Avtorica v razpravi predstavi različne dejavnike, ki so mogli poleg narodnopolitičnih spodbud močneje vplivati na oblikovanje mreže čitalnic v 60.letih 19. stoletja, ter premišljuje, kakšne so ...povezave med njimi in organizacijo prostorske distribucije čitalnic na slovenskem etničnem ozemlju. Ozavestiti skuša pomen součinkovanja demografskih značilnosti posameznih naselij in širših območij, kjer se je razvijalo čitalništvo, pri čemer se naslanja na prvi popolnejši popis prebivalstva iz Avstro-Ogrske, ki je bil izveden leta 1869. Med dejavniki posebno pozornost nameni politični in sodni organiziranosti območij s čitalnicami, njihovi občinsko- upravni razdelitvi inrazprostranjenosti šolske infrastrukture, sestavljene iz srednjih in višjih šol. Na tej podlagi prihaja do nekaj možnih vzorcev, ki kažejo, kako so obravnavani dejavniki povezani med seboj z ozirom na vzpostavljanje in razporeditev čitalnic na različnih koncih slovenskega etničnega ozemlja.
Pastaraisiais dešimtmečiais pasaulyje gana intensyviai vyksta globalizacijos ir integracijos procesai, kurie suartina tautas, jų kultūras, tačiau kartu palaipsniui nyksta tautų tapatumas, prarandamas ...tautinis identitetas. Šis procesas paliečia daugelį sričių, tačiau ypač didelę įtaką turi šalies miestų, miestelių ir kaimų būklei, jų demografijai, urbanistikai, architektūrai, kraštovaizdžiui, kurie tam tikru mastu palaipsniui praranda savo vizualinį estetinį identitetą, savitumą. Todėl išsaugoti ir puoselėti šalies kraštovaizdžio savybes, gyvenamųjų vietovių erdvinės struktūros pobūdį bei gamtinę aplinką globalizacijos sąlygomis yra labai aktuali problema. Šio straipsnio tikslas yra, remiantis Lietuvos statistikos departamento 2001 ir 2011 m. visuotinio šalies gyventojų ir būstų surašymo rezultatų statistine analize, pateikti duomenis apie šalies apgyvendinimo sistemos bei demografinės situacijos pokyčius, kurie lemia šalies miestų, miestelių ir kaimų kraštovaizdžio erdvinės struktūros pobūdį, jos savitumą. Minėta analizė parodė, kad per 2001-2011 m. laikotarpį gyventojų skaičius šalyje sumažėjo 440,37 tūkst. arba 12,64 proc. Taip pat per šį laikotarpį atitinkamai sumažėjo miestų (buvo 106, dabar - 103) bei itin sumažėjo kaimų (buvo 19 842, dabar - 19 004) ir viensėdžių (buvo 1735, dabar - 1687). Be to, iš dabar esančio kaimų ir viensėdžių skaičiaus apie 18 proc. kaimų ir apie 52 proc. viensėdžių neturi gyventojų ir yra prie išnykimo ribos. Minėti demografiniai ir urbanistiniai pokyčiai neabejotinai daro įtaką Lietuvos miestų, miestelių ir kaimų kraštovaizdžio erdvinės struktūros savitumui, jo identitetui. Šis savitumas, kaip labai svarbi tautos kultūros paveldo dalis, gali būti išsaugotas tik kompleksiškai sprendžiant ekonominius, juridinius bei profesinius klausimus.
V nadaljevanju si bomo pogledali, kako je bilo v ustavni dobi z razvitostjo solske mreze33 na Slovenskem, kako se povezuje s prostorsko razmestitvijo citalnic in ali je mogoce dognati povezave z ...drugimi obravnavanimi dejavniki. Obstojeco in na novo oblikujoco se solsko mrezo so sestavljale trivialne, glavne sole in normalke, na katerih so potekali tecaji za ucitelje, ki jih najdemo med drustveniki, nizje in visje srednje realne sole in gimnazije ter redkejse visje (tehnicne) in visoke sole (univerze) s studijem filozofije, teologije, prava in medicine. Ponekod so bile (obrtne) sole, na katerih so se izobrazevali za poklice. (Medves 1999: 86) Trgovci in obrtniki so predstavljali eno od pomembnejsih plasti drustvenikov, ki so se jim pridruzili posestniki in gospodarstveniki, veliko je bilo intelektualcev ali polintelektualcev, kot so solniki (ucitelji, profesorji), uradniki, duhovniki, pravniki in politiki in nekateri clani so bili iz umetniskih poklicev (knjizevniki, kulturniki, slikarji). Na Primorskem je bilo v 60. letih, ki so najplodovitejse obdobje citalniske dejavnosti, mozno solanje na mescanskih solah, realkah in gimnazijah. Solska dejavnost je bila v tem prostoru na vec stopnjah in smereh dobro razvita ze v letih pred citalniskim obdobjem (konec 18. stoletja), kar ni bilo brez pomena za intelektualni razvoj primorskega zivlja. Kmalu po sprejetju splosnega solskega reda 1774, ki je prinesel obvezno solanje od sestega do trinajstega leta, so v trzaskem zaledju, tj. v Skednju (1780), na Katinari (1791), v Devinu (1793), na Proseku (1795) in Opcinah (1798), zrasle trivialke. Solska mreza se je od 19. stoletja izpopolnjevala (babiska sola 1815, kmetijska sola 1842, mosko uciteljisce, realna in navticna akademija 1817). V 60. letih je v Trstu naprej delovala gimnazija,34 ki je bila od 1851 osemrazredna z nemskim ucnim jezikom. Leta 1852 je na njej slovenscina - za razliko od nizje realke,35 kjer ni bila obvezna - postala obvezni predmet za slovenske dijake. Poleg realne in navticne akademije je bilo med solami visje stopnje semenisce s teoloskim studijem, iz katerega je izhajala duhovscina in ki je bilo ustanovljeno po letu 1849. Delovalo je do leta 1875, ko je bilo mogoce studirati na semeniscih v Ljubljani in Gorici. V Trstu je bilo tudi uciteljisce, ki so ga 1875 preselili v Koper, tako da so bile na Primorskem sole za poklicno usposabljanje uciteljev v Kopru, Trstu in Gorici. V dobi razmaha citalnistva, v letih 1864/65, je bila v Trstu odprta moska pripravnica za ucitelje. V Gorici se je slovenscina na nizji soli oz. normalki uporabljala od zacetka 19. stoletja (1808) oz. od 1815/16, ko so bili odprti slovenski oddelki in se je zacel pouk odvijati v nemscini in slovenscini,36 kar ni veljalo za vse sole. Na srednji in visji stopnji solanja je vlogo pri uveljavljanju slovenscine odigrala visja realka v Gorici, na kateri slovenscina se v 50. letih ni bila obvezna in je to postala v sredini 60. let (1865), ko se je sola preoblikovala v popolno visjo osemletko. 37 Tacas je v Gorici ze delovala citalnica, ki je bila odprta leta 1862 in se ji je leta 1864 pridruzila citalnica v Ajdovscini. So pa vse ostale citalnice v Gorici-okolici nastale po letu 1865, ko se je vsaj formalno izboljsal polozaj slovenscine v solah, in sicer v letu 1867 v Solkanu, Kanalu, Braniku in Crnicah, 1868 v Vrtojbi, 1869 v vaseh Standrez in Prvacina. V sezanskem in tolminskem okraju so razen v Tolminu, kjer je bila citalnica ustanovljena leta 1862, citalnice povecini nastajale od sredine 60 let; 1866 v vasi Skopo na Krasu, 1867 v Volcah, 1869 v Kobaridu, Cerknem in Komnu. V Trstu z okolico so citalnice odpirale vrata od leta 1861. Z zacetka ustavne dobe (1861 in pred tem 1849) je potrjen odlok o slovenskem pouku za Slovence, ki ga je gubernij izdal ze 1846. Tako kakor v Trstu je med visjimi solami v Gorici delovalo semenisce, katerega ustanovitev sega v leto 1757. Leta 1818 so na njem uvedli dveletni filozofski in teoloski studij in je postal semenisce za vse primorske skofije. Slovensko so na njem poucevali od leta 1869, ceprav je tudi pomembno vedeti, da je bila slovenscina na modroslovnem uciliscu od 1847/48 in na gimnaziji od 1849/50, ko je postala osemrazredna38 in so se morali slovensko obvezno uciti vsi dijaki, katerih materni jezik je bila slovenscina. Kljub mocnemu italijanskemu pritisku in dejstvu, da se je zasebno, poklicno in strokovno solstvo na Trzaskem in Goriskem izraziteje krepilo od 80. in 90. let 19. stoletja, so torej srednje in visje sole, ki so ponujale splosno izobrazbo in so z opravljeno maturo tlakovale pot na visji studij, prispevale tako h krepitvi sloja intelektualcev kot k boljsi povezanosti slovenske skupnosti na robu etnicnega ozemlja in bujenju narodne zavesti, ki je bila pomembno gonilo drustvene dejavnosti. Zato ne cudi, da je bilo citalnistvo na Goriskem in Trzaskem takó bogato.
Ovim radom su analizirana međunarodna turistička krstarenja Pan-europskim Koridorom VII, odnosno njihov utjecaj (potencijalne dobrobiti) na ekonomiju receptivnih prostora. Studijom slučaja ...(Vojvodina) dati su primjeri koji to ilustriraju.
Rezultati analize pokazuju da kruzevi Koridorom VII utječu pozitivno na Vojvodinu, prvenstveno na priobalnu, podunavsku regiju i to u Novom Sadu (gdje brodovi pristaju). Iako se beneficije ne odnose na korištenje usluga smještaja i hrane na kopnu, dobrobit se ogleda u sljedećim segmentima: turistička promocija (širenje pozitivnog plasmana Vojvodine kao receptivnog prostora na inozemnom tržištu – predstavljanje kulturne baštine i prirodnih vrijednosti); porast inozemnog turističkog prometa, a samim tim i potrošnje posjetilaca; otvaranje novih radnih mjesta (adekvatna infrastruktura i suprastruktura – serviseri različitih usluga brodovima, posadi i putnicima) – pristaništa, špediteri, suvenir tržnice i dr. / novi proizvodi, širenje poslovne mreže, promjena valute, nevidljivi izvoz itd.
Rezultati istraživanja mogu pomoći daljim proučavanjima uzročno-posljedičnih veza između ovakvog vida putovanja i resursa receptivnih zemalja na kojima se ova putovanja događaju, a sve u cilju adekvatnog osmišljavanja i plasmana turističke ponude, odnosno optimalnog razvoja receptivnih zemalja kroz održivi turizam. Rad pruža i informacije različitim partnerima („stakeholders“) uključenim u turističko privređivanje kruzeva, koji očekuju privatnu i društvenu dobit od svojih ulaganja.
This paper provides analyses of the changes in the structure of the economically active Croatian population (labour force) and the inactive population (dependent people and people with personal ...income) from 1971 to 2011, as well as of the factors affecting them and their consequences. Due to a lack of recent literature on this topic, this work contributes to general insights into changes in the structure of the labour force. Data sources were Croatian population censuses. The method of demographic statistics with a comparative analysis of the monitored characteristics from the successive censuses was applied to the total population and by gender. Analyses indicated that in the 1971–2011 period the share of the labour force remained virtually unchanged. In 1971, 43.6% of the population was economically active, while in 2011, the share was 41.9%. The inactive population, which is not in the labour force contingent, continuously comprised the majority of the Croatian population. Its share was 56.4% in 1971 and 58.1% in 2011. Significant and alarming changes have taken place in the categories of people with personal incomes (a share of 8.8% in 1971 compared to 30.2% in 2011) and dependent population (which decreased from 47.6% in 1971 to 27.9% in 2011). The increase in the share of people with personal income was a consequence of population aging and a larger number of retired persons. Simultaneously, depend¬ent population and the share of young people decreased due to a reduced natality. Those indicators show that the structure of the Croatian population according to economic activity is an exceptionally negative and regressive social factor. It constitutes, to conclude, a possible structural obstacle to the long-term development of Croatian society.
Osnovne naglaske ovog rada autor je izložio kao moderator na stručno-znanstvenom skupu u organizaciji Matice hrvatske: “ Demografskii zdravstveni aspekti hrvatskog školstva“, održanom 2004. godine. ...Kako se demografski trendovi ne poboljšavaju, to autorponovo u okviru Akademije medicinskih znanosti organizira raspravu za okruglim stolom s istom temom. Kao moderator ovih skupovaraspravu usmjerava na to da djetetove potrebe i interesi budu u fokusu! Ne umanjujući značenje socioekonomskih činioca nademografska kretanja, valja imati u vidu dijete kao najveću vrijednost obitelji i zajednice u cjelini. Posljedično, u radu se kao posebnapitanja ističu neke dvojbe, ali i motivirajuće sintagme.
U ovom je radu analizirana promjena veličine uzoraka krajolika ogulinskog kraja
gdje je depopulacija prisutna dugo godina. Pri tome je utvrđivanje promjene veličine
uzoraka krajolika provedeno na ...razini tipova krajolika i ogulinskog kraja u cjelini, a za
uspostavu tipova krajolika korišten je pristup koji se temelji na zemljišnom pokrovu /
načinu korištenja zemljišta i korištene su baze podataka Corine Land Cover iz 1980.
i 2018. godine. U svrhu utvrđivanja demografskih trendova korišteni su podatci svih
popisa stanovništva u razdoblju od sredine 20. stoljeća. Prostorne analize s navedenim
podatcima potpomognute su uporabom geografskoga informacijskog programa ArcGIS
10.0. Rezultati su pokazali da se u razdoblju od sredine 20. stoljeća broj stanovnika
ogulinskog kraja prepolovio i da je od sedamdesetih godina depopulacija kontinuirano
prisutna u svim jedinicama lokalne samouprave. Na naseljskoj razini je u razdoblju od
sredine 20. stoljeća utvrđen višestruki pad broja stanovnika kod većine naselja, a samo
je kod njih nekoliko (osam naselja) utvrđen porast, a u tijekom posljednjih četrdesetak
godina (1981. – 2021.) je samo kod dvaju naselja zabilježen porast. U promatranom
je razdoblju (1980. – 2018.) povećana prosječna veličina uzoraka kod tipova krajolika Izgrađeno zemljište i Vodene površine, a smanjena prosječna veličina uzoraka
kod ostalih tipova krajolika (Poljoprivredno zemljište, Travnato zemljište, Šumsko
zemljište i Grmlje / sukcesija šume), kao i za područje ogulinskog kraja u cjelini. U
radu se došlo do zaključka kako postoji povezanost povećanja površine tipova krajolika
i prosječne veličine uzoraka krajolika kod tipova Izgrađeno zemljište i Vodene površine, odnosno do smanjenja površine tipova krajolika i prosječne veličine uzoraka krajolika kod tipova Travnato zemljište, Šumsko zemljište i Grmlje / sukcesija šume.
U ovome se radu daje kratak pregled povijesti potkalničkoga prigorja. Kombinirajući stariju, ali i noviju literaturu, autor pokušava oslikati zemljopisni položaj potkalničkoga prigorja, njegovu ...specifičnost, prezentirati povijesne činjenice vezane uz sam grad Križevce i njegovu okolicu, ali i etničke te demografske prilike toga prostora. Sam rad prilog je dosadašnjim saznanjima o prostoru potkalničkoga prigorja, ali i poticaj daljnjim istraživanjima te zasebnim arheološkim, povijesnim, kulturnim, etnografskim, jezičnim i inim monografijama, koje će nadopuniti ovdje prezentirane činjenice.
Na kunfinu Altić, Mirela; Kliman Grabar, Gordana
Histria,
12/2020, Volume:
10, Issue:
10
Journal Article, Paper
Open access
Svetvinčenat (Savičenta) jedno je od naselja središnje Istre koje je kao sjedište velikoga feudalnog posjeda u neposrednoj blizini mletačko-habsburške granice imalo specifične uvjete razvoja. Rad ...analizira prostorni razvoj naselja u širem povijesnom kontekstu razvoja mletačkoga pograničja te sjedišta feudalnoga posjeda obitelji Morosini/Grimani. Na temelju pisanih i kartografskih izvora rad donosi nove spoznaje o izgledu i izgrađenosti naselja, čimbenicima njegova prostornoga razvoja te historijsko-geografskim uvjetima toga razvoja. Genezu i prostorni razvoj Svetvinčenta pratimo od kasnoga srednjeg vijeka do kraja 19. stoljeća.
Sanvincenti è uno dei borghi dell’Istria centrale sviluppatosi sotto condizioni specifiche in quanto sede di un vasto possedimento feudale situato nelle immediate vicinanze del confine che divideva i territori veneti da quelli austriaci. Il contributo analizza lo sviluppo territoriale del borgo in un contesto storico più ampio che esamina lo sviluppo delle zone di confine della Repubblica di Venezia e della sede del possedimento feudale della famiglia Morosini/Grimani. Facendo riferimento a fonti scritte e cartografiche, l’articolo porta nuove conoscenze sull’aspetto e sulla misura in cui il borgo era stato edificato come anche sui fattori e sulle condizioni storicogeografiche del suo sviluppo territoriale. Il periodo di genesi e dello sviluppo territoriale di Sanvincenti preso in esame include l’intervallo di tempo che va dal tardo Medioevo alla fine del XIX secolo.
Svetvinčenat (Savičenta) is one of the settlements in central Istria which, as the seat of a large feudal estate situated in the immediate vicinity of the Venetian-Habsburg border, was surrounded by specific conditions during its development. The paper analyses the urban development of the settlement of Svetvinčenat in the broader historical context of the development of central Istria as a Venetian borderland with Habsburg Monarchy, and as the seat of the feudal estate of the Morosini/Grimani noble family. Based on written and cartographic sources, we bring new insights into the appearance and development of the settlement, the factors of its territorial development, as well as historical and geographical conditions of its development. We follow the genesis and territorial development of the settlement from the late Middle Ages to the end of the 19th century.
Mjere pronatalitetne politike u većini država članica EU-a nisu dovele do demografskog poboljšanja i očekivanog učinka. Budući da su sve mogućnosti za demografsku revitalizaciju Europe ili nerealne ...ili politički neprihvatljive svim članicama, mjera koja se predlaže (rad na daljinu) realna opcija koja bi u kratkom roku mogla dovesti do „oživljavanja“ mnogih hrvatskih depopuliranih regija ali i poboljšanja demografske slike u EU-u. Rad na daljinu usporio bi odljev mozgova s periferije Hrvatske ali i EU-a. Ova bi mjera mogla ponovno naseliti velika napuštena područja Hrvatske. Ovim bi se pristupom nesumnjivo postigla bolja raspodjela stanovništva na razini cijele Hrvatske i EU-a. Mjera bi mogla dati novi poticaj napuštenim ili demografski ranjivim područjima i omogućiti radnicima da napuste gradove s visokim životnim troškovima. Time bi se divljanje cijena nekretnina u Zagrebu i Splitu dovelo u red. Nadalje, rad na daljinu bi smanjio potrebu mladih za životom u velikim gradskih središtima kako bi povećali šanse napretka u karijeri; smanjio bi emisiju CO2 zbog manje potrebe kretanja te rasteretio gužve na zagrebačkim prometnicama. Ako bi EU prihvatila ovu mjeru, to bi omogućilo povratak dijela iseljenika sa Zapada dok bi u slučaju nastavka potencijalnih novih pandemija i terorističkih napada, život u provinciji mogao postati čak i nužda. U suprotnom, nastave li se parcijalni odgovori na ovaj problem (jednosmjerne migracije), nije isključena ozbiljna ugroza temelja liberalne demokracije u Europi.
PDF
