U članak se analizira proces obrazovanja albanskih učitelja tijekom prvoga desetljeća socijalističke vladavine u Crnoj Gori (1945. – 1955.). Jedan od složenijih zadataka socijalističke vlade bio je ...problem obrazovanja albanskoga stanovništva Crne Gore, gdje su učitelji poučavali i djelovali u školama na albanskom jeziku, nastojeći albansku etničku zajednicu približiti vlastitim političkim svjetonazorima, ali su naišli na velike prepreke zbog specifičnoga povijesnog, društvenog i kulturnog konteksta. U istraživanju uglavnom su korišteni primarni povijesne izvori koji se čuvaju u Državnom arhivu Crne Gore, odnosno, tisak i literatura koji se odnose na pitanje obrazovanja albanskih učitelja. Cilj je ovoga rad predstaviti glavne procese obrazovanja albanskih učitelja i istaknuti da je od maloga broja nekvalificiranoga stanovništva socijalistička vlada nakon 1945. uspostavila čvrstu bazu obrazovanih albanskih učitelja.
Pravnik i publicist dr. Josip Ljubić (Veli Lošinj, 1869. – Beograd, 1931.) u hrvatskoj je povijesti najdublji trag ostavio kao pisac političkih brošura i osvrta u kojima je obrađivao problematiku ...hrvatsko-srpskih odnosa i tražio recept za integraciju južnoslavenskih naroda („plemena“) u jedinstvenu naciju, a komentirao je i aktualne političke prilike, nastojeći na njih aktivno utjecati. Djelujući publicistički više od četiri desetljeća, svoju je ideologiju u više navrata modificirao, prilagođavajući je tekućim zbivanjima. Za Austro-Ugarske se sredinom 1890-ih javio idejom balkanizma, propagirajući „plemensku“ ravnopravnost Slovenaca, Hrvata, Srba i Bugara kao podlogu za njihovo „kulturno“ stapanje u jednu, balkansku naciju. Ovu je koncepciju oko 1900., nakon što je zaposlen u pravosudnom aparatu u Dalmaciji, učinio manje subverzivnom, isključivši iz nje bugarski čimbenik i pomaknuvši se na trijalističku, austro-jugoslavensku poziciju, počevši zagovarati uspostavu „Habsburške Jugoslavije“ u okviru Monarhije i kontinuirano izražavati lojalnost vladajućoj dinastiji. Neposredno uoči i tijekom Prvoga svjetskoga rata i dalje se zauzimao za narodno i političko ujedinjenje Slovenaca, Hrvata i Srba u okviru habsburškoga imperija, sada uz opasku da se taj proces treba odvijati pod „duhovnim“ vodstvom Hrvata kao državotvornoga plemena, ujedno najodanijega jugoslavenskoj ideji. Nova prilagodba Ljubićeve jugoslavenske koncepcije uslijedila je nakon sloma Austro-Ugarske, kada u svoju ideologiju postupno unosi sve više i više (veliko)srpstva. Prigrlivši jugoslavensku monarhiju, ponukan jačanjem „plemenskih“ partikularizama, a napose hrvatskoga separatizma, počeo je promovirati integralno jugoslavenstvo, no sada ističući da se proces izgradnje zajedničke nacije treba odvijati oko Srba kao stožernoga, najjačega južnoslavenskoga i ujedno najdrevnijega slavenskoga plemena (teza da su svi Slaveni potekli od Srba). Stoga nesrpski elementi u projektu stapanja u jedinstvenu naciju moraju „duhovno“ postati Srbi, tj. prilagoditi se, zapravo podrediti „geniju srpske rase“. S tim u vezi ne začuđuje da se Ljubić, koji se u Austro-Ugarskoj deklarirao simpatizerom moderniziranoga narodnjaštva, u posljednjih nekoliko godina života pozicionirao kao radikalski pristaša i kritičar Hrvatske seljačke stranke te je bio braniteljem Puniše Račića u sudskom procesu zbog atentata u Narodnoj skupštini. Premda se Ljubićeva nacionalno-politička promišljanja s punim pravom može označiti nedosljednima, proturječnima, konfuznima, kaotičnima, na koncu i promašenima, dapače, čistim zabludama, ona su ipak izazivala zamjetnu pozornost hrvatske javnosti te su na njegove napise i istupe reagirali neki od dionika tadašnjega hrvatskoga društvenoga, političkoga i kulturnoga života koje danas nerijetko prepoznajemo kao velikane. Te su reakcije gotovo odreda bile negativne, a Ljubićevi pokušaji utjecanja na nacionalno-integracijske i nacionalno-diferencijacijske procese unutar i između hrvatskoga i srpskoga „plemenskoga“ bloka pokazali su se jalovima. Označiti Josipa Ljubića ključnom figurom hrvatske povijesti njegova vremena bilo bi nedvojbeno vrlo pretjerano. No, kolikogod (ne)važan bio, nesumnjivo je riječ o zanimljivu pojedincu u čijem se javnom djelovanju ogleda sva složenost, pa i sva jednostavnost međunacionalnih odnosa unutar austro-ugarske i jugoslavenske monarhije, a i ondašnjih političkih, društvenih, kulturnih i drugih prilika i mijena.
Razni mediji su diljem svijeta prenijeli slike američkog pejsaža i njegovog obilja. Srž tih slika čini "američki san" sretnog i radinog domaćinstva gdje jedna obitelj živi u samostojećoj kući. Taj ...mitski ideal obiteljskog života je izgrađen u kontekstu političkog sustava i načinu planiranja koji su imali posve osebujan razvoj.
Tijekom 19. stoljeća Japan je postao jedina nezapadna država koja je provela opsežnu modernizaciju. Novostvorena ekonomska moć potakla je osvajačke ideje. Agresivna japanska politika proizlazila je ...iz kombinacije onovremenih modernih politièkih nazora povezanih s tradicionalističkim vrijednostima. Kult carske ličnosti i istaknuta uloga
vojske tekovina su japanske feudalne kulture. Širenje teritorijalnih posjeda u Aziji i poraz Rusije u ratu 1904. godine, potakli su ideju o cijeloj Aziji kao japanskoj interesnoj sferi. Japanska industrija je trebala, u duhu kolonijalizma, azijske sirovine za daljnji rast. Velika ekonomska kriza 1929.godine pogodila je i Japan. Osvajanje novih područja ponuđeno je kao lijek. Svojevrsnim uvodom u Drugi svjetski rat može se tretirati napad Japana na Kinu. Militaristički krugovi su ispravno ocjenjivali SAD najvećom preprekom u pokušaju dominacije nad Azijom. Japanski vojni plan, uključujući napad na Pearl Harbour, bio je svojevrsni pomorski blitzkrieg, ali je ovisio o prevelikom broju potencijalnih pobjeda. Slabost ekonomije onemogućila je Japanu da uspješno parira saveznicima, te je dovela do potpunog sloma Carstva.
Ovo je prikaz knjige "Danas kada postajem pionir: djetinjstvo i ideologija jugoslavenskoga socijalizma" koju je napisao Igor Duda. Knjiga Igora Dude Danas kada postajem pionir: djetinjstvo i ...ideologija jugoslavenskoga socijalizma, objavljena 2015. kao rezultat istraživačkoga projekta o ideologiji jugoslavenskoga socijalizma u Hrvatskoj, u historiografski fokus uzima osnivanje, djelovanje i raspad Saveza pionira Jugoslavije, odnosno njegova hrvatskoga segmenta. Duda, autor važnih povijesnih studija o jugoslavenskoj i socijalističkoj svakodnevici, u ovoj se knjizi također pozabavio svakodnevicom, no s pogledom usmjerenim na dijete. Knjiga je iscrpan historiografski pogled na političke, povijesne i vrijednosne osobitosti ideje o društvenome organiziranju djece.
DRŽAVA I KULTURA Kalanj, Rade
Socijalna ekologija,
09/1998, Volume:
7, Issue:
4
Paper
Open access
Tekst se bavi propitivanjem odnosa države i kulture kao jednim od ključnih, ali dosta zanemarenih pitanja modernog poimanja razvoja. Kulturna je dimenzija uvedena u razvojnu tematiku kao izraz ...prevladavanja ekonomizma. Gledana iz te perspektive, država nema samo ekonomsku nego i kulturnu ulogu. Za problematizaciju odnosa države i kulture vrlo su relevantne ideje velikog povijesničara i mislioca Jacoba Burckhardta koji je, gotovo idealno–tipski, analizirao dva različita društvena oblika: jedan u kojemu država uvjetuje kulturu i drugi u kojemu kultura uvjetuje državu. No taj je odnos u suvremenom razvoju kompleksniji. Stoga se za njegovo razumijevanje predlažu dva metodičko–disciplinarna motrišta: kulturno–antropološko i sociološko–politološko. Prvo inzistira na integrativnoj funkciji kulture, njezinoj ulozi u oblikovanju moderne države, a drugo se bavi analizom političke moći kao subjekta kulturnog razvoja. Me|utim, u suvremenim se uvjetima pojavljuje i faktor tržišta, zbog kojeg odnos države i kulture nije više tako dihotomičan kao u tradicionalnoj opreci država/kultura. Stoga tekst pokušava naznačiti kako vladavina tržišta utječe na ponašanje kulturnih aktera i na djelovanje države.
U radu se analiziraju promjene u strukturi srednjoškolskog diskursa s obzirom na promjene u političkom sustavu postsocijalističke Hrvatske. U prvom dijelu teksta analiziraju se obilježja procesa ...postsocijalističke transformacije političkog sustava kao sociopolitičkog konteksta obrazovnih promjena u Hrvatskoj. U drugome dijelu rada prezentirane su promjene u strukturi srednjoškolskih planova neposredno prije i poslije izbora 1990. godine. Analiza se zasniva na rezultatima empirijskog istraživanja nastavnih planova provedenog 1993. godine u srednjim školama. Preliminarni rezultati ukazuju na prevlast etnonacionalne ideologije nad proklamiranom liberalnom demokracijom.