Koncept nacije-države i (rezidencijalnog) državljanstva – građanstva je usko povezano s dokumentacijom, tj. putovnicama i kontrolom kretanja osoba preko državnih granica. Dokumentiranje i distinkcija ...između (rezidencijalnih) državljana/građana i ne-državljana/ne-građana su esencijalni za konstrukciju jedinica poput državljanstva/građanstva, nacionalnosti i državnosti. Značenje nacionalne zajednice je kodificirano dokumentima, a ne samo “zamišljeno”.
Nakon odvajanja Slovenija od bivše Jugoslavije većina stanovnika ne-slovenskog porijekla (iz drugih republika bivše Jugoslavije) dobilo je slovensko državljanstvo. Oni koji nisu dobili državljanstvo potajno su izbrisani iz Popisa stalnih stanovnika (tj. 18.305 izbrisanih osoba). Izbrisanima su otuđena sva prava koja proizlaze iz statusa stalnih rezidenata: ukinuta su im sva socijalna i ekonomska prava uključujući i pravo na život i boravak u Sloveniji, premda su u Sloveniji živjeli desetljećima sa svojim obiteljima; imali domove, socijalne mreže, zaposlenje itd. Članak prikazuje neke posljedice brisanja iz Popisa. Etnografska metoda je korištena kako bi se skupilo znanje i podaci o svakodnevnim iskustvima osoba koje su podvrgnute takvom obliku diskriminacije kao i potpunom isključivanju iz društva te koje su izgubile svaku državnu zaštitu. Polazišna točka istraživanja bila je perspektiva osoba podvrgnutih brisanju, njihova iskustva, sjećanja i interpretacije.
Rezultati analize intervjua pokazuju da postoji visoka korelacija između ljudskih prava i državljanstva/građanstva tj. građanskih prava.
Globalizacija migracija Mesić, Milan
Migracijske i etničke teme,
04/2002, Volume:
18, Issue:
1
Paper
Open access
Članak dokazuje da su suvremene međunarodne migracije konstitutivni dio globalizacijskih procesa. Nakon određenja pojmova globalizacije i globalizacije migracija, raspravlja se o šest ključnih tema, ...koje povezuju globalizaciju i međunarodne migracije (»globalni gradovi«; obujam migracija; diverzifikacija migracijskih tokova; globalizacija znanosti i obrazovanja; međunarodne migracije i državljanstvo; iseljeničke zajednice i novi identiteti). Prvo, slijedeći Saskiu Sassen, odbacuje se rašireno mišljenje da su nekvalificirani imigranti u »globalnim gradovima«, kao središtima nove svjetske (globalne) ekonomije, izgubili svoje (važno) mjesto. Naime, »postmoderni« uslužni sektor ne bi mogao funkcionirati bez oslonca na sve širi krug pomoćnih nekvalificiranih radnika. Drugo, kritičkom usporedbom s masovnim tradicionalnim prekomorskim migracijama u SAD na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće pokazuje se da je tekuća međunarodna migracija možda razmjerno nešto manja. Međutim, važno je imati na umu različita ograničenja, koja prije nisu postojala, pa su migracijski potencijali stvarno veći. Treće, globalizacija se više ogleda u diverzifikaciji njezinih obrazaca: u proširenju izvora imigracija za Novi Svijet i Europu na nove regije u svijetu, u nastanku novih imigracijskih područja (Srednji istok, novoindustrijalizirane zemlje Dalekog istoka, južna Europa), u snaženju unutarregionalnih migracija. Četvrto, globalizacija je povezana s povećanom migracijom stručnjaka, pa je pesimistični koncept brain draina zamijenjen optimističnim brain gainom. Peto, suvremene međunarodne migracije dovode se u vezu s krizom nacionalnog modela državljanstva. Šesto, povezivanje (migrantskih) kulturnih zajednica neovisno od razdaljina i fizičke blizine kulturnog središta (deteritorijalizacija identiteta), te hibridizacija kulturnih obrazaca, dovode u pitanje stare postavke o zasebnim kulturama na ograničenim prostorima. Ukratko, rasprava o navedenim temama ide u prilog osnovnoj tezi rada o konstitutivnosti međunarodnih migracija u procesima globalizacije.
Rad polazi od obrata u paradigmi u političkim znanostima koji se opisuje kao zaokret od politike interesa k politici identiteta što znači zaokret od objašnjavanja političkog djelovanja i ponašanja ...kao ponašanja koja su smjerala na optimalizaciju interesa, k objašnjavanju tog ponašanja u terminima presudnog utjecaja smisla i priznavanja identiteta. Pri tome se u osnovi rad bavi samo onim tipom politike identiteta koji se ne iscrpljuje u postizanju priznanja kulturne osobitosti i prava na razlikovanja nego ima državotvornih pretenzija, te kulminira u zahtjevu za izgradnju vlastite države jer se drži da tek država može zajamačiti pravo na razlikovanje i pravo na samoodređenje, ali i mogućnosti promocije i reprodukcije vlastite kulturne osobitosti i vlastitog kulturnog identiteta. Rad se pri tome usredotočuje na prepoznavanje nekih ključnih implikacija i konzekvencija upravo tog tipa politike identiteta koje se smatraju izrazito upitnim. To se prati na planu: a) društvenog uključivanja i društvenog isključivanja, b) davanja i uskraćivanja ljudskih i građanskih prava, c) temelja za dobivanje ili uskraćivanje državljanstva, d) zahtjeva privrženosti koje država legitimno upućuje građanima, te e) načina kako se zamišlja i prakticira patriotizam itd.
Drugi dio rada je zaokupljen pitanjem pod kojim se makrodruštvenim uvjetima može očekivati rast strukturalnih pritisaka u smjeru dominacije politika identiteta kao politika koje pretpostavljaju ili nužno uključuju sustavno obraćanje društvenom imaginariju, svojevrsni "skok u vjeru" ili ponovnu začaranost svijeta te pomak od politike koja afirmira pluralnost i upitnost, i operira samo s relativnim u politiku koja rehabilitira apsolutno i poziva se na apsolutno. Ta pitanja se razmatraju projicirana na suvremenu društvenu pozadinu koja je obilježena uvođenjem kapitalizma po nacrtu i odozgo, ali po tendenciji i kao kapitalizma siromaštva i periferije kao što se projicira na pozadinu koju tvori aktualna tranzicijska kriza, ali i šira kriza političkog. Na toj pozadini se postavlja pitanje o mogućnostima da se uspostavi demokracija kao samoodrživa demokracija, tj. demokracija koja može producirati i reproducirati na vlastitoj demokratskoj osnovi sve ono što je potrebno za njezino održanje i konsolidaciju.
