V srbski in hrvaški filmski produkciji 90. let 20. stoletja so prevladovala ideološka sporočila, od ponotranjenih zahodnjaških balkanističnih stereotipov do izrazito nacionalističnih konotacij, ...ponekod pa je bila na delu tudi poudarjena samoviktimizacija. A če so filmske študije v zadnjem desetletju že izrazile previden optimizem, da se je postjugoslovanski film v 21. stoletju normaliziral oziroma konsolidiral, ali celo, da se v njem rišejo obrisi nove kozmopolitske perspektive, želim sam opozoriti na to, da je instrumentalni, ideološka sporočila prenašajoči srbski in hrvaški film tudi po letu 2000 še vedno dejaven. V ta namen analiziram diskurze v postjugoslovanskem opusu srbskega režiserja Emirja Kusturice ter v nekaterih izbranih primerih novejše hrvaške filmske in televizijske produkcije. Nekatera izmed teh del tudi še globoko v naš čas perpetuirajo ideološke diskurze o superiornosti ali vsaj brezmadežnosti lastnega naroda, vzpostavljene z razraščanjem nacionalizma med razpadanjem SFR Jugoslavije, in jih prilagajajo sodobnim okoliščinam. Tem vzorcem ideološkega filma pa nasprotujejo igrani in dokumentarni filmi iz regije, ki odstrejo ideološko prevleko in pod njo odkrijejo zamolčana poglavja lastne zgodovine.
U literaturi je sve prisutnije shvatanje da se populizam može tumačiti kao ideologija koja ima specifičnu, iako ’tanku’, sadržinu. Smatra se da to važi ne samo za političke partije i pokrete, nego i ...da karakteriše stavove onih koji pružaju podršku populističkim partijama i ličnostima. Komparativna studija izbornih sistema (CSeS, www.cses.org) je u svoj 5. modul uključila operacionalizaciju populističke ideologije kao kombinaciju tri osnovne orijentacije: negativnog stava prema manjinama i imigrantima, negativnog stava prema političkim elitama, i isključive koncepcije nacionalnog identiteta. u ovom radu analiziramo u kojoj meri takva koncepcija populističke ideologije ima empirijsku podršku na osnovu podataka iz Srbije. Podaci su prikupljeni nakon predsedničkih izbora 2017. godine, metodom on-line anketiranja. testirana je strukturna hipoteza o međusobnoj povezanosti teorijskih komponenti populističke ideologije. Nakon toga je analizirana povezanost dimenzija komponenti populističke ideologije sa partijskim preferencijama. rezultati su pokazali da navedene tri komponente ne konvergiraju ka jednoj opštijoj dimenziji populističke ideologije. Zaključeno je da skala anti-elitizma, u kontekstu Srbije, jeste indikator stava prema partijama na vlasti, a ne samo populističke antipatije prema političkoj eliti.
U članku je analiziran sovjetski pogled na zbivanja u drugoj najvećoj jugoslavenskoj republici tijekom druge polovine 50-ih i prve polovine 60-ih godina. Uzeta je u obzir situacija u Jugoslaviji i ...međusobni odnosi Beograda i Moskve. Dosad su se povjesničari zanimali prije svega za političku dimenziju međusobnih odnosa i sovjetske ocjene političkoga stanja u Jugoslaviji. Iako su politika i ideologija bile u centru pozornosti sovjetskih diplomata, u članku nisu zanemarena ni kulturna zbivanja u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji (od 1963. Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji) ni gospodarski položaj zemlje. Ove su dimenzije čvrsto povezivali s političkom sferom te podređivali sovjetskim interesima prema Jugoslaviji.
Članak je utemeljen na izvornoj arhivskoj građi prikupljenoj u Moskvi u Ruskom državnom arhivu novije povijesti (Российский государственный архив новейшей истории), u fondu Odjela za veze s komunističkim i radničkim partijama socijalističkih zemalja, koji je odgovarao za odnose
sa zemljama komunističkoga uređenja. U radu je korištena i relevantna stručna literatura.
The Soviet view of Croatia, as well as the situation in Yugoslavia, resulted from Soviet interests, its efforts to draw Yugoslavia into its orbit of influence. Particular reluctance was evident on the realm of ideology and purported Western influence, the effectiveness of which was
exaggerated in the Soviet documents.
In the political dimension, the Kremlin was interested to which extent directives from the center were implemented at the republican level. The attitudes of local politicians toward the actions of the central authorities were also the matter of interest for Soviets. The fact that Croatia was the second richest republic and its aspiration for
greater decision-making were regarded as negative phenomenon. Discussions about the competencies of the republics were depicted as closely tied to the national question, referring to the difficult experiences of the first half of the 20th century.
In the economic and cultural sphere, there was particular interest in
the possibilities of cooperation and building up one's own influence in
the Croatian SR. Despite the negative perception of many phenomena in Yugoslav culture, where a critical stance toward the USSR was expressed in film, literature, and the press, Moscow believed that through the presence of Soviet culture - often such as music and theater - it would be possible to gradually gain approval of the public sphere. The Kremlin's propaganda, however, was not as effective in Yugoslavia-as it was throughout the world-as it was in the West. The Soviets paid more attention to events in the center of the country, although they did not ignore regional events either.
Ostvarenje djetetovih prava u rukama je odraslih, osobito njegovih roditelja. Na temeljima Konvencije o pravima djeteta izrastao je sustav zaštite djece stavljene u središte odnosa odrasli - djeca ...(tzv. pedocentrizam) koji zbog prirodne ovisnosti djece o odraslima može biti izvrgnut svojoj suprotnosti, a to je iskorištavanje djece za ostvarenje želja i ideja odraslih. Takav preokret značio bi vraćanje na vremena kad su djeca bila objekt društvenih i obiteljskih odnosa. Djetinjstvo je doba u kojemu se formira budućnost djeteta te ono iziskuje posebnu pozornost. U odreðenom smislu vrhunski pravni pojam - najbolji interes djeteta - kako ga relativno apstraktno definira Konvencija o pravima djeteta biva predmetom zloporabe u svim onim situacijama kad se na individualnoj razini iza njega skrivaju želje odraslih, bez obzira na to je li riječ o roditeljima ili organiziranim (političkim) skupinama. Od doba donošenja Konvencije o pravima djeteta do danas pojavljuju se ozbiljne zamjerke od strane (pravnih) teoretičara koji uočavaju društvena ponašanja koja Konvencija nije predvidjela, a danas žive i tako štete djeci. Osobito štetnom smatra se rodna ideologija koja niječe različita prava djeteta - od prava na identitet do prava na zdravlje. Dodaju li se tomu raznovrsni štetni utjecaji kao što je ovisnost o društvenim mrežama i internetu, postavlja se pitanje nalaze li se u postmodernom dobu prava djece pred vlastitim izumiranjem. Čini se da je krajnji čas da se čovječanstvo vrati nekoliko desetljeća unazad i prava djece, a ne odraslih stavi u središte zapodjenuvši otvorenu bitku protiv nasrtaja na djetinjstvo, djecu i njihova prava.
Straipsnyje nagrinėjamas Paryžiaus įvaizdis Marko Zingerio romane. Susidūrus „didžiosios“ ir „mažosios“ sostinių reprezentacijoms, išryškėja ideologijos ir utopijos santykis, kuriančios vaizduotės ...vaidmuo. Atsiskleidžia dvilypis Paryžiaus įvaizdis ir su juo susijusi dvigubos tapatybės problema, įvertinamas „mažojo Paryžiaus“ fenomenas lietuvių kultūroje.
Članek zajema kritično analizo multimodalnega gradiva sovjetske satirične revije Krokodil (Крокодил) v letih 1950-1952 v duhu diskurzivne analize Normana Fairclougha ter multimodalne analize ...Guntherja Kressa in Thea van Leeuwena. V ospredju je vprašanje, na kakšen način je publikacija utelešala in raznašala nekatere dominantne ideološke vzorce in s tem prispevala h konsolidaciji politične moči komunistične partije. Natančneje, osredotoča se na prikaz sovjetske resničnosti, ki je postavljen v nasprotje sovražnemu, kapitalističnemu Zahodu. Številne ilustracije, risanke, stripe in revije je mogoče razporediti v dve skupini: teksti, katerih namen je zabavljanje (satira), in teksti, ki naj bi jih bralci dojemali resno (svečanost). Razlike med skupinama se izražajo tako na vsebinski kot tudi formalni ravni.
Manipulacija jezikom u političke svrhe Rebernik, Dejana
Media, culture and public relations (Online),
03/2023, Volume:
13, Issue:
1-2
Journal Article, Paper
Peer reviewed
Open access
U ovom članku istražujem poveznice između političke moći i jezika. U politici jezik ima posebnu ulogu - može postati instrument politike. Manipulacijom jezikom i diskursom moguće je manipulirati ...političkim stavovima građana i tako ostvariti političke ciljeve. Nacionalsocijalisti su to proveli u djelo u Njemačkoj prije i tijekom Drugog svjetskog rata. Na osnovu analize nacionalsocijalističke propagande u Njemačkoj prije i za vrijeme Drugog svjetskog rata u ovom se članku izvode zaključci u pogledu manipulacije jezikom u političke svrhe.
This article explores the connection between language and political power. Language is attributed a special role in politics: it may become its instrument. Manipulation with language and discourse enables manipulation with citizens' political attitudes, making it possible for politicians to fulfil their political goals. The National Socialists made use of such manipulation in Germany in the period before and during the World War II. This article analyses the elements of propaganda used by the National Socialists in Germany in the period before and during the World War II and presents conclusions on the manipulative potential of language.
U radu se prezentira fotografska građa iz fundusa Hrvatskoga muzeja medicine i farmacije Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, koji je osnovan rješenjem Ministarstva kulture Republike Hrvatske od ...7. srpnja 2014., a počeo je s radom u ožujku 2015. godine. Hrvatski muzej medicine i farmacije zamišljen je kao ustanova u kojoj bi se javnost kontinuirano upoznavala s razvojem medicinskih znanosti, otkrićima iz toga područja i njihovom primjenom, na osnovi materijalne i nematerijalne baštine. Inicijalnu jezgru fundusa Muzeja čini Zbirka za povijest medicine i farmacije preuzeta od Odsjeka za povijest medicinskih znanosti, koja se kontinuirano obogaćuje novim donacijama. Danas muzejski fundus obuhvaća raznovrsnu građu medicinske i farmaceutske baštine, ukupno više od 6000 predmeta, koji su razvrstani u 15 zbirki. Radom se žele predstaviti tematske cjeline unutar Zbirke fotografija Hrvatskoga muzeja medicine i farmacije Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti koje su po sadržaju i namjeni odraz Štamparove ideologije. Odabrani uzorak čine ostavštine hrvatskih liječnika Luje Thallera (1891–1949) i Vladimira Ćepulića (1891–1964), nekadašnjega Muzeja za povijest zdravstva u Hrvatskoj osnovanoga pri Hrvatskom liječničkom zboru u Zagrebu i Kluba narodnoga zdravlja. Ova građa predstavlja materijalno svjedočanstvo o javnozdravstvenim projektima, socijalnomedicinskim istraživanjima, terenskom radu i zdravstvenom prosvjećivanju u Hrvatskoj u doba djelovanja Andrije Štampara i nekoliko desetljeća kasnije. Svojim sadržajem zbirka pridonosi čuvanju memorije o specifičnom socijalnomedicinskom modelu razvoja hrvatskoga zdravstva te čini potentno polazište u daljnjim interpretacijama i prezentacijama Štamparova djela.
The paper presents photographic material from the fonds of the Croatian Museum of Medicine and Pharmacy of the Croatian Academy of Sciences and Arts, which was established by the decision of the Ministry of Culture of the Republic of Croatia on 7 July 2014, and began to operate in March 2015. The Croatian Museum of Medicine and Pharmacy was conceived as an institution where the public would continuously become acquainted with the development of medical sciences, discoveries in that field, and their application, based on both material and non-material heritage. The initial core of the museum’s collection consists of the History of Medicine and Pharmacy Collection—transferred from the Division for the History of Medical Sciences—which is continuously enriched with new donations. Today, the museum’s collection encompasses a diverse range of medical and pharmaceutical heritage materials, totalling more than 6,000 items, which are categorised into 15 collections. The goal of the paper is to present thematic sections within the Collection of Photographs of the Croatian Museum of Medicine and Pharmacy of the Croatian Academy of Sciences and Arts that reflect Štampar’s ideology in terms of content and purpose. The selected sample consists of the legacies of Croatian physicians Lujo Thaller (1891–1949) and Vladimir Ćepulić (1891–1964), the former Croatian Museum of Healthcare History founded at the Croatian Medical Association in Zagreb, and the National Health Club. This material represents material testimony about public health projects, social medical research, field work and health education in Croatia during the time of Andrija Štampar’s activities and several decades later. With its content, the collection contributes to preserving the memory of the specific social medical model of the development of Croatian healthcare and forms a potent starting point for further interpretations and presentations of Štampar’s work.
Autori istražuju Pikettyjevo shvaćanje ideologije na temelju njegove knjige „Kapital i ideologija“ (2020). Pokazuje se da on ideologiju shvaća kao samostalnu silu u povijesti. Osnovna je teza članka ...da kod Pikettyja nema kritičke političke teorije „prijelaznog razdoblja“ pa ne može uvjerljivo objasniti zašto kriza „hiperkapitalističke ideologije“ od 2008. naovamo ne vodi izravno u političku i ideologijsku transformaciju kojoj se nada (tzv. „participativni socijalizam). To se može razjasniti Gramscijevim shvaćanjem krize i pasivne revolucije. Pokazuje se da „transformizam“ (Gramsci) u krizi kapitalizma obnavlja osnovni konsenzus, ali da donja i niža srednja klasa nemaju previše utjecaja na „reorganizaciju države“. Zapravo te su klase danas više potaknute da sudjeluju u „platformskom populizmu“ (Morozov), nego u Pikettyjevom projektu stvaranja deliberativne „pravedne demokracije“. Taj populizam nastoji demokratizirati (a zapravo komercijalizirati) što je više moguće područja ljudskog djelovanja. S druge strane, postoje znakovi da će mainstream ljevica ići tragom onoga što Gramsci naziva (progresivni) cezarizam. Posrijedi je „polemičko- ideologijska formula“ kojoj treba, prije svega, politička akcija kako bi se iznova postigla „minimalna društvena homogenost“ (Monod) kao pretpostavka održivije demokracije. Autori pokazuju da ipak ima dokaza da je Pikettyjevo shvaćanje ideologije primjenjivo u suvremenoj politici.
PDF
