U tekstu se izlažu okolnosti i tijek angažmana ugledne minhenske tvrtke Franz Hanfstaengl na fotografiranju umjetnina u Strossmayerovoj galeriji 1920-ih godina. Uvidom u relevantne, dosad ...neobjavljene, arhivske dokumente rekonstruira se kronologija događanja i utvrđuju njihove uzročno-posljedične veze. Na temelju pak komparativne analize izvornoga fotografskog materijala, starih prodajnih kataloga ove njemačke tvrtke i drugih specijaliziranih fotografa, kao i starih muzejskih kataloga Galerije slika Muzeja likovnih umjetnosti u Budimpešti, produbljuju se spoznaje o ulozi pojedinih sudionika pothvata te se njihova motivacija i specifičan doprinos sagledavaju u kontekstu profesionalnih interesa odnosno poslovnih strategija. S obzirom na to da su u fokusu razmatranja dodirne točke onodobnih povijesnoumjetničkih i fotografskih praksi, tekst u jednakoj mjeri zahvaća metode i historiografiju spomenute discipline, kao i povijest fotografije.
Cilj. Cilj je rada ukazati na značajno mjesto Galerije VN, Knjižnice grada Zagreba kako unutar narodnih knjižnica i njihovih progresivnih usmjerenja tako i unutar doprinosa razvoju suvremene vizualne ...umjetnosti u Hrvatskoj u proteklih pedeset godina.
Pristup/metodologija. Provedeno je istraživanje i analiza pisanih dokumenata i primarnih publikacija o Galeriji VN kako bi se pružio povijesni uvid u njezin nastanak i izgradnju te obim izlagačke djelatnosti na području suvremene umjetnosti od 1972. do 2022. godine. Metodom prebrojavanja dobiven je kvantitativni uvid u razne aspekte izlaganja.
Rezultati. Rezultati istraživanja ukazuju da kvalitetu izložbenog programa osiguravaju stručni voditelji/ice i članovi/ce Stručnog savjeta Galerije, dok kvalitetu interpretacije umjetničkih djela i projekata uspostavljaju kompetentni autori/ce predgovora izložbi. Kvalitativna analiza ukazuje da je Galerija VN izrazito vitalni izlagački prostor koji potiče domaću umjetničku produkciju. Programom Galerije VN narodne su knjižnice u polustoljetnom razdoblju omogućile besplatan, kontinuiran i bogat uvid u suvremenu umjetnost mlade generacije najširoj publici.
Ograničenja. Korišteni podaci nastali su na temelju opsežne arhive pisanih i objavljenih dokumenata, no ne uključuju izložbe o kojima ne postoji pisani trag.
Društveni značaj. Slučaj Galerije VN pokazuje da knjižnice mogu imati izuzetnu važnost za demokratizaciju suvremene umjetnosti i kulture, čineći je dostupnom širokom krugu svojih korisnika, i to upravo u kontekstu dugotrajnog kontinuiranog profesionalnog djelovanja na tom polju. Multifunkcionalnost, odnosno hibridnost prostora doprinosi kako razvijanju društvene osjetljivosti kroz suvremenu umjetnost tako i širenju publike izlaganjem ne nužno zainteresiranih građana umjetnosti.
Originalnost/vrijednost. Posrijedi je rad u kojem se prvi put detaljno kvantitativno analiziraju pojedini aspekti izlagačke aktivnosti u Galeriji VN. Njegova originalnost je i u pristupu istraživanju veza između knjižnica i suvremene vizualne umjetnosti, a posebno u kontekstualiziranju uspješne i etablirane izlagačke prakse Galerije VN unutar narodnih knjižnica i njezina doprinosa suvremenoj umjetnosti u Hrvatskoj.
V prispevku je analiziranih dvanajst portretov uglednih mariborskih meščanov, ki so bili ob koncu 19. in v začetku 20. stoletja naslikani za mariborski rotovž, občinsko hranilnico in prostore ...gledališko-kazinskega društva. Avtorica je analizirala upodobljene rekvizite glede na funkcijo portretirancev, ugotovila prvotno nahajališče portretov in na podlagi sočasnih časopisnih člankov in jubilejnih besedil navedla nagibe naročnikov ter portrete prvič predstavila v okviru sorodnih portretnih serij v prestolnicah (Dunaj, Gradec, Ljubljana, Zagreb) in bližnjih štajerskih mestih (Ptuj, Radgona). S portretnimi serijami županov, predstojnikov direkcije občinske hranilnice in gledališko-kazinskega društva so člani mariborske lokalnopolitične in finančne elite vizualizirali izjemne dosežke upodobljencev, da bi jim zagotovili trajen spomin in spodbujali bodoče kandidate. V kontekstu primerljivih srednjeevropskih portretnih galerij je pri mariborskih serijah manj pomembno kontinuirano upodabljanje nosilcev funkcije, poudarjena je propagandna vloga portreta kot nagrade za posameznikove izjemne dosežke.
Na temelju istraživanja arhivske dokumentacije, aukcijskih kataloga i materijalnih tragova na poleđini slike Majčinstvo Louisa de Monija (1698. – 1771.) autorica utvrđuje raniju provenijenciju slike, ...koja od 1910. godine kao dio donacije Aleksandre Mlinarić, rođ. Davydov, čini dio zbirnoga fonda Strossmayerove galerije starih majstora HAZU. Povijest slike Majčinstvo prati od 1767. godine, kada je u Amsterdamu prodavana zbirka ljubitelja umjetnosti Pietera van Capella. Sliku potom identificira 1773. godine na prodaji zbirke Johana Aegidiusz. van der Marcka, gradonačelnika Leidena i de Monijeva patrona, te potom na prodaji zbirke baruna Menna van Coehoorna 1801. godine u Amsterdamu. Utvrđena provenijencija nije rezultirala samo popisivanjem smjene vlasnika, nego je omogućila i potvrdu atribucije slike nizozemskom slikaru Louisu de Moniju te je doprinijela saznanju o postojanju pandana slici Djevojka s pismom.
V prvem desetletju po komunističnem državnem udaru leta 1948 je bilo umetnostno zbirateljstvo na Češkosloaškem izpostavljeno hudemu ideološko motiviranemu zatiranju. To je bilo posebej izrazito ...uperjeno proti nekdanjim družbeni eliti, dotlej nosilki fenomena umetnostnega zbirateljstva. Preganjanje je doživelo vrhunec v letih 1959 in 1960 z montiranimi javnimi procesi proti uglednim predvojnim zbirateljem umetnin, nekdanjim predstavnikom buržoazije. To je sprožilo obsežen val prisilnih razlastitev zasebnega umetniškega premoženja in pomembne premike velikih, uglednih umetniških zbirk iz zasebne v javno sfero v poznih petdesetih in na začetku šestdesetih let 20. stoletja. Članek obravnava več vzorčnih primerov takih procesov, ki so se končali s svarilnimi kaznimi in zaplembo premoženja, s katerim so se obogatile vodilne javne zbirke, pa tudi primere drugih, »mehkejših« načinov razlastitve posameznikov s pomočjo močno razširjene češke institucije t. i. zakonsko prisiljenih »donacij« umetnin v vrednosti davka, odmerjenega na dediščino ali na premoženje.
Diversity of Belonging in Europe analyzes conflicting notions of identity and belonging in contemporary Europe. Addressing the creation, negotiation, and (re) use of diverse spaces and places of ...belonging, the book examines their fascinating complexities in the context of a changing Europe. Taking an innovative interdisciplinary approach, the volume examines renegotiations of belonging played out through cultural encounters with difference and change, in diverse public spaces and contested places. Highlighting the interconnections between social change and culture, heritage, and memory, the chapters analyze multilayered public spaces and the negotiations over culture and belonging that are connected to them. Through analyses of diverse case studies, the editors and authors draw out the significance of the participation or exclusion of differing community, grassroots, and activist groups in such practices and discourses of belonging in relation to the contemporary emergence of identity conflicts and political uses of the past across Europe. They analyze the ways in which people’s sense of belonging is connected to cultural, heritage, and memory practices undertaken in different public spaces, including museums, cultural and community centres, city monuments and built heritage, neglected urban spaces, and online fora. Diversity of Belonging in Europe provides a valuable contribution to the existing bodies of work on identities, migration, public space, memory, and heritage. The book will be of interest to scholars and students with an interest in contested belonging, public spaces, and the role of culture and heritage. Susannah Eckersley is Senior Lecturer at Newcastle University, UK, an Associated Research Fellow at the Leibniz Centre for Contemporary History (ZZF) in Potsdam, Germany, and the Project Leader of en/counter/points – a collaborative European research project on public spaces and belonging funded by HERA. Her expertise is in memory, museums, difficult heritage, migration, identities, and belonging. Claske Vos is an anthropologist and Assistant Professor in the Department of European Studies at the Humanities Faculty of the University of Amsterdam, the Netherlands. Her current work focuses on the intersection of EU funding, cultural activism, and enlargement. Her expertise is in European cultural policy, cultural heritage, Southeast Europe, and European identity formation.
Članak se bavi počecima osnutka Moderne galerije u Zagrebu i stvaranja njenog fundusa. Preispituju se uvriježeni podaci o prva tri djela za zbirku, slici Pred vratima smrti Mirka Račkoga, skulpturi ...Timor Dei Ivana Meštrovića i reljefu Isus i Marija Magdalena Františeka Bíleka, te se na osnovi arhivskoga gradiva i kataloga izložaba Društva umjetnosti predlaže preciznija kronologija i slijed okolnosti njihove nabave. Djela Meštrovića i Račkoga danas su u stalnom postavu Gliptoteke HAZU, odnosno Moderne galerije, dok je Bílekov drveni reljef u vlasništvu Moderne galerije, na temelju Ugovora između dviju ustanova, pohranjen u depou Gliptoteke HAZU.
Through the exhibition works of the collective exhibition Disimulation of the Mask (Koprivnica Gallery AK, 23 January – 6 February 2021), the article interprets the performance dimension of pandemic ...masks, which can be considered as the object of the twin years 2020-2021 (Leone, 2020).
Autor je uvidom u arhivsku dokumentaciju međuratnoga razdoblja Rijeke, od 1934. do 1943. godine, te analizom objavljenih povijesnih podataka dao prikaz pokušaja osnivanja Galerije moderne umjetnosti ...u Rijeci u vrijeme kada je Rijeka s Kvarnerom bila aneksirana Kraljevini Italiji, te time postala novom provincijom Kraljevine Italije. Zahvaljujući agilnomu Riječaninu koji je živio u Milanu, začela se ideja oko formiranja Galerije moderne umjetnosti u Rijeci kao vrlo bitne institucije u kojoj bi bila predstavljena djela talijanske umjetnosti 19. i 20. stoljeća. Osnivački fundus slika za Galeriju ostvarivao se donacijama talijanskih akademika te donacijom triju slika i jedne skulpture koju je dao kralj Italije V. Emanuelle III. ne bi li podržao ovakvu inicijativu i bio primjerom drugim potencijalnim donatorima. Sva donirana djela bila su pohranjivana u Milanu kod začetnika inicijative G. A. Bottussija. Zbog geostrateške pozicije Rijeke, čin formiranja takve institucije postao je pitanjem od državnoga interesa Italije koja je u njemu vidjela način na koji bi mogla širiti svoju kulturu preko svoje granice prema Kraljevini SHS te drugim podunavskim zemljama. Započeta kao privatna inicijativa Guida Asverija Bottussija, a koja će se tijekom vremena pretvoriti u inicijativu riječke gradske administracije i drugih državnh institucija sa sjedištem u Rimu, zbog približavanja rata i ratnih okolnosti, donirana djela osnivačkoga fundusa Galerije moderne umjetnosti nikada nisu došla do Rijeke, pa se time nisu ni oformili uvjeti za njezino osnivanje u potpunosti.