronarnih arterija s erozijom i rupturom ateromatozne ...ploče. Prikazan je 53-godišnji muškarac poslije uboda stršljena u kojeg se u toku tretmana anafilaksije razvio akutni infarkt miokarda anteroseptalne lokalizacije. Dijagnoza Kounisova sindroma tipa II dokazana je elektrokardiografskim promjenama i biokemijskim markerima uz kliničku manifestaciju akutnoga koronarnog sindroma, a povezana je s anafilaksijom zbog koje je započet prehospitalni tretman bolesnika poslije uboda stršljena. Za anafilaksije poslije uboda stršljena potrebno je na vrijeme pomisliti na akutni koronarni sindrom ako bolesnici imaju bol u prsima i hemodinamski poremećaj jer se ova stanja rijetko događaju, a zahtijevaju dodatnu dijagnostiku i primjenu odgovarajućeg liječenja.
