U ovome radu se analiziraju teorijske postavke globalizacije i globalnog strateškog menadžmenta,
te načini kako internacionalna ili globalna strategija rasta poslovnih organizacija
utječe na tržišnu ...poziciju, odnosno na neutraliziranje rizika koji proizlaze iz takvih ključnih
odluka. Brojne promjene u različitim područjima, a posebice u ekonomiji zadnjih desetljeća,
u izravnoj su povezanosti s procesom globalizacije. Uslijed tih promjena, poslovne
organizacije su prisiljene internacionalizirati svoje aktivnosti jer oslanjanjem samo na domaće
tržište dolazi u pitanje i puki opstanak. Pri pokušaju stvaranja vrijednosti iz međunarodnog
poslovanja, valja uvažiti paradigmu da je globalno poslovno okruženje definirano
razlikama koje donose granice nacionalnih država. U tom smislu, postoje diferencirane
varijable između internacionalne strategije i globalne strategije što se u ovome radu može
uočiti i iz obrađenih primjera japanske Toyote i švedske kompanije IKEA. Globalni strateški
menadžment jeproces oblikovanja koherentne, koordinirane, integrirane i unificirane
strategije kojom poslovna organizacija globalizira svoje strateško ponašanje u različitim
zemljama standardizacijom ponude, konfiguracijom i koordinacijom aktivnosti i integracijom
kompetitivnih poslovnih poteza. Cilj ovoga rada je istražiti pojam, značenje, osobitosti,
pojavne oblike i multidimenzionalne utjecaje globalnog strateškog menadžmenta na
poslovne organizacije i ekonomske zakonitosti koje posljedično ubrzano mijenjaju svoje
značenje i sadržaj. Istraživačka hipoteza je da uspjeh globalne razvojne strategije poslovne
organizacije zavisi o stupnju uvažavanja regionalnih specifičnosti, te političkih, kulturnih,
društvenih i ekonomskih razlika između pojedinih zemalja.
Članak nudi pregled Globalne strategije Europske unije (EUGS) iz 2016. godine, u odnosu na Europsku sigurnosnu strategiju (ESS) iz 2003. Glavni fokus je na pronalasku odgovora na pitanje: je li EUGS ...samo nadogradnja ESS-a ili samostalni dokument. Iako su oba dokumenta nazvana strategijama, prema nekim tvrdnjama ESS ne ispunjava uvjete za taj naziv. Usredotočujući se na diskurs strategija, članak razmatra njihove sličnosti i razlike te daje pregled njihovih struktura unutar definicije pojma strategije. Zaključak je članka da je ESS dokument u suprotnosti sa svojim imenom i da je svoju pravu sigurnosnu strategiju
Europska unija dobila tek s EUGS-om.
U radu se opisuje proces za stvaranje Europske središnjice (ERFF). Cilj je globalne strategije FAO-a (1995.) pomoći zemljama u zaustavljanju propadanja životinjske raznolikosti te u boljem ...iskorištavanju i očuvanju životinjskih resursa. Francuska je 1997. prihvatila odgovornost za razvijanje ERFF-a kroz svoj Bureau des Ressources Genetiques (BRG). U prvoj godini ERFF je održao svrhovite debate u raznim europskim zemljama s ciljem pronalaženja općeg sporazuma za organizacijsku strukturu kao i srednjoročni program rada. Na godišnjem sastanku Europskog udruženja za proizvodnju životinja (EAAP) u Varšavi, utvrđen je sljedeći korak i dogovoreno da novo tijelo mora imati laganu strukturu i poštivati nacionalni suverenitet u vezi AnGr.
U veljači 2000. nakon naporne interne rasprave u vezi sa stvaranjem temeljne strategije i daljnjih koraka pokrenuta je anketa među nacionalnim koordinatorima kako bi se dobila opća slika i procijenila korisnost osnivanja predložene organizacije. Godine 2000. na šestoj Radionici europskog NCs-a, osnovan je ERFF.
Nova se struktura temelji na:
a) godišnjem sastanku Središnjice
b) upravljačkom komitetu
c) sekretarijatu izabranom među članovima Središnjice na određeno vrijeme
Najnovija Globalna strategija očuvanja biljaka (GSPC 2011.-2020.) postavila je pred botaničke vrtove jasne smjernice za ex situ zaštitu ugroženih biljnih vrsta. Među njima se posebno ističe „Cilj ...broj osam” („Target 8”), koji traži da se do godine 2020. barem 75% ugroženih biljnih vrsta čuva u ex situ zbirkama botaničkih vrtova, po mogućnosti u zemljama njihova podrijetla. U Botaničkom vrtu Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu po prvi puta izrađen je detaljan popis hrvatskih ugroženih biljaka u ex situ zaštiti. Utvrđeno je 668 autohtonih biljnih svojti podrijetlom s hrvatskih staništa, od kojih 208 pripada kategoriji strogo zaštićenih i zaštićenih, što je 12,7% svih zakonom zaštićenih vrsta naše zemlje. U kategorijama RE, CR, EN i VU nalazi se 31 svojta iz naših zbirki, što čini 13,1% ugroženih biljnih vrsta Hrvatske u navedenim kategorijama. Ukupno, u Crvenoj knjizi vaskularne flore Hrvatske nalazi se 80 svojti iz zbirki Botaničkog vrta, na europskom Crvenom popisu 24 svojte, a 12 na IUCN-ovom popisu ugroženih vrsta svijeta. Jasno je da ćemo za realizaciju „Cilja broj osam” morati uložiti znatne dodatne napore.
