Prirođena dislokacija koljena je relativno rijetka deformacija, a pogotovo udružena s deformacijom drugih zglobova. Djevojčica u
ovom prikazu, rođena je s obostranom dislokacijom koljena i obostranim ...razvojnim poremećajem kuka u smislu iščašenja. Prvi pregled
u ortopedskoj ambulanti obavljen je 21. dan nakon rođenja. Učinjena je radiološka i ultrazvučna dijagnostika i genetska obrada.
Nisu nađeni elementi Larsenova sindroma kao ni artrogripoze. Djevojčica je liječena trakcijom na vertikalnom okviru i sadrenim
redresmanom oba koljena. Nakon repozicije kukova aplicirao se aparat Hilgenreiner. Tek nakon repozicije oba kuka omogućila se
redresmanom repozicija i puna fl eksija koljena. Nakon stabilizacije kukova i koljena aplicirani su remenčići prema Pavliku, koji su nošeni
dva mj. Liječenje je trajalo do sedam mj. života djevojčice a svi postupci su praćeni ultrazvukom i RTG snimkama. Praćenje još traje.
Disrupcija proksimalnog tibiofibularnog zgloba je rijetka i neuobičajena ozljeda uz do sada nekolicinu slučajeva opisanih u literaturi. Četiri tipa instabiliteta ili disrupcije proksimalnog ...tibiofibularnog zgloba klasificirana su u literaturi kao subluksacija, anterolateralna dislokacija, posteromedijalna dislokacija i proksimalna dislokacija.
Ovo je prikaz slučaja 26-godišnjeg nogometaša ozlijeđenog tijekom nogometne utakmice. Dijagnoza anterolateralne dislokacije proksimalnog tibiofibularnog zgloba postavljena je tijekom kliničkog pregleda i potvrđena radiološkom obradom.
Cilj ovoga rada je opisati mehanizam ozljede, konzervativno liječenje, kirurške tehnike, plan rehablitacije i povratak sportu nakon dislokacije proksimalnog tibiofibularnog zgloba.
Trohleoplastika je kirurški zahvat koji se koristi u liječenju rekurentnih dislokacija patele kod displazija patelofemoralnog zgloba. U početku se trohleoplastika primjenjivala samo kod pacijenata ...kod kojih ostale metode nisu polučile uspjeh. Kako saznanja o anatomiji i biomehanici napreduju, kao i tehnološka dostignuća u konstruiranju kirurških instrumenata, tako raste i popularnost takve vrste kirurškog zahvata raste. Radi se o zahtjevnom kirurškom zahvatu kod kojeg je potrebno preoblikovati displastično promijenjenu trohleu femura, a da se pritom značajno ne ošteti zglobna hrskavica. Noviji rezultati u pacijenata s visokim stupnjem displazije trohlee femura i rekurentnim dislokacijama patele, govore u prilog trohleoplastike u usporedbi s ostalim kirurškim postupcima. Ovaj rad u detalje opisuje kiruršku tehniku trohleoplastike.
Cilj istraživanja bio je identificirati čimbenike rizika u hranidbi koji doprinose pojavi dislokacije sirišta (DS) kod mliječnih goveda holštajnske pasmine, uzgajanih u područjima s različitim ...uvjetima hranidbe. Podatci o programu hranidbe prikupljeni su pomoću standardnog upitnika na 30 farmi za proizvodnju mlijeka širom Kosova, a analiza nutritivnog sastava u krmivima (sijeno, kukuruzna silaža) koja su na tim farmama korištena za hranidbu goveda obavljena je AgriNIR™ analizatorom. Dislokacija sirišta dijagnosticirana je osluškivanjem timpaničnog zvuka, uz primjenu metoda auskultacije/perkusije u području posljednjeg rebra. Modeli multivarijantne linearne regresije korišteni su za određivanje čimbenika rizika koji su povezani s incidencijom dislokacije sirišta. Ukupna incidencija dislokacije sirišta u ovom istraživanju bila je 4,9 % (38 slučajeva od 769 krava). Među kravama s dijagnosticiranom dislokacijom sirišta 81,6 % (31/38) krava imalo je dislokaciju u lijevu stranu, a 18,4 % (7/38) u desnu stranu. Gotovo sve dislokacije (92,1 %; 35/38) dogodile su se tijekom prvog mjeseca nakon teljenja, a samo 7,9 % (3/38) u razdoblju prije teljenja. Čimbenici rizika koji doprinose pojavnosti dislokacije sirišta uključivali su povećani unos koncentriranih krmiva nakon teljenja (P<0,002), višu ocjenu tjelesne kondicije pri teljenju (P<0,01), veću veličinu stada (P<0,021) i povećano dnevno uzimanje kukuruzne silaže u tranzicijskom razdoblju prije teljenja (P<0,051). Povećanje dnevnog uzimanja sijena od trava u tranzicijskom razdoblju prije teljenja doprinijelo je sniženju incidencije dislokacije sirišta (P<0,014). Rezultati ovog istraživanja korisni su za razvijanje boljih protokola u upravljanju hranidbom kojima bi se smanjila incidencija dislokacije sirišta u mliječnih goveda holštajnske pasmine.
Otežana intubacija (OI) traheje je češća u kirurgiji štitnjače nego u drugim kirurškim granama zbog tireomegalije. Pravilna prijeoperacijska evaluacija dišnoga puta je neophodna za smanjenje brojnih ...potencijalnih komplikacija. Ispitivali smo učestalost OI u kirurgiji štitnjače, utjecaj dislokacije traheje i drugih čimbenika na OI. Provedena je prospektivna studija na 2379 bolesnika podvrgnutih operacijama štitne žlijezde u Centru za endokrinu kirurgiju Kliničkog centra Srbije u Beogradu u razdoblju od 2007. do 2012. godine. Bolesnici su bili podijeljeni u skupine s OI (n=162) i bez OI (n=2217). Uz dislokaciju i/ili stenozu traheje definirano je još 13 čimbenika rizika sadržanih u 13 probirnih testova i 3 dodatna čimbenika – spol, životna dob i dijagnoza. Učestalost OI u našoj studiji iznosila je 6,81%. Prisutnost dislokacije traheje bila je statistički značajan, ali ne i nezavisni prediktor OI. Kao najznačajniji i nezavisni prediktori OI izdvojili su se: dijagnoza, veliki obim i mala dužina vrata, prethodna OI, recesivna mandibula, karakteristike zuba i oralne anomalije. Najveću osjetljivost imali su obim i dužina vrata, a najveću specifičnost prethodna OI. Ako dovodi do dislokacije i/ili stenoze traheje, tireomegalija je značajan prediktor OI, ne samostalno, nego u kombinaciji s drugim čimbenicima.
Budućnost pomorstva nije moguće zamisliti bez nanotehnologije. Ona se sve više primjenjuje u elektroničkim i računalnim komponentama svakog suvremenog automatiziranog brodskog sustava. U proizvodnji ...takvih komponenata kao što su senzori, pretvornici, aktuatori i druge elektromehaničke naprave koriste se i koristit će se i piezoelektričkim materijalima. Poznato je da različiti defekti u takvim materijalima, poput dislokacija, pukotina i uključevina, mogu znatno utjecati na integritet i rad svake piezoelektrične komponente. Poradi toga vrlo je važno da se ponašanja takvih poremećaja analiziraju pod stvarnim elektromehaničkim opterećenjem. Ovi poremećaji mogu se zamijetiti na vrlo malim dimenzijama, na atomskoj razini. U ovom je radu analizirana dislokacija oko konačne pukotine u heksagonalnom keramičkom kristalu podvrgnutomu električnom opterećenju u ravnini i mehaničkom opterećenju u ortogonalnoj ravnini. Primjenom linearne piezoelektrične teorije, funkcija kompleksne varijable i metoda konformnog preslikavanja, određene su sile koje djeluju na dislokaciju. Numerički rezultati dobiveni su u MatLabu i prikazani su 2D i 3D-grafovima.
Kinematika donje čeljusti posebno je zanimljivo područje u znanstvenom i kliničkom smislu. Temeljem novih spoznaja i primjenom suvremene metodologije može se utjecati na unapređenje uvriježenog ...načina rada. Istraživanje je podijeljeno u tri dijela u kojima su sva mjerenja učinjena korištenjem ultrazvučnog uređaja za snimanje i analizu kinematike donje čeljusti, sa šest stupnjeva slobode. Cilj prvog dijela (N=104) bilo je utvrđivanje vrijednosti kuta nagiba kondilne staze, imedijatnog pomaka u stranu, Bennettovog kuta, kuta incizijskog vođenja, kuta lateralnog prednjeg vođenja i pomaka iz okluzije centrične relacije u maksimalnu interkuspidaciju, te utvrđivanje razlika između različitih skupina ispitanika (prema British Standard Instituteu i klasifikaciji po Angleu). Kod klase I, II/1 i II/2 po Angleu nisu utvrđene razlike prosječnih vrijednosti postavki artikulatora putem KTS sustava. Kod klase III po Angleu su utvrđene u prosjeku niže vrijednosti kuta incizijskog vođenja, kuta lateralnog prednjeg vođenja i kuta nagiba kondilne staze, te su za pacijente s Angle klasom III sugerirane niže vrijednosti prosječnih postavki tih parametara artikulatora. U svih ispitanika imedijatni pomak u stranu je iznosio 0 mm. Ako je imedijatni pomak u stranu definiran kao trenutni pomak ne treba ga očekivati kod ljudi sa zdravim TMZ. Prosječna vrijednost Bennettovog kuta iznosila je 8°, bez razlika prema klasama okluzije. Utvrđena je prosječna vrijednost pomaka iz okluzije centrične relacije u maksimalnu interkuspidaciju od 0,68 mm, uz najčešći anteroinferiorni smjer. Podudaranje okluzije centrične relacije i maksimalne interkuspidacije utvrđeno je u manje od 10% ispitanika. Svrha drugog dijela istraživanja bila je analiza ponovljivosti određivanja centrične relacije kod ispitanika s dislokacijom diska s redukcijom, i ispitanika sa zdravim TMZ. Svim ispitanicima su određena tri registrata centrične relacije metodom vođenja brade, te su mjerene razlike položaja kondila. Statistička obrada nije utvrdila razliku između dvije promatrane skupine. Drukčiji pristup pacijentima s dislokacijom diska s redukcijom prilikom određivanja centrične relacije ne može se preporučiti. U treći dio istraživanja uključeno je 15 ispitanika kojima su napravljene po dvije stabilizacijske udlage; jedna korištenjem KTS sustava individualizacije artikulatora, a druga prijenosom obraznim lukom uz prosječne postavke artikulatora. Statističkom obradom nije utvrđena značajna razlika u preciznosti između dvije metode. Ipak, granični rezultati sugeriraju prijenos obraznim lukom uz individualizaciju vrijednosti artikulatora kao precizniju metodu.
Objective: Lower jaw kinematics is an interesting area, both in scientific and clinical applications. Improvements of the common methods can result from application of modern technology and new achievements. The present study consisted of three different parts. The objective of the first part of the study (N=104) was to determine values of the sagittal condylar inclination, immediate side shift, Bennett angle, incisal guide angle, lateral anterior guidance angle, slide from centric occlusion to intercuspal position, and to determine variations between different groups of participants (British Standards Institution's incisal classification and Angle's classification). The purpose of the second part of the investigation was to study the reproducibility of the centric relation records between participants with disc displacement with reduction, and participants with healthy temporomandibular joints. The purpose of the third part of the study was to determine precision between two methods of bite splint fabrication: KTS system and average facebow transfer with average values of the articulator settings.
Methods: All measuremets were performed using an ultrasonic device for jaw kinematics measurements and analysis with six degrees of freedom. In the second part of the study three centric relation records using the chin point guidance technique were determined for each subject, and variations between condylar positions were measured. The third part of the study involved 15 participants, who received two stabilization splints; one was made with the KTS system of the articulator settings, and the second one with an average facebow transfer and average values of the articulator settings. Precision of these two methods was tested.
Results: Angle class I, II/1 and II/2 showed no difference in average values of the articulator settings with the KTS system. Angle class III group showed lower values for the sagittal condylar inclination, incisal guidance angle and lateral anterior guidance angle. The average value for the Bennett angle was 8°, consistent for all occlusion types. All the participants showed 0 mm for the immediate side shift. The obtained average value for centric occlusion to intercuspal position slide was 0.68 mm, with anteroinferior direction being the most frequent. An identical position for centric occlusion and intercuspal position was determined in less than 10% of the subjects. In the second part of the study, no statistically significant differences were determined between the two groups. The third part of the study showed no statistically significant difference in precision between the two studied methods.
Conclusion: Results suggest lower values for the sagittal condylar inclination, incisal guidance angle and lateral anterior guidance angle for average articulator settings in patients with Angle class III. Differences in Bennett angle values in different occlusion types are not
expected. If the immediate side shift is defined as an „immediate“ movement, it should not be expected in subjects with healthy temporomandibular joint. Results of the present study suggest that during centric relation recording in patients with disc displacement with reduction a different approach than usual cannot be recommended. Although there was no difference in precision between the two studied methods, the results suggested facebow transfer with individual articulator settings as the most precise method for the bite splint fabrication.
Kinematika donje čeljusti posebno je zanimljivo područje u znanstvenom i kliničkom smislu. Temeljem novih spoznaja i primjenom suvremene metodologije može se utjecati na unapređenje uvriježenog načina rada. Istraživanje je podijeljeno u tri dijela u kojima su sva mjerenja učinjena korištenjem ultrazvučnog uređaja za snimanje i analizu kinematike donje čeljusti, sa šest stupnjeva slobode. Cilj prvog dijela (N=104) bilo je utvrđivanje vrijednosti kuta nagiba kondilne staze, imedijatnog pomaka u stranu, Bennettovog kuta, kuta incizijskog vođenja, kuta lateralnog prednjeg vođenja i pomaka iz okluzije centrične relacije u maksimalnu interkuspidaciju, te utvrđivanje razlika između različitih skupina ispitanika (prema British Standard Instituteu i klasifikaciji po Angleu). Kod klase I, II/1 i II/2 po Angleu nisu utvrđene razlike prosječnih vrijednosti postavki artikulatora putem KTS sustava. Kod klase III po Angleu su utvrđene u prosjeku niže vrijednosti kuta incizijskog vođenja, kuta lateralnog prednjeg vođenja i kuta nagiba kondilne staze, te su za pacijente s Angle klasom III sugerirane niže vrijednosti prosječnih postavki tih parametara artikulatora. U svih ispitanika imedijatni pomak u stranu je iznosio 0 mm. Ako je imedijatni pomak u stranu definiran kao trenutni pomak ne treba ga očekivati kod ljudi sa zdravim TMZ. Prosječna vrijednost Bennettovog kuta iznosila je 8°, bez razlika prema klasama okluzije. Utvrđena je prosječna vrijednost pomaka iz okluzije centrične relacije u maksimalnu interkuspidaciju od 0,68 mm, uz najčešći anteroinferiorni smjer. Podudaranje okluzije centrične relacije i maksimalne interkuspidacije utvrđeno je u manje od 10% ispitanika. Svrha drugog dijela istraživanja bila je analiza ponovljivosti određivanja centrične relacije kod ispitanika s dislokacijom diska s redukcijom, i ispitanika sa zdravim TMZ. Svim ispitanicima su određena tri registrata centrične relacije metodom vođenja brade, te su mjerene razlike položaja kondila. Statistička obrada nije utvrdila razliku između dvije promatrane skupine. Drukčiji pristup pacijentima s dislokacijom diska s redukcijom prilikom određivanja centrične relacije ne može se preporučiti. U treći dio istraživanja uključeno je 15 ispitanika kojima su napravljene po dvije stabilizacijske udlage; jedna korištenjem KTS sustava individualizacije artikulatora, a druga prijenosom obraznim lukom uz prosječne postavke artikulatora. Statističkom obradom nije utvrđena značajna razlika u preciznosti između dvije metode. Ipak, granični rezultati sugeriraju prijenos obraznim lukom uz individualizaciju vrijednosti artikulatora kao precizniju metodu.
Fizikalno modeliranje naprezanja tijekom kontinuiranog lijevanja čelika St3S.
U radu su prikazani rezultati fizikalnog i numeričkog modeliranja naprezanja u metalu tijekom kontinuiranog lijevanja. ...Provedeno je numeričko istraživanje ingota St3S. Za simulaciju je rabljen računalni program utemeljen na Metodi konačnih elemenata (MKE). Istraživani uvjeti temelje se na stvarnim podacima dobijenim u jednoj poljskoj čeličani. Simulacija procesa kontinuiranog lijevanja provedena je na simulatoru GLEEBLE 3800. Prikazani su rezultati toplinskog opterećenja a također stadiji savijanja i izravnavanja bluma te fenomen relaksacije naprezanja. Mehanička svojstva krutog metala opisana su uz pomoć teorije dislokacija koja omogućuje uzimanje u obzir prethodne promjene naprezanja i deformacije u metalu.
U ovoj studiji prikazani su rezultati vidne oštrine i komplikacije kod pacijenata za koje je rađena vitrektomija i lensektomija nakon dislokacije lećnih fragmenata za vrijeme fakoemulzifikacije. ...Studija je rađena od listopada 1998. godine do siječnja 2001. godine. Kod 18 pacijenata urađena je vitrektomija i lensektomija lećnih fragmenta nakon dislokacije u stražnji dio oka. Srednja dob pacijenata je bila 71 godinu. Srednje vrijeme od operacije pri kojoj se dogodila komplikacija do vitrektomije bilo je 13 dana. Kod jednog bolesnika rađena je vitrektomija odmah po komplikaciji (dan 0). Uveitis je bio prisutan u 14 (78%) bolesnika, kornealni edem u 9 (50%) i povišen intraokularni tlak u 10 (55,5%) bolesnika. Nakon vitrektomije vidnu oštrinu 0,5 ili bolju imalo je 9 bolesnika (50%), 4 bolesnika (22%) imalo je povišen intraokularni tlak, 2 bolesnika (11%) su imali kornealni edem i 4 bolesnika (22%) imali su uveitis. Poboljšanje vidne oštrine postignuto je kod većine bolesnika (17) nakon vitrektomije. Nije bilo statistički značajne razlike u konačnom ishodu operacija obzirom na vrijeme izvođenja vitrektomije- lensektomije. Vitrektomija značajno reducira intraokularni tlak, uveitis i kornealni edem.
Budućnost pomorstva nije moguće zamisliti bez nanotehnologije. Ona se sve više primjenjuje u elektroničkim i računalnim komponentama svakog suvremenog automatiziranog brodskog sustava. U proizvodnji ...takvih komponenata kao što su senzori, pretvornici, aktuatori i druge elektromehaničke naprave koriste se i koristit će se i piezoelektričkim materijalima. Poznato je da različiti defekti u takvim materijalima, poput dislokacija, pukotina i uključevina, mogu znatno utjecati na integritet i rad svake piezoelektrične komponente. Poradi toga vrlo je važno da se ponašanja takvih poremećaja analiziraju pod stvarnim elektromehaničkim opterećenjem. Ovi poremećaji mogu se zamijetiti na vrlo malim dimenzijama, na atomskoj razini. U ovom je radu analizirana dislokacija oko konačne pukotine u heksagonalnom keramičkom kristalu podvrgnutomu električnom opterećenju u ravnini i mehaničkom opterećenju u ortogonalnoj ravnini. Primjenom linearne piezoelektrične teorije, funkcija kompleksne varijable i metoda konformnog preslikavanja, određene su sile koje djeluju na dislokaciju. Numerički rezultati dobiveni su u MatLabu i prikazani su 2D i 3D-grafovima.
The future of navigation cannot be imagined without nanotechnology. It is increasingly implemented in electronic and computer components of every modern automatic system. In manufacturing of these components such as sensors, transducers, actuators and other electromechanical devices, piezoelectric materials have been and will be used. It is well known that various defects in material, such as dislocations, cracks and inclusions can adversely influence on the integrity and performance of such devices. Therefore, it is very important that the behaviours of these defects are analyzed under real electromechanical load. These defects can be observed on very small dimensions, at atomic level. This paper analyses a screw dislocation around finite crack in a hexagonal ceramic crystal subjected to antiplane mechanical and in-plane electrical loads. The linear piezoelectric theory, complex analytic functions and conformal mapping method are used, and the forces acting on a dislocation are determined. The numerical results are obtained in MatLab and they are presented in 2D and 3D graphs.
PDF
