Na temelju sadržajne raščlambe litanija i sanktorala dvosveščana dominikanskoga graduala iz Badijske zbirke franjevačkoga samostana Male braće u Dubrovniku (Badija IV, XII) te analize pisma, notacije ...i dekoracije korigira se njegova dosadašnja datacija (14/15. st.) na sedamdesete godine 13. stoljeća, dok se Zadar nameće kao sigurno mjesto njegove upotrebe u liturgiji. S obzirom na prisutnost sv. Platona u dodanome sloju zadarskih svetaca, taj se gradual i pripadni mu četverosveščani antifonar (Badija III, V, X, XI) svrstavaju u negdašnji inventar dominikanskoga zadarskog samostana, koji je, prvotno posvećen sv. Platonu, bio ukinut 1807. g. Od liturgijskih knjiga što ih je taj važan dalmatinski samostan posjedovao dosad je jedino bio poznat misal iz 14. st., koji se pod signaturom R-14 čuva u samostanu benediktinki sv. Marije u Zadru.
Pogostitev Tomaža Akvinskega pri kralju Ludviku IX. Svetem (ok. 1700) – stropna poslikava na stropu refektorija ptujskega dominikanskega samostana. Fotografija je bila posneta leta 2016.
Strop refektorija ptujskega dominikanskega samostana krasi štukatura. Med vegetabilno ornamentiko je vpletenih 16 svetniških doprsij. Na sliki je doprsje sv. Ludvika Bertranda (ok. 1700).Fotografija ...je bila posneta leta 2016.
Notranje samostansko dvoriče obdajajo zunanje stene križnega hodnika, ki jih je v pritličju predirajo zašiljena okna okrašena s samo še napol ohranjenim originalnim krogovičjem.
Križni hodnik iz let ok. 1420 in 1430 predstavlja umetnostnozgodovinsko najpomembnejši del samostana. Pokriva ga 24 križno rebrastih obokov, ki se nizajo okrog samostanskega dvorišča z ...vodnjakom.Vzhodni krak križnega hodnika hrani vrsto slikarskih upodobitev iz druge četrtine in sredine 14. stoletja. Na fotografiji: na rdečem ozadju so upodobljeni klečeči dominikanci v molitveni drži. Kamnit baročni portal vodi v refektorij.Fotografija je bila posneta leta 2016.
U rasutoj renesansnoj sakralnoj drvorezbarskoj baštini Splita
vrijedan prilog tvori nedavno otkriće Gospe s Djetetom, s početka
XVI. st., iz dominikanskog samostana u Splitu. Otkriće je
pokrenulo ...dodatna promišljanja o mogućem domaćem majstoru
i splitskoj drvorezbarskoj radionici.
Temeljem ikonografske, stilske i morfološke analize ukazala se srodnost s majstorom Raspela iz istog razdoblja i iste crkve.
Osnivanje ljekarne u Dominikanskom samostanu neposredno je prethodilo velikom potresu koji je 1667. gotovo potpuno razorio Dubrovnik. Ljekarna je djelovala do početka XIX. stoljeća. Njezin zadnji ...ljekarnik, koji je bio vrlo cijenjen zbog svoga znanja farmacije, umro je 1803. Budući da mu se nije mogla naći zamjena u samom Dubrovniku, starješina je novog ljekarnika našao u Napulju, krenuvši skupa s njim brodom kući, kamo nikada nisu
stigli. Pretpostavlja se da su poginuli u brodolomu. Godine 1806. francuska vojska je po Napoleonovoj zapovijedi zauzela grad pretvorivši samostan u vojarnu. Nakon njezina povlačenja 1814. samostan je bio vraćen njegovim zakonitim vlasnicima, ali ljekarna nije bila više obnovljena.
Autor obrađuje dominikanski sklop Gospe od Rozarija u mjestu Viganj, gdje je obuhvatio povijest nastanka samostana godine 1671. do njegova napuštanja i prodaje početkom XX. stoljeća. Na osnovu ...dostupne pisane građe dat je pregled tijeka gradnje, kao i osoba koje su bile najzaslužnije za njegov nastanak. U drugom dijelu rada autor donosi niz novih viđenja umjetnina koje se nalaze u crkvi, s osobitim naglaskom na ciklus slika s kraja XVII. i početka XVIII. stoljeća. Veliko platno na pjevalištu nastalo je po grafičkom predlošku fresaka iz crkve San Agnese na trgu Navona u Rimu, a oltarna pala Obrezanja Kristova čuva djelomično sačuvani potpis dosad nepoznatog slikara "Matta". Uz import oltara iz južnotalijanskog grada Lecce i rada domaćih korčulanskih klesara, autor se pozabavio i domišljatim arhitektonskim rješenjem učvršćivanja statike crkve prigodom njene gradnje.
Autori u radu obrađuju moćnik Sv. Križa (dubrovačka dominikanska stauroteka), u formi patrijarškog/nadbiskupskog dvorednog križa koji po svemu sudeći potječe iz crkve sv. Petra i Pavla u Prizrenu. ...Ova stauroteka ima svoju zanimljivu povijest, jer je prvotno bila vlasništvo srpskog kralja Stefana Uroša Milutina II. (1282. – 1321.), potom je početkom XIV.
stoljeća darovana crkvi sv. Petra i Pavla, a negdje polovicom XV. stoljeća donesena je u Dubrovnik. Stauroteka se u Dubrovniku isprva čuvala u dominikanskom samostanu Sv. Križa u Gružu do 1618. godine, a potom je pohranjena u dominikanski samostan sv. Dominika u Dubrovniku, gdje se i danas nalazi. Već u XVIII. stoljeću pobudila je zanimanje dubrovačkoga crkvenog povjesničara Serafina Crijevića, koji ju je opisao u svojim djelima Monumenta Congregationis S. Dominici de Ragusio Ordinis Fratrum Praedicatorum, saeculum (1728.) i Prologomena in sacram Metropolim Ragusinam ad illustrandam Ragusinae Provinciae Pontificum Historiam, dok je povjesničar Daniele Farlati spominje u šestom svesku Illyricum sacrum (1800.). Dominikanska stauroteka pobudila je posebno zanimanje Stjepana Skurle, najznačajnijega dubrovačkog crkvenog povjesničara XIX. stoljeća, koji je godine 1868. o njoj objavio prvu i do sada jedinu studiju. Posebna vrijednost ove stauroteke leži u činjenici što je jedna od rijetkih precizno datiranih dubrovačkih renesansnih moćnika iz XVI.
stoljeća proviđenih državnim žigom Dubrovačke Republike i što pripada jednoj vrlo uskoj skupini stauroteka - liturgijskih križeva vezanih za vladarski kult, gdje se natpisi darodavaca nalaze na bazi križa i odvajaju svjetovno od nebeskog. Naposljetku, neizravno su i dva moćnika sv. Luke iz Dubrovnika povezana s gradom Prizrenom, te tako s dominikanskom
staurotekom čine jednu zanimljivu koine zapadnih i istočnih religijskih utjecaja Dubrovnika i Kosova.
PDF
