V zadnjih 30 letih od prvega opisa v strokovni literaturi je sindrom takotsubo postal prepoznavna in uveljavljena klinična entiteta. Podatki kažejo, da znaša prevalenca bolnikov s sindromom takotsubo ...približno 1–3 % vseh bolnikov z elevacijami spojnice ST in simptomi, ki posnemajo akutni koronarni sindrom. Hkrati približno 4 % bolnikov po akutni fazi sindroma takotsubo vsaj enkrat ponovno zboli za to boleznijo. Gre za vrsto akutnega srčnega popuščanja neishemične etiologije s sorazmerno hitrim okrevanjem krčljivosti miokarda. Sindrom pogosto sproži močan stresni dogodek, ali fizični (npr. sepsa) oz. psihični (npr. izguba bližnjega), pri približno tretjini bolnikov pa jasnega sprožilnega dogodka ne uspemo zanesljivo opredeliti. Glede na klinični potek v akutni fazi bolezni bolnike s sindromom takotsubo delimo v 2 podskupini; bolnike s simptomi akutnega koronarnega sindroma in bolnike s simptomi, katerih simptomi niso v skladu z akutnim koronarnim sindromom. Zaradi nespecifičnih simptomov in znakov je prepoznavanje bolnikov s sindromom takotsubo še vedno diagnostični izziv. Hipoteze o hitrem okrevanju krčljivosti srčne mišice in ugodnem poteku bolezni so nedavno izzvali izsledki novejših raziskav, ki so pokazali primerljivo smrtnost in pogostost akutnih srčno-žilnih zapletov med bolniki s sindromom takotsubo in akutnim koronarnim sindromom. Prav tako novejši podatki kažejo, da podskupina bolnikov po akutni fazi sindroma takotsubo lahko razvije kronično srčno popuščanje. Sindrom takotsubo tako ni benigna bolezen in zahteva nove pristope k diagnostični in terapevtski obravnavi teh bolnikov. V članku želimo predstaviti novosti za razumevanje patogeneze in novosti pri obravnavi bolnikov s sindromom takotsubo in spremljati svoje izkušnje pri obravnavi teh bolnikov.
V maternici je plod obdan s plodovnico, ki ga varuje pred poškodbami in okužbami, hkrati pa z njeno pomočjo plod uravnava telesno temperaturo in se ustrezno razvija. Količina plodovnice je ravnovesje ...med prilivom in porabo. Ob zmanjšani ali odsotni količini plodovnice govorimo o oligohidramniju oziroma anhidramniju. Vzrokov za zmanjšano količino plodovnice je veliko. Lahko so posledica bolezni pri materi ali plodu oziroma so posledica nepravilnosti posteljice. V določenem deležu primerov ostanejo vzroki za oligohidramnij nepojasnjeni (idiopatski). V prispevku predstavljamo klinični primer novorojenke, pri kateri je bil prisoten oligohidramnij in je ob rojstvu razvila prehodno akutno ledvično okvaro.
U fiziološkim uvjetima, endotel predstavlja dinamičku strukturu važnu u održavanju tonusa krvnih žila, regulaciji protoka krvi uz stijenke krvnih žila, vaskularne propusnosti, puteva zgrušavanja i ...adhezije leukocita. U sepsi, djelovanjem patogena i njihovih topljivih čimbenika dolazi do aktivacije endotela, oštećenja endotelnog glikokaliksa (EG) te pokretanja brojnih mehanizama koji imaju ključnu ulogu u razvoju i progresiji sepse. Nadalje, disfunkcija endotela i oštećenje EG ima za posljedicu snažni proupalni, prokagulacijski, proadhezivni i proapoptotični odgovor koji dovodi do disregualacije vaskularnog tonusa, povećane propusnosti krvnih žila, povećane adhezije i migracije leukocita uzrokujući razvoj šoka i višeorganskog zatajenja. U ovom preglednom radu prikazani su struktura i funkcija endotela i EG, opisani su mehanizmi njihovoga oštećenja tijekom sepse te posljedice koje nastaju njihovom disfunkcijom. Nadalje, iznijete su do sada poznate činjenice o metodama detekcije endotelne disfunkcije te mogućnostima njenog liječenja u sepsi s ciljem unapređenja liječenja septičnih bolesnika.
Uvod:Vestibularni sistem pri osebah omogoča posredovanje refleksov, ki prispevajo k nadzorovanju ravnotežja in izvedbi vsakodnevnih dejavnosti. Najbolj pogosta motnja v delovanju vestibularnega ...sistema je vrtoglavica. Namen raziskave je bil raziskati vpliv vestibularne terapije na kakovost življenja pri odraslih osebah, ki se soočajo z vrtoglavico in disfunkcijo vestibularnega sistema. Metode: Pregled literature je bil izveden v mednarodnih podatkovnih bazah: PubMed, ProQuest, ScienceDirect in SAGE Journals. Vključitveni kriteriji iskanja so bili izvirni in pregledni znanstveni članki, objavljeni v časovnem obdobju od 2012 do 2021 ter dostopni v celotnem besedilu. V analizo je bilo vključenih 12 člankov. Potek pregleda literature je predstavljen z diagramom PRISMA. Rezultati: Na podlagi tematske analize smo identificirali štiri vsebinske kategorije: vrste metod vestibularne terapije za odpravljanje vrtoglavice in vestibularne disfunkcije; uspešnost zdravljenja vrtoglavice in vestibularne disfunkcije z metodami vestibularne terapije; negativni učinki in zapleti vestibularne terapije; vpliv zdravljenja z vestibularno terapijo na kakovost življenja oseb, ki trpijo za vrtoglavico in vestibularno disfunkcijo. Diskusija in zaključek: Ugotovitve pregleda literature kažejo, da je vestibularna terapija učinkovit in hkrati zelo varen način zdravljenja vrtoglavice in vestibularne disfunkcije. Na področju disfunkcije vestibularnega sistema se pospešeno vpeljujejo in proučujejo tehnološko naprednejše in zelo obetavne metode vestibularne terapije.
Disfunkcija spodnjih sečil, ki je tesno povezana z disfunkcijo črevesa, pomeni nepravilnosti v delovanju sečnega mehurja in sečnice. Različne vrste disfunkcije spodnjih sečil delimo glede na simptome ...in glede na vzrok, v katerega je usmerjeno zdravljenje. Nevrogena disfunkcija spodnjih sečil lahko povzroči nepopravljivo okvaro zgornjih sečil in spremembe stene mehurja dolgo pred tem, ko se klinično izrazi kot uhajanje urina. Zato je pomembno, da čimprej po rojstvu ugotovimo, za kakšno nevrogeno okvaro s posledično disfunkcijo spodnjih sečil gre, in stanje zdravimo proaktivno. Standardno zdravljenje nevrogene disfunkcije spodnjih sečil je čista intermitentna kateterizacija mehurja v kombinaciji z antiholinergikom. Nenevrogena disfunkcija spodnjih sečil z nenadnim tiščanjem na vodo, uhajanjem urina, sfinkter-detruzor dissinergijo in drugimi oblikami, je pogosto povezana s poslabšanjem kakovosti življenja in neugodno vpliva na otrokovo samopodobo. Otrok razvije različne vedenjske vzorce za odložitev uriniranja ali prekinitev nenadnega tiščanja na vodo. Z anamnestičnimi podatki ter z dnevnikom in klinično sliko diagnozo enostavno opredelimo in čim prej pričnemo z nefarmakološkimi ukrepi, standardnimi ukrepi in z različnimi vrstami specialne uroterapije.
Nenadzorovano uhajanje urina ali urinska inkontinenca je disfunkcija medeničnega dna in se opredeljuje kot vsako nehoteno uhajanje urina. Na vzrok inkontinence vpliva več dejavnikov. Po osnovnih ...patofizioloških mehanizmih nastanka se v grobem deli na stresno, urgentno, mešano in t.i. »overflow« urinsko inkontinenco. Osnovna obravnava bolnice je kompleksna, saj lahko na simptome in znake teh motenj vplivajo ginekološke, internistične, urološke in nevrološke bolezni. V članku na osnovi literature in evropskih smernic prikazujemo algoritem zdravljenja urinske inkontinence s poudarkom na stopenjskem zdravljenju in na pomenu konservativnega zdravljenja. Šele po izčrpanih možnostih konservativnega zdravljenja svetujemo bolnici kirurški poseg.
Štitna žlijezda zauzima ključno mjesto u održavanju homeostaze cijeloga organizma. Temeljni hormon koji luči je tiroksin,
a učinak se dominantno ostvaruje nakon unutarnje konverzije tiroksina u ...aktivniji oblik, trijodotironin, koji pokazuje
veći afinitet za receptorski kompleks te time modificira gensku ekspresiju ciljnih stanica. Amiodaron je jedan od najčešće
upotrebljavanih antiaritmika i rabi se u liječenju širokog spektra aritmija, najčešće tahiaritmija. U svom sastavu sadrži velik
udio joda, što je, uz intrinzični učinak lijeka, temelj utjecaja na tireoidnu funkciju. Smatra se kako 15%-20% bolesnika liječenih
amiodaronom razvija neki oblik tireoidne disfunkcije. Amiodaron može biti uzrokom razvoja amiodaronom izazvane
hipotireoze (amiodarone-induced hypothyroidism, AIH) ili amiodaronom izazvane tireotoksikoze (amiodarone-induced thyrotoxicosis,
AIT). AIT se češće razvija u područjima sa smanjenim, dok se AIH razvija u područjima s dovoljnim unosom joda.
Razlikujemo dva tipa AIT; tip 1 je češći u bolesnika s podležećom tireoidnom patologijom, najčešće nodoznom strumom ili
latentnom Gravesovom (Basedowljevom) bolešću, dok se tip 2 najčešće razvija u prethodno zdravoj štitnjači. AIH je znatno
češća u bolesnika s otprije poznatim Hashimotovim tireoiditisom. Opisani su i miješani oblici bolesti. Bolesnike liječene
amiodaronom potrebno je redovito pratiti, laboratorijski i klinički, kako bi se pravodobno otkrila bilo kakva odstupanja u
tireoidnoj funkciji. Temelj liječenja AIH-a je nadomjesna terapija levotiroksinom. Često u tim slučajevima nije potrebno
izostavljati amiodaron iz terapije. AIT tipa 1 liječi se tireostaticima, kao i ostale tireotoksikoze. Ako je moguće, preporuča se
prekinuti podležeća amiodaronska terapija. Nasuprot AIT tipa 1, temeljni patofiziološki supstrat kojega je povećana sinteza i
otpuštanje tireoidnih hormona, u AIT tipu 2 osnova je destruktivni tireoiditis uzrokovan amiodaronom, dezetilamiodaronom
kao njegovim glavnim metabolitom i povećanim unosom joda. Osnova liječenja tog tipa bolesti je glukokortikoidna terapija.
Ova studija je imala za cilj istražiti utjecaj neplodnosti i njezinog liječenja na seksualnost para. Izvršena je sustavna analiza literature s naglaskom na seksualnu disfunkciju žena i muškaraca zbog ...neplodnosti. Metoda je bila opisna uz primjenu meta-sinteze znanstvenih istraživanja objavljenih između 2012. i 2017. godine na engleskom jeziku. Pretraživanje odgovarajućih studija provedeno je u bazama podataka Medline, CINAHL, PubMed i ScienceDirect koristeći sljedeće ključne riječi: neplodnost, seksualne disfunkcije, par. Može se zaključiti da neplodnost negativno utječe na seksualnost neplodnog para, što dodatno dokazuje visok postotak seksualnih disfunkcija (43%-90% među ženama i 48%-58% među muškarcima). Parovi iskazuju manje zadovoljstvo u seksualnom odnosu. Budući da su slabije zadovoljstvo i disfunkcije usko povezane s neplodnošću i njenim liječenjem, parovi bi mogli imati koristi od seksualne terapije i psihološke potpore tijekom procesa liječenja neplodnosti. Daljnja bi se istraživanja trebala usre-dotočiti na evaluaciju različitih psiholoških intervencija koje bi se bavile seksualnošću kod parova kad im se dijag-nosticira i liječi neplodnost.
Visoka učestalost i značajnost utjecaja na zdravlje bolesnika i zdravstveni sustav čini poslijeoperacijske kognitivne poremećaje
(POKP) važnom komplikacijom kardiokirurškog zahvata. Učestalost POKP ...nakon zahvata s vremenom se smanjuje
te je njihova pojava povezana s različitim poremećajima kognitivnih funkcija, što posljedično značajno narušava kvalitetu
bolesnikova života. Stoga, brojni radovi su posvećeni ovoj složenoj poslijeoperacijskoj komplikaciji, ali bez značajnije postignutog
uspjeha u njenom razjašnjavanju. Mehanizmi nastanka kao i čimbenici rizika POKP još uvijek su nejasni. Značajnu
poteškoću u ispitivanju POKP predstavlja nepostojanje jedinstvene definicije kognitivnog oštećenja među istraživačima,
a koje bi zahtijevalo primjenu jedinstvene terminologije kognitivnih promjena, uporabu odgovarajuće baterije neuropsihologijskih
testova, odgovarajuće vremenske trenutke provođenja testova i uporabu prikladne statističke metode. Zbog toga, cilj
ovog preglednog članka je naglasiti poteškoće s kojim se istraživači susreću tijekom postavljanja dijagnoze POKP, te uključivanje
preporuka na temelju pregleda dostupne literature.
Cilj rada: prikazati nove metode intervencijskog liječenja u Referentnom centru. Bolesnici i metode: Prikazani su slučajevi od 1. srpnja 2018. do 1. srpnja 2022. u kojih je učinjena nova procedura, ...neovisno o dobi i spolu. U analizu su uključeni svi pacijenti kojima je učinjena nova metoda intervencijskog liječenja s prikazom podležeće anatomske/hemodinamske patologije te prikazom nove metode. Rezultati: U navedenom periodu uvedeno je pet novih perkutanih metoda, učinjenih u ukupno 34 pacijenta. Učinjeno je trinaest intervencija umetanja stenta u trinaest pacijenata s koarktacijom aorte. Srednja dob pacijenata kojima je učinjen perkutani zahvat umetanja stenta u koarktaciju aorte jest 13,4 godine. U navedenom periodu u šestero pacijenata stenoza pulmonalne grane liječena je umetanjem stenta. Od toga je troje pacijenata bilo dojenačke dobi, jedno u dobi od šesnaest mjeseci, jedno u dobi od četiri godine te jedna pacijentica u dobi od petnaest godina. U tri bolesnika učinjeno je perkutano umetanje zalistka Melody (kravlja jugularna vena integrirana u prekriveni stent), srednje dobi kod zahvata 17,3 godine. Metodom dilatacije stenta, zbog razvoja restenoze, liječili smo deset pacijenata, kod čega sedam dilatacijom prethodno umetnutog stenta u rekoarktaciju aorte, dva pacijenta dilatacijom stenta umetnutog na poziciji restenoze pulmonalnih grana te jednog dilatacijom stenta u stenotičnoj gornjoj šupljoj veni. Peta metoda koje je uvedena jest zatvaranje aortopulmonalnih kolaterala u djece s univentrikulskom cirkulacijom. Učinjena je u dvoje djece, dojenčeta u dobi od četiri mjeseca i pacijentice u dobi od tri i pol godine, a koji boluju od sindroma hipoplastičnoga lijevog srca. Svi su zahvati učinjeni uz povoljan hemodinamski rezultat, bez akutnih uz zahvat vezanih komplikacija. Zaključak: Uvođenjem novih metoda stekli smo nova znanja, poboljšali razinu dostupne skrbi u Republici Hrvatskoj (RH) te u konačnici i utjecali na smanjenje slanja složenih bolesnika u inozemstvo te tako reducirali troškove.
PDF
