U ovome su radu istraženi i opisani motivi, stil i poetika Malkice Dugeč, hrvatske pjesnikinje koja živi i radi u Stuttgartu u Njemačkoj. Težište rada je na analizi stilskih figura u autoričinu ...pjesništvu čitanih kroz prizmu studije Luke Zime „Figure u našem narodnom pjesništvu” te kroz prizmu čitanja modernih književnih povjesničara i teoretičara Cvjetka Milanje i Krešimira Bagića. U radu je istražena povezanost poezije Malkice Dugeč s dvama dominantnim modelima u hrvatskome pjesništvu druge polovice 20. stoljeća, gnoseološkom i semiotičkom, odnosno naraštajna autoričina pozicija. Posebna pažnja u radu se pridaje odnosu prema hrvatskome jeziku kao ne samo ključnoj temi autoričina lirskoga opusa, nego ujedno glavnoj preokupaciji njezina društveno-političkog angažmana. Istraživanjem se dolazi do zaključka kako Malkica Dugeč, kao jedna od najznačajnijih hrvatskih izvandomovinskih pjesnikinja, uvelike reprezentira nacionalnu književnost koja nastaje izvan Republike Hrvatske, a posebice hrvatsku emigrantsku književnost. Izvandomovinska pozicija snažno se upisala u strukturu autoričina pjesništva, u prvome redu na razini motiva, a potom i stila i stilske figuracije, što za posljedicu ima i relativnu distanciranost od aktualnih pjesničkih praksi matične, odnosno domovinske hrvatske književnosti.
Ovaj rad donosi rezultate istraživanja biblizama u recentnoj poeziji hrvatskih pjesnika od devedesetih godina 20. do dvadesetih godina 21. stoljeća. Cilj je razvidjeti odnos pjesnika prema biblijskom ...prototekstu u oblicima poetskih referencija te koje su funkcije biblizama u lirskim diskursima odabranih pjesnika. Odabrani su pjesnici koji pišu poeziju s dominantnom poetskom funkcijom i pretežito sekularnim ideologijskim predznakom, poimence: Lana Derkač, Jozefina Dautbegović, Delimir Rešicki, Dorta Jagić, Marko Pogačar, Franjo Nagulov, Davor Šalat, Sven Adam Ewin, Ivan Koprić i Ivan Klarić. Pregled njihovih lirskih diskursa pokazuje različit oblik upućivanja na biblijski prototekst i odnos prema njemu: citat, parafrazu, aluziju, adaptaciju, polemiku, subverziju, afirmaciju i negaciju. Funkcije biblizama također su višestruke, od stvaranja majestetičnosti, humornog učinka, ludizma, paralele, antiteteze, karakterizacije do destrukcije tradicionalnih shvaćanja i dekonstrukcije, demitologizacije te nove mitologizacije i mistifikacije. Zbog osobito kreativne adaptacije biblizama s posebnom se pomnjom predstavljaju dvije pjesničke zbirke Davora Šalata, "Tumačenje zime" (2009) i "Zvijezde, davna lica spašenih" (2019), čime će se produbiti i uvid u figurativan poetski svijet tog autora i pokazati funkcioniranje biblizama u lirskim diskursima tih dviju zbirki pjesama. Analiza polazi od pretpostavke da je primarna funkcija biblizama i s njima povezanih referencija na kršćansko-judaističku kozmologiju u diskursima navedenih dviju zbirki semantizacija temeljne teme i figuracija spacijalno-temporalnog ustroja te njegovo obogaćenje s jedva do znatno titrajućom nadom, s posebnim iktusom na prijenosu iskustva književnosti. Takva funkcija biblizama vrši zamjetnu ulogu u razvoju subjekta, od njegove dezorijentacije do nalaženja prostora ljubavi, do kojega se dolazi nejasnim, mističnim itinerarijem što povezuje obje zbirke desetogodišnjim iskustvom poetske šutnje. Subjekt, blizak autoru, nositelj je pothvata kojim se uspostavlja poetski kozmos, od stvaranja svijeta do njegova razvoja koji zahvaća i svemir pa do njegova mogućeg narušavanja ili opstanka. Metodologija te analize podrazumijeva detekciju svih biblizama i srodnih referencija te intertekstualnu analizu i razlučivanje stilske funkcije biblizama u osnovnom tekstu.
The subject of interest in this article is the poetic anthologies published in the 1930s and 1940s in Croatia in order to follow the intervention of ideologies in the concepts of representative ...anthology collections and, respectively, to establish the dynamics of the literary canon and the attempts to rewrite it. In the anthology practices of two decades, four anthology models have emerged: academic and institutional anthologies; group anthologies, tendentious and dialectal anthologies. The specific tensions in the Croatian literary situation caused by the influence of both major political and cultural projects are also commented.
Rad se bavi problematikom izricanja smrti u suvremenom hrvatskom pjesništvu posljednjih 30-ak godina, točnije, u okvirnom razdoblju od 1990. do 2020. Smrt je za čovjeka oduvijek bila intrigantan ...fenomen, nerijetko traumatičan i teško u potpunosti objašnjiv racionalnim kategorijama, a u književnosti je oduvijek nalazila prostor svoje umjetničke reprezentacije. Fokus ovoga istraživanja jest sagledati načine na koje suvremena poezija izriče fenomenologiju smrti i smrtnosti, ali i steći uvide u semantičke aspekte smrti i čovjekova odnosa prema njoj koji su prisutni u suvremenim pjesničkim praksama. Analitička čitanja izdvojenih paradigmatskih primjera poetskog izricanja smrti u pjesništvu posljednjih triju desetljeća metodološki su utemeljena na postulatima i uvidima konceptualne poetike i njezina funkcionalnog razmatranja uloge tzv. konvergentnih i divergentnih poetskih struktura s obzirom na podizanje odnosno spuštanje govorne energije u pjesničkome tekstu i profiliranje njegove emocionalne stratifikacije. Također, u pozadini konkretnih tekstualnih analiza i zaključaka koji iz njih proizlaze nastoji se ocrtati generalno stanje pojava i mijena u hrvatskom pjesništvu s kraja 20. i početka 21. stoljeća, kako s obzirom na problematiku smrti, tako i s obzirom na neke druge vidljive tendencije kao što su (ne) postojanje generacijskih determinanti i izrazita heterogenost pjesničkih prosedea.
Rad Tadeusza Różewicza kao prevoditelja ograničen je na tek nekolicinu uspješnih pokušaja. Prevodio je pojedinačne pjesme češkoga pjesnika Jana Pilařa, srpskih pjesnika Vaska Pope i Miodraga ...Pavlovića, mađarskoga pisca Sándora Petőfija i Dragutina Tadijanovića. Prevedene pjesme nekadašnjih jugoslavenskih autora bile su uronjene u poeziju kulture, pjesme fokusirane na „svjetlu stranu“, ali ne bez referenci na mračniju stranu postojanja, pjesme koje su pune povjerenja u smislu da se okreću prema budućnosti s nadom, pjesme „pomirene s ranom“. Tadijanovićev Prsten ponudio mu je priliku izraziti neke stavove koje je, unatoč veličini njegovih vlastitih sumnji, smatrao vrijednima izražavanja ili barem razmatranja. Njegov prijevod pjesme Prsten može se i treba čitati kao namjerno posuđeni citat.
Ovaj rad govori o dvjema pornografskim pjesmama Nikole Polića, koje se nalaze u njegovoj ostavštini. Te se pjesme promatraju u sklopu pjesničkih Polićevih nazora i u odnosu na njegov ostali pjesnički ...opus.
Pojava tzv. »stvarnosnog« pjesništva, uz bok zaokretu prema sličnim proznim koncepcijama u hrvatskoj književnosti krajem prošloga i početkom ovoga stoljeća, izazvala je dosta kritičke pozornosti, ali ...i podosta nesporazuma, kako u pogledu strategija neuobičajenih u poeziji prethodnih naraštaja, tako i u pogledu odnosa prema poetskom modernitetu općenito. U jednom dijelu kritike takve su tendencije označene kao regresija u popularno, čak i trivijalno, budući da se odustajanjem od jezičnoga eksperimenta i ustrajavanjem na transparentnosti pisma željelo doprijeti do šire publike. U članku se, na temelju suvremenih teorijskih uvida, pokušavaju razjasniti neki aspekti tih odnosa, prije svega razmatranjem referencijalne razine i načinima posredovanja socijalnih i estetičkih normi u tim tekstovima, a potom se i analizom dominantnih retoričkih strategija nastoji ustanoviti dubinski odnos »stvarnosnoga« pjesništva prema popularnom i elitnom polu literarne komunikacije. Pokazuje se da je taj odnos znatno ambivalentniji nego što se čini, s obzirom na to da su se u dosadašnjim kritičkim čitanjima nedistinktivno promatrali učinci referencijalnoga i retoričkoga aparata te se mimetički aspekt te poezije neprestano nametao kao presudni, ako ne i isključivi faktor recepcije.
Različiti aspekti američke popularne kulture (SAD), od fast fooda do tada aktualne umjetničke scene, čine dio motivskog repertoara poezije Borisa Marune, koji je uz Viktora Vidu najbolji hrvatski ...emigrantski pjesnik. Odnoseći se spram karakterističnih simbola zemlje u kojoj se našao slijedom svoje zanimljive emigrantske i nomadske sudbine na humoran, ironičan i satiričan način, Maruna u stihovima dimenzionira svoj kritički i osporavateljski odnos spram Amerike kao obećane zemlje. S druge strane, Amerika je prostor konkretne uređene političke i društvene zbilje u kojoj se ipak mogao pronaći dostojan prostor slobode za avanturiste duha, napose u smislu seksualnog liberalizma i nesputanog tjelesnog ponašanja kao dijela popularne kulture, o čemu Maruna često govori u svojoj poeziji. Ono što nikada nije dolazilo u pitanje bila je ljubav spram hrvatske domovine, ali bez tonova patetičnog domotužja i plačne nostalgije, s kritičkim i ironijskim odmakom spram navika i običaja Hrvata, što je Marunu bitno udaljavalo od tipične matrice hrvatskih emigrantskih pjesnika i pisaca uopće.
U ovome su radu istraženi i opisani motivi, stil i poetika Malkice Dugeč, hrvatske pjesnikinje koja živi i radi u Stuttgartu u Njemačkoj. Težište rada je na analizi stilskih figura u autoričinu ...pjesništvu čitanih kroz prizmu studije Luke Zime „Figure u našem narodnom pjesništvu” te kroz prizmu čitanja modernih književnih povjesničara i teoretičara Cvjetka Milanje i Krešimira Bagića. U radu je istražena povezanost poezije Malkice Dugeč s dvama dominantnim modelima u hrvatskome pjesništvu druge polovice 20. stoljeća, gnoseološkom i semiotičkom, odnosno naraštajna autoričina pozicija. Posebna pažnja u radu se pridaje odnosu prema hrvatskome jeziku kao ne samo ključnoj temi autoričina lirskoga opusa, nego ujedno glavnoj preokupaciji njezina društveno-političkog angažmana. Istraživanjem se dolazi do zaključka kako Malkica Dugeč, kao jedna od najznačajnijih hrvatskih izvandomovinskih pjesnikinja, uvelike reprezentira nacionalnu književnost koja nastaje izvan Republike Hrvatske, a posebice hrvatsku emigrantsku književnost. Izvandomovinska pozicija snažno se upisala u strukturu autoričina pjesništva, u prvome redu na razini motiva, a potom i stila i stilske figuracije, što za posljedicu ima i relativnu distanciranost od aktualnih pjesničkih praksi matične, odnosno domovinske hrvatske književnosti.
Polazeći od polifonog karaktera pjesničkog glasa Stijepe Mijovića Kočana
i širokog spektra motiva tematiziranih u njegovoj poeziji, u radu se analiziraju kontrastivni elementi u njegovu pjesništvu – ...na motivsko-tematskom planu: zavičajna, konavoska motivika nasuprot urbanoj, zagrebačkoj; na poetičkom i formalnoizričajnom planu avangardni, nadrealizmu blizak automatizam asocijativnog kazivanja "izravno u stroj" nasuprot tradicionalnoj formi, vezanom stihu soneta; na jezično-stilskom planu ironija i satira nasuprot lirskoj sentimentalnost ili pak štokavski standard nasuprot zavičajnom jezičnom idiomu i kajkavskom dijalektu; itd. Analizom se pokazuje da je (paradoksalna) kontrastivnost – zamjetna već od prve zbirke Ispovjedaonica (1969.) pa do novijih knjiga pjesama (Sonet svinjcu… i Kati, naravno!, 2000.; Sred zavičajnih nebesa, 2001.; Ode himne ne, 2012. i dr.) – jedno od konstantnih obilježja Kočanova pjevanja.
PDF
