Researchers have usually attributed the increasing share of non-marital births during the last forty years to changes in values of people with a better education and financial situation in the ...countries of Western Europe, naming this phenomenon the second demographic transition. These changes in values are focused on personal matters, the emancipation of women, personal freedom and rejection of traditional gender roles. However, in contrast to the results from Western Europe, non-marital births are more characteristic for the lower educated and economically weaker groups in the post-socialist countries of Eastern Europe. A suggested explanation for this phenomenon is the reduced benefit from entering into marriage for the poorest individuals, further reduced by changing social norms and the possible influence of liberal values and attitudes after the collapse of the socialist system. In this study, the socio-economic and socio-demographic factors that might have an effect on the probability of having a non-marital birth are analyzed, using the data on all births in the Republic of Croatia for the years 1998–2012. These factors include age, activity status, level of education and the ethnicity of both parents, as well as the region of birth. Logistic regression for the group of births by birth order found that the births to young, unemployed and dependent mothers, less educated fathers and those coming from national minorities, as well as the births in the City of Zagreb, are more likely to be non-marital births, similarly to the situation in the countries of Eastern Europe. The increasing share of non-marital births cannot be explained by changes in the share of the aforementioned categories in the total number of births, and it is probable that the deteriorating economic situation and changes in traditional values have increased the probability of having a non-marital birth for all socioeconomic groups.
V Sloveniji živi pomembna etnična manjšina imigrantov, ki se je v preteklih desetletjih priselila iz drugih republik nekdanje Jugoslavije. V kvalitativno zastavljeni raziskavi avtorja iščeta ...morebitne spremembe njihovih prehranjevalnih vzorcev v Sloveniji, pri tem pa ju zlasti zanimajo interpretativni okviri, s katerimi (si) imigranti pojasnjujejo morebitne spremembe prehranjevanja. Raziskava ugotavlja visoko stopnjo pragmatizma v odnosu do prehranjevanja, fatalizem nasproti spremembam in omejitvam, odsotnost nacionalističnih prvin v utemeljitvah kulinaričnih izbir in veliko mero strpnosti do vseh oblik morebitnih kulinaričnih drugačnosti.
Avtor v članku razpravlja o prisotnosti Slovencev na »avstro-ogrskem« območju nekdanje SFRJ s pomočjo koncepta politično motiviranega naseljevanja na za večnacionalne države strateško pomembna ...območja. Poleg komparativne analize popisnih metodologij, ki so zbirale razne jezikovne in etnične pri- padnosti v obdobju od prvih modernih popisov sredi 19. stoletja do danes, avtor sistematično naslavlja vprašanje kvantitativne in statistične prisotnosti Slovencev na območjih, katerih teritorialne naslednice so federalne enote nekdanje Jugoslavije. Glavna skupina ugotovitev se osredinja na instrumentalizacijo etničnosti kot ključnega evidentiranega dejavnika planskih migracij s strani državnih centrov večnacionalnih držav (npr. Avstro-Ogrska, nekdanja SFRJ). Prispevek na podlagi analiz podatkov trdi, da se je motiviranost prebivalstva pripadati slovenski etniciteti bodisi skozi nominalno govorjeni jezik bodisi skozi izrecno etnično pripadnost ustvarjala in poustvarjala neodvisno od realnih migracijskih tokov.
Među hrvatskim iseljenicima i njihovim potomcima u Čileu i Južnoafričkoj Republici (JAR), u razdoblju nakon domovinskog rata i međunarodnog priznanja Republike Hrvatske proveli smo anketno ...istraživanje u cilju utvrđivanja postojanja/nepostojanja određenih oblika nacionalnog/etničkog identiteta. Komparirali smo odgovore ispitanika kako bi odredili stupanj kongruentnosti anketnih odgovora dviju različitih iseljeničkih skupina. Komparacijom dvaju istraživanja zaključili smo da iseljenička populacija u JAR-u i Čileu ima nekoliko distinktinih obilježja: generacijska pripadnost, obrazovanje, vrijeme iseljavanja, dužina boravka u imigrantskoj državi. Ovi čimbenici direktno su utjecali na stupanj očuvanosti nacionalnog/etničkog identiteta iseljenika kao i na način izražavanja istog. Iseljenička populacija u JAR je sastavljena uglavnom od iseljenika pristiglih nakon Drugoga svjetska rata. U JAR je bila čvrsto vezana uz hrvatsku katoličku crkvu koja je bila i glavno društveno središte okupljanja iseljenika. Stupanj očuvanosti nacionalnog/etničkog identiteta među njima je visok. Oni su u visokom postotku hrvatski državljani, znaju i pričaju na materinjem jeziku kao i njihova djeca, te imaju velike pretenzije za povratkom u domovinu. U Čileu je mali broj iseljenika pristiglih nakon Drugoga svjetskoga rata. Većina je rođena u Čileu, i pripadnici su druge, treće pa i četvrte iseljeničke generacije. Oni su uglavnom čileanski državljani, ne znaju i ne komuniciraju na hrvatskom jeziku, a i mali broj je onih koji bi se vratili u Hrvatsku.Unatoč naprijed navedenim distinktivnim obilježjima nalazimo kongruentnost/suglasnost u odgovorima na pitanja: članstvo u udrugama, stupanj zadovoljstva postignutim u imigrantskoj državi, očuvanost etničkih običaja unutar obitelji, informiranost o zbivanjima u Hrvatskoj. Ovi odgovori govore nam o postojanju jake etničke jezgre kod obje ispitivane populacije.U obje iseljeničke populacije nalazimo veliki broj članova hrvatskih iseljeničkih društava putem kojih manifestiraju svoju etničku/nacionalnu pripadnost. U JAR je hrvatska katolička crkva glavni inicijator okupljanja iseljenika, dok je u Čileu većina iseljeničkih društava nastala samoinicijativno željom iseljenika kako bi očuvali svoj etnički identitet. Oni su uglavnom intelektualci, pa i njihova društva nose slična obilježja ( društvo profesionalaca hrvatskog podrijetla, hrvatsko-čileanski institut za kulturu i sl). Unutar obje iseljeničke populacije visok je stupanj zadovoljstva položajem i postignutim u imigrantskoj državi. Također su obje iseljeničke populacije dobro informirane o događajima u domovini, te većina redovito kontaktira sa rodbinom i unutar obitelji njeguje hrvatske običaje.
Članek predstavlja razvoj priseljevanja v Slovenijo po drugi svetovni vojni z vidika vplivov na raven rodnosti v Sloveniji. Analizira priseljevanje v Slovenijo in na podlagi primerjav rodnosti ...posameznih etničnih skupin v Sloveniji opredeljuje vlogo le-teh v skupni rodnosti v Sloveniji. Poudarek je na primerjavah rodnosti priseljenega prebivalstva napram večinskemu prebivalstvu v Sloveniji. Rezultati dajejo podlago za sklep, da priseljevanje v Slovenijo ni podaljšalo, oziroma zaustavilo demografskega prehoda v Sloveniji, kot se to pogosto domneva, pač pa je povzročilo, da so bile spremembe še izrazitejše. To lahko dokažemo z generacijskimi vrednostmi končnega potomstva, ki kažejo, da se je krivulja zniževanja končnega potomstva spuščala enakomerno in da glede na povečan obseg generacij, ki so se številčno od priseljevanja najbolj okrepile, v svojih starostnih skupinah niso povečale tudi končnega potomstva. Transverzalni podatki kažejo sovpadanje zastoja v upadanju celotne rodnosti z obdobji izdatnejšega priseljevanja v Slovenijo – to je v 1970. letih. Poglobljena analiza pa nam kaže, da je pri tem igral najpomembnejšo vlogo starostni efekt, ki ni bil v neposredni zvezi s priseljevanjem. Celotna rodnost se je ob stagnaciji v 1970. že v prvi polovici 1980. naglo znižala, kar je v nasprotju s takrat obstoječim trendom naglega povečevanja števila priseljencev. Nekateri avtorji so ugotavljali, da je v obdobju od konca 1960. let in 1970. let korelacija med rodnostjo in priseljevanjem negativna, v 1980. letih pa visoka in pozitivna. Ob tem je nujno potrebno opomniti, da situacije v 1980. ne moremo izvzemati iz celote, kajti arbitrarna odločitev o časovnem intervalu opazovanja močno vpliva na rezultate. Kako sicer pojasniti relativno visoko in skokovito povečanje migracijskega salda v »prvem« obdobju s splošnim nižanjem vrednosti celotne rodnosti v Sloveniji, ob hkratnem strmem upadanju in sovpadanju vrednosti celotne rodnosti in migracijskega salda? Situacije v 1980. letih torej ne gre posploševati na situacijo v 1970. To posploševanje inducira tezo, da se je z upadom priseljevanja znižala tudi rodnost. Taka teza je v popolni kontradikciji s situacijo v 1970., ko je priseljevanje skokovito naraščalo, rodnost pa je kljub temu padala. Integralno gledano je priseljevanje vplivalo dejansko na skrajšanje demografskega prehoda, oziroma je povzročilo strmejši prehod v drugo demografsko tranzicijo. Da priselitve dejansko niso mogle zaustaviti demografskega prehoda, je razvidno tudi iz podatkov o končnem potomstvu priseljenk. Le-to je, kot smo pokazali, v povprečju nižje od tistega pri Slovenkah. To pa pomeni ravno nasprotno, namreč da so priseljenke prispevale k hitremu upadanju transverzalnih vrednosti rodnosti v 1980. letih. Presojanje vplivov priseljevanja na potek demografskega prehoda preko celotne rodnosti je problematično iz več razlogov. Najpomembnejši je ta, da so transverzalni kazalniki pod močnim vplivom trenutnih dejavnikov, posebej še sprememb povprečne starosti mater ob rojstvu otrok. Vpliv teh sprememb je tako velik, da je lahko letna vrednost precenjena ali podcenjena tudi za več kot desetino. To pa je bistveno več, kot lahko na vrednosti celotne rodnosti vplivajo kvantitativne spremembe rodnostnega obnašanja, ki so po svoji naravi dolgoročne, in kar potrjujejo tudi longitudinalni kazalniki.
Najnegativnije osobine jedni drugima pripisuju Bošnjaci i Srbi: Bošnjaci su za Srbe dvolični, nazadni, neiskreni, ali i spremni pomoći i marljivi, dok su Srbi za Bošnjake hladni, dvolični, agresivni, ...okrutni.
U radu se istražuje do koje je mjere identitet migranata u novom prostoru određen idejama o »etničnosti« koristeći se studijom slučaja Srba u Londonu. Autorica najprije želi ispitati značenje ...»etničnosti« te različite dimenzije identiteta i okolnosti koje na njega utječu. Zatim nastoji dekonstruirati pojam etničnosti istražujući različite načine na koje su upotrijebljeni etnički markeri u različitim prostorima i interakcije s »drugim« etničkim skupinama u gradu. Metodologija istraživanja sastojala se od kvalitativnih, polustrukturiranih dubinskih intervjua sa 66 srpskih migranata i promatranja sa sudjelovanjem u dvadeset kućanstava u Londonu. Strategija uzorkovanja bila je refleksivna kako bi se osiguralo uključivanje širokog spektra iskustava migranata sukladno različitome društveno-političkom, ekonomskom i prostornom porijeklu. Rezultati otkrivaju različitost konceptualizacija onoga što znači »biti Srbin« pokazujući da to nije konkretna ili kvantitativna mjera. No na vidjelo su ipak izašli određeni opći obrasci u smislu da su oni koji su izrazili sposobnost da »izaberu« svoju etničnost vjerojatno bili oni s dovoljnim kulturnim, ekonomskim, društvenim i ljudskim kapitalom koji im je omogućio da to svladaju situacijski. Sljedeća ključna karakteristika koja se pojavila jest da »etničnost« može biti lako pridodana značajka identitetima utemeljenima na klasi i migrantskom statusu, ovisno o tome gdje su ljudi smješteni unutar društveno-političke matrice. Navedeno, a posebice identiteti vezani uz radno mjesto i migrantski status – a ne etničke kvalitete – također je utjecalo na percipirano ograničenje od etničkih »drugih« u gradu.
Skanija i skanijska zemlja su imale različite sudbine, počevši od toga da su bile prvobitni dom Lombardima (Langobardima), zatim jezgra danskog područja te naposljetku, od 1658. godine, provincija na ...periferiji Švedske. Tijekom 18. stoljeća Skanija je pošveđena, ali posljedica toga ipak nije bilo njeno potpuno inkorporiranje u novu državu. Premda su se gospodari promijenili, regija je zadržala svoj identitet, posebice što se tiče jezika i kulture. Članstvo Švedske u Europskoj uniji tijekom 1990-tih pružilo je nove mogućnosti za staru osporavanu regiju. Od 1. siječnja 1997. Skanija je iznova postala posebnom administrativnom provincijom i dijelom regije Oeresund (Danska − Švedska) i regije Pomerani (s teritorijima u sjevernoj Njemačkoj i Poljskoj). Čvrste veze s Danskom uvećavaju mogućnosti razvoja. Stalna veza između Kopenhagena (Danska) i Malmöa (Švedska) koja treba biti završena godine 2000. i možda željeznički tunel ispod Sounda između Helsingborga i Helsingoera početkom 21. stoljeća donose dodatne mogućnosti prosperiteta za Skaniju/skanijsku zemlju. Ona će postati dijelom regije koja će se moći mjeriti s najnaprednijima u Europi, SAD-u i Japanu.
PDF
