Tokom osamdesetih godina u Jugoslaviji, sećanja na Drugi svetski rat su bila instrumentalizovana kako bi hranila uzajamne strahove i mržnje. Takođe je poznato da su u isto vreme, srpski nacionalisti ...kvalifikovali kao „genocid“ ne samo pokolje počinjene od strane hrvatskih ustaša između 1941-1945, već i situaciju u kojoj se nalazila srpska populacija na Kosovu. Takva politička instrumentalizacija termina genocid ne može biti pravilno shvaćena bez osvrta na njegove definicije i primene u toku prethodnih decenija. Takva perspektiva omogućuje ne samo da tačnije identifikujemo poreklo određenih semantičkih nepreciznosti, već i da sagledamo kako se u jugoslovenskom slučaju artikuliše pravna i istoriografska logika, kao i istorijske procese svojstvene jugoslovenskom prostoru i one zajedničke celom evropskom kontinentu. U tekstu se najpre analizira pravna definiciju pojma genocid korišćenu od strane jugoslovenskih vlasti u prvoj posleratnoj deceniji, zatim upotreba ovog pojma od strane Vladimira Dedijera i njegovog Odbora za istraživanje građe o genocidu nad srpskim i drugim narodima Jugoslavije, a potom i njegova upotrebu od strane određenih prestavnika Srpske pravoslavne crkve. Na kraju, ovaj tekst se bavi generalizacijom upotrebe ovog pojma u okviru srpskih nacionalističkih krugova krajem osamdesetih godina.
De facto premijerka Mijanmara, ujedno i dobitnica Nobelove nagrade za mir, Aung San Suu Kyi, trenutno se pred Međunarodnim sudom suočava s optužbama o počinjenju genocida od strane njezine države nad ...manjinskom muslimanskom skupinom Rohingya iz zapadnog Mijanmara. Genocid se često doživljava kao najteži zločin međunarodne jurisdikcije, ali ono što ga obilježava u znanstvenom smislu jest teškoća dokazivanja elemenata ovog kompleksnog kaznenog djela. Genocidnoj namjeri, koja se sastoji od dva stupnjevita elementa znanja i htijenja bića kaznenog djela, često se suprotstavlja pojam „etničkog čišćenja“, uz polemike o važnosti broja žrtava i počinjenih genocidnih radnji da bi se određeno djelo moglo kvalificirati kao genocid prema konvenciji iz 1948. godine. Osim toga, genocid je ciljno kazneno djelo, što znači da ono ne mora biti materijalno dovršeno da bi došlo do njegova počinjenja, pa tako i osude. Štoviše, danas postoje modeli stadija genocida koji se koriste kako bi se pravovremeno ukazalo na to da je u tijeku priprema njegova počinjenja. Koristeći takav model profesora Stantona, moguće je usporediti stadije genocida u Srebrenici i genocida koji se potencijalno trenutno zbiva u Mijanmaru. Sličnosti su zastrašujuće, što bi trebalo potaknuti međunarodne institucije na djelovanje. Konačno, u slučaju njihova zakazivanja važnost bi se trebala dati mehanizmima tranzicijske pravde, na lokalnim razinama, kako bi što učinkovitije bio proveden postupak progona i osude počinitelja, kao i pomoći svim žrtvama.
From the killing fields of Rwanda and Srebrenica a decade ago to those of Darfur today, the United Nations has repeatedly failed to confront genocide. This is evinced, author and journalist Adam ...LeBor maintains, in a May 1995 document from Yasushi Akashi, the most senior UN official in the field during the Yugoslav wars, in which he refused to authorize air strikes against the Serbs for fear they would "weaken" Milosevic. More recently, in 2003, urgent reports from UN officials in the Sudan detailing atrocities from Darfur were ignored for a year because they were politically inconvenient.This book is the first to examine in detail the crucial role of the Secretariat, its relationship with the Security Council, and the failure of UN officials themselves to confront genocide. LeBor argues the UN must return to its founding principles, take a moral stand and set the agenda of the Security Council instead of merely following the lead of the great powers. LeBor draws on dozens of firsthand interviews with UN officials, current and former, and such international diplomats as Madeleine Albright, Richard Holbrooke, Douglas Hurd, and David Owen.
This book will set the terms for discussion when UN Secretary General Kofi Annan steps down to make room for a new head of the world body, and political observers assess Annan's legacy and look to the future of the world organization.
Osnovna je ideja ovoga rada tumačenje genocida u Srebrenici kroz pojam i značenje „kulturne traume“. Istraživanje je zasnovano na analizi i propitivanju vizualnih i značenjskih dimenzija rada ...bosanskohercegovačke umjetnice Šejle Kamerić u radu Bosnian Girl te jumbo plakata 1945-1995-2005 fotografa Tarika Samaraha. Radovi nastali u poslijeratnome razdoblju prepoznaju se kao ključni kulturni mehanizmi interpretiranja i razumijevanja srebreničkih traumatičnih zbivanja. Iskazi izmijenjena i fragmentirana kolektiviteta ogledaju se u okvirima značenjski oblikovane prošlosti različitim vizualnim sredstvima i njihovim međusobnim odnosima. Snažni simbolički potencijal spomenutih radova autorica promatra kao prostor arhiviranja znanja i kulturne dimenzije sjećanja na genocid u Srebrenici te integriranja povijesnoga sadržaja u okvire suvremenoga i budućega bosanskohercegovačkog društvenog konteksta. Radovi umjetnice Kamerić i fotografa Samaraha, kao narativi kulturnoga pamćenja, problematiziraju utjecaj prošlosti na procese re/konstrukcije kolektivnoga identiteta.
Nakon kobnoga Drugog svjetskog rata međunarodna je zajednica, osviještena nerazmjerima političkog holokausta, u revitaliziranoj formi Lige naroda, tj. Ujedinjenim narodima 1948. usvojila Konvenciju o ...sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, koja je stupila na snagu 12. siječnja 1951. Njena deklarativna i preventivna svrha dosegnula je i onu neželjenu – represivnu, jer se Konvencija 1990-ih počela „primjenjivati” na slučajeve teških kršenja zakona i običaja ratovanja. Njezina definicija genocida sprovedena je u gotovo svim normativnim aktima kojima se regulira kazneno ili međunarodno kazneno pravo, pa tako i u hrvatskom Kaznenom zakonu, Rimskom statutu, Statutu MKSJ-a i MKSR-a, te mnogim drugima. Ipak, definicija nije mogla predvidjeti sve oblike pod koje se to strašno kazneno djelo pravilno podvodi pa su uslijedile mnoge interpretacije pravnika i sudaca, i to kroz slučajeve o kojima će biti riječ. Borislav Herak bio je 1993. prvi osuđenik za genocid u BiH nakon Drugog svjetskog rata, zatim Nikola Jorgić u Njemačkoj 1997. za općinu Doboj, a MKSJ je osudio generala Radislava Krstića, i to iste 1998. godine kada je i MKSR osudio Akayesua. Nikada neka država nije bila osuđena za genocid, a Srbija je nakon tužbe BiH okrivljena „samo” zbog toga što nije poduzela adekvatne mjere da spriječi genocid (u Srebrenici), čime je postala jedina koja je formalnopravno prekršila Konvenciju, ali nije izravno proglašena odgovornom za provođenje genocida od strane bosanske srpske vojske (VRS). U radu se analiziraju presude MKSJ-a i njihov utjecaj na razvoj definicije genocida i raznih njegovih pojavnih oblika.
PDF
