Ruptura slezene u trudnoći javlja se najčešće u trećem tromjesečju ili puerperijumu, a može biti traumatska, spontana ili patološka. Od zloćudnih bolesti dijagnosticiranih tijekom trudnoće, ...hematološke maligne bolesti zauzimaju drugo mjesto nakon raka dojke. Limfom je četvrta najčešća zloćudna bolest u trudnoći, a među njima najčešće se dijagnosticira Hodgkinov limfom. U ovom radu prikazat ćemo rodilju u dobi od 35 godina kod koje je nakon vaginalnog poroda pri kojem je primijenjen Kristellerov hvat došlo do pada u crvenoj krvnoj slici. Radiološkom obradom (MSCT) verificira se hepatosplenomegalija te suspektna ruptura kranijalnog pola slezene uz supkapsularni hematom uz prisutne uvećane i umnožene limfne čvorove abdomena i zdjelice. Bolesnica se zaprima u jedinicu intenzivnog liječenja gdje se nastavlja započeta nadoknada krvnim pripravcima. Multidisciplinarnim pristupom konzultirani su kirurzi i hematolozi te se usuglašavaju da bolesnicu treba operativno zbrinuti. Operativno se potvrdi supkapsularni hematom slezene te se učini splenektomija i slezena se pošalje na patohistološku dijagnostiku. PHD nalaz pokazao je da se radi o folikularnom ne-Hodgkinovom limfomu s transformacijom u high-grade agresivni difuzni B-velikostanični limfom (DLBCL). Obzirom da se radilo o bolesnici koja je do sada bila zdrava, nije imala palpabilne periferne limfne čvorove, jedini način da se potvrdi dijagnoza limfoma bilo je učiniti splenektomiju. U ovom prikazu slučaja da nije došlo do ozljede slezene prilikom vaginalnog poroda, ne bi se ni znalo da bolesnica boluje od tako ozbiljne bolesti.
Introducerea terapiei antiretrovirale a îmbunătăţit semnificativ prognosticul şi durata de viaţă a pacienţilor seropozitivi. În paralel s-a schimbat şi profilul afecţiunilor maligne asociate ...infecţiei HIV. Dintre acestea, limfoamele, având o incidenţa mai mare decât în populaţia generală, reprezintă o importantă cauză de morbiditate şi mortalitate în rândul acestor pacienţi. Prezentăm două cazuri de infecţie HIV asociată cu limfom. În prima situaţie, pacientul, nou depistat cu infecţie HIV şi având un status immunologic bun, a fost diagnosticat cu limfom non-Hodgkinian tip Burkitt, evoluţia fiind fulminantă către deces. În al doilea caz, pacientul cunoscut de peste două decenii cu infecţie HIV şi prezentând răspuns imunologico-virusologic discordant la terapia antiretrovirală, a fost diagnosticat cu limfom Hodgkin, cu o evoluţie favorabilă sub tratament chimioterapic. Ambii pacienţi au necesitat investigaţii exhaustive şi o susţinută colaborare interdisciplinară pe întreg parcursul demersurilor diagnostice şi terapeutice.
Limfomul Burkitt, subtip al limfoamelor non-Hodgkin, apare cu predilecţie la vârstele mici şi prezintă cea mai rapidă creştere tumorală întâlnită la oameni. Prezentăm cazul unui copil în vârstă de 5 ...ani, cu dureri abdominale difuze, distensie abdominală şi scaune semiconsistente, este transferat în Clinica Pediatrie I Târgu-Mureş, cu diagnosticul de malnutriţie severă şi edeme hipoproteice, de etiologie neprecizată. Investigaţiile de laborator efectuate arată leucocitoză, VSH uşor crescut, anemie, nivel scăzut al proteinelor plasmatice, precum şi nivel crescut al LDH-ului. Ecografia abdominală pune în evidenţă lichid intraabdominal, iar CT-ul abdominal arată lichid liber între ansele intestinale, 2 fistule, una duodeno-colică şi una jejuno-colică, precum şi andenopatii. Surpriza intraoperatorie este descoperirea unei mase tumorale care implică duodenul, jejunul şi colon, iar examenul histopatologic stabileşte diagnosticul de limfom Burkitt, formă extranodală, cu evoluţie post-operatorie grevată de multiple complicaţii. După a treia reintervenţie chirurgicală, se iniţiază chimioterpia. Deşi uneori tabloul clinic nu este sugestiv pentru severitatea patologiei, perseverenţa clinicianului este cea care duce în final la stabilirea diagnosticului.
Rituksimab je kimerično antiCD20 protutijelo koje se koristi u liječenju CD20 pozitivnih ne-Hodgkinovih limfoma te je promijenilo paradigmu liječenja ovih hematoloških neoplazma u prošlom desetljeću. ...Glavni cilj ovoga preglednog rada je predstaviti njegovu primjenu u folikularnom limfomu (FL) s naglaskom na terapiju održavanja. Ova strategija doprinijela je boljem preživljenju bez progresije bolesti u prvoj i drugoj liniji terapije, odnosno boljem ukupnom preživljenju u bolesnika s relapsom FL-a. No, usprkos dobrim rezultatima, održavanje rituksimabom je doprinijelo kontroverzi u medicinskoj zajednici. Navedene nedoumice potječu od nedostatka poboljšanja ukupnog preživljenja u prvoj liniji terapije, moguće toksičnosti do nepoznate uloge u eri novih lijekova za liječenje FL-a. Prema postojećim podacima zaključujemo da terapiju održavanja rituksimabom treba ponuditi bolesnicima s FL-om koji su odgovorili na prvu liniju terapije te bolesnicima s relapsom FL-a koji su odgovorili na reindukciju, a nisu kandidati za liječenje autolognom transplantacijom matičnih stanica.
Cilj ovog rada bio je istražiti korisnost upotrebe imunohistokemijske metode (IHK) zajedno s histopatološkom pretragom u dijagnosticiranju i razlikovanju alimentarnog limfoma (AL) od upalne bolesti ...crijeva (UBC). U istraživanju su korišteni arhivski histopatološki nalazi i preparati tkiva, parafinski blokovi i stakalca. Prema pripadnosti pasmina podijelili u tri skupine malu, srednju ili veliku skupinu pasa. Cilj istraživanja bio je utvrditi povezanost pojedinih patoloških promjena ovisno o skupini pasa, dobi i spolu. Obavljenim istraživanjem zabilježili smo da je srednja vrijednost dobi u skupini malih pasmina pasa iznosila 7,58±3,59 godina, u skupini srednjih pasmina 7,45±3,04 godina te u skupini velikih pasmina 6,58±3,47 godina. Prosječna dob pasa oboljelih od alimentarnog limfoma iznosila je 8,8 godina, za razliku od upalne bolesti crijeva gdje je iznosila 7,0 godina. Unutar sve tri skupine pasa zabilježen je veći broj jedinki muškog spola. Najveći udio biopsiranih uzoraka (70,73 %) analiziran je iz tkiva tankog crijeva; po 8 uzoraka (27,59 %) iz male skupine pasa, 11 uzoraka iz srednje skupine (37,93 %) te po 10 uzoraka iz velike skupine pasa (34,48 %). Udio biopsiranog tkiva želudca bio je nešto niži (24,39 %) dok je tkivo debelog crijeva uzorkovano u samo dva psa (4,88 %). Histopatološkom analizom utvrđeno je 16 slučajeva upalne bolesti crijeva (45,71 %), 7 slučajeva limfoma (20,00 %), 9 slučajeva suspektne upale (25,71 %) te 3 slučaja suspektne upale/limfoma (8,58 %). Nakon provedene IHK metode ustanovljeno je da je u 6 slučajeva dijagnoza donesena histopatološkom evaluacijom potvrđena, u 5 slučajeva je opovrgnuta dok je u 5 slučajeva IHK metoda bila korisna kako bi razlučili AL od UBC. Utvrđene su značajne razlike (P<0,05) između dijagnoze upalne bolesti crijeva te limfoma ustanovljene patohistološkom pretragom te imunohistokemijskom metodom. Ustanovljena je češća pojavnost T staničnog limfoma u tankom crijevu dok je pojavnost B staničnog limfoma učestalija u želudcu. Povezanost s tendencijom učinka zabilježena je između patohistološke dijagnoze i CD3 biljega (r=-0.34; P=0,08) odnosno između patohistološke dijagnoze i CD79 biljega (r=0.36; P=0,09) s nešto nižom razinom povezanosti između patohistološke dijagnoze i dijagnoze IHK (r=0.21; P=0,34). Na temelju rezultata našeg istraživanja može se zaključiti da je imunohistokemijska metoda korisna za potvrdu dijagnoze i razlikovanje alimentarnog limfoma i upalne bolesti crijeva.
SAŽETAK
Anaplastični limfom velikih stanica (engl. anaplastic large cell lymphoma, ALCL) rijedak je podtip non-Hodgkinova limfoma (NHL) i potječe od zrelih T-limfocita. Postoji primarni kožni ALCL ...(engl. primary cutaneous anaplastic large cell lymphoma, PC-ALCL), dva podtipa sistemskog ALCL-a (ALK-pozitivni i ALK-negativni) i anaplastični limfom velikih stanica povezan s implantatima za dojku (engl. breast implant-associated anaplastic large cell lymphoma, BIA-ALCL) kao novi patološki entitet. BIA-ALCL je poseban oblik CD30-pozitivnog i ALK-negativnog ALCL-a koji dokazano nastaje u vezi s implantatima za dojku i to u prosjeku 8 – 10 godina nakon kirurškog zahvata (ugradnje implantata). Etiopatogeneza BIA-ALCL-a najvjerojatnije je multifaktorijalna; bazirana na kombinaciji kronične upale (kronične limfocitne stimulacije), stvaranja biofilma, teksture implantata, genetske predispozicije pacijenata i vremena nakon augmentacije. Do sada je opisano da su implantati teksturiranih površina povezani s praktički svim slučajevima BIA-ALCL-a. Kliničkom slikom dominira kasno nastupajući, perzistentni serom (periprostetička efuzija) oko implantata ili novoizraslina s unutrašnje strane kapsule, ponekad oboje. Dijagnoza se u većini slučajeva postavlja uz pomoć ultrazvuka, magnetnom rezonancijom, aspiracijom periprostetičke tekućine, citološkom analizom i analizom imunofenotipa (protočnom citometrijom, imunohistokemijom). Kod većine pacijentica prisutna je lokalizirana bolest, što uglavnom znači i izvrsnu prognozu. Potpuna kirurška ekscizija (uklanjanje implantata i kapsule) ima ključnu ulogu u liječenju. Kemoterapija, zračenje ili oboje indicirani su u slučajevima uznapredovale bolesti. Cilj je ovog članka sumirati dosadašnje spoznaje o ovom entitetu (s obzirom na dijagnostiku, kliničku sliku i liječenje), s napomenom da su potrebna daljnja istraživanja kako bismo potpuno razumjeli uzroke ove bolesti, uz podizanje svijesti liječnika i informiranje pacijenata o potencijalnim rizicima augmentacije dojki, bez obzira činili to iz rekonstrukcijskih ili estetskih razloga.
Imunodeficiențele primare (IDP) reprezintă un grup heterogen de tulburări înnăscute, cel mai des asociate cu mutații genetice specific. Acestea se caracterizează printr-un spectru variat de ...manifestări clinic, tumorile maligne fiind o a doua cauză de deces în rândul pacienților cu imunodeficiențe primare după infecții. În articol este prezentat cazul clinic al unui pacient, cu vârsta de 13 ani cu istoric de ataxie severă, teleangiectazii, infecții respiratoria frecvente și limfadenopatie cervicală și submandibulară diagnosticat cu IDP Ataxie Teleangiectazie în baza criteriilor ESID. Pe fundal de IDP acesta este diagnosticat și cu limfom Non Hodgkin.
Limfomul primar non-Hodgkin al osului temporal Lucian Danilov; Polina Ababii; Alexandru Didencu ...
Buletinul Academiei de Ştiinţe a Moldovei. Ştiinţe medicale,
09/2021, Volume:
70, Issue:
2
Journal Article
Open access
Prezentăm un copil în vârstă de 6 ani, internat în IMSP IM și C Clinica ,,Emilian Coțaga”, Departamentul Otorinolaringologie Pediatrică, Chișinău, Republica Moldova diagnosticat cu Limfom primar ...non-Hodgkin al osului temporal, cu pareza nervului facial
Introducere: În practica clinică, tratamentul limfomului non-Hodgkin (LNH) implică adesea combinarea a mai multor agenți chimioterapici, a radioterapiei și a imunoterapiei. În timp ce aceste abordări ...multimodale îmbunătățesc eficacitatea tratamentului specific patologiei, cresc la rândul său riscul de complicații cardiovasculare, cea mia frecventă fiind disfuncția ventriculară indusă de tratamentul anti-tumoral. Scopul studiului: Evaluarea impactului tratamentului anti-tumoral al LNH asupra traiectoriei funcției ecocardiografice ventriculare stângi și drepte. Materiale și metode: În studiu au fost incluși 127 de pacienți selectați aliator din cadrul secțiilor de hematologie a IMSP Institutul de Oncologie. Pacienții au fost investigați în timpul a 3 vizite prin ecocardiografie comprehensivă, prima vizită a fost de până la debutul tratamentului anti-tumoral, a 2-a vizită a fost la 1 lună de la inițiere și a 3-a vizită la 6 luni de la debutul acestuia. Rezultate: Pe parcursul tratamentului anti-tumoral s-a atestat o scădere semnificativă statistic a indicatorilor sistolici ventriculari stângi: fracția de ejecție a ventriculului stâng (FE VS), S’ mediu ventricular stâng, raportul dintre viteza maximă a undei E și viteza de propagare a fluxului (E/Vp) cu o valoare p ANOVA <0,001. Referitor la funcția sistolică ventriculară dreaptă semnificativ statistic s-au redus indicii reflectați prin TAPSE și S’ perete liber ventricular drept (p ANOVA <0,001). Analiza dată a confirmat afectarea relaxării ventriculare de-a lungul tratamentului, creșterea presiunilor de umplere ventriculare stângi, raportul E/A și E/e’ au prezentat o dinamică de creștere semnificativă statistic, parametrii ca timpul de decelerare al undei E, timpul de relaxare izovolumetrică, raportul e’/a’ nu au înregistrat o dinamică semnificativă statistic (p ANOVA = 0,897; 0,705 și 0,145 respectiv). La 6 luni de la debutul tratamentului disfuncția cardiacă asociată terapiei cancerului (CTRCD) s-a atestat la 18 pacienți (14,2%), 8 (6,3%) au prezentat o formă asimptomatică moderată, 7 (5,7%) aveau o formă asimptomatică ușoară și 3 (2,4%) o formă simptomatică. Concluzie: Funcția sistolică ventriculară stângă sa redus semnificativ statistic sub impactul tratamentului aplicat, fapt confirmat prin FE VS, a valorii S’ mediu la VS, raportului E/Vp, funcția diastolică având impact prin raportul E/A și E/e’, iar referitor la funcția ventriculului drept am atestat modificări semnificative statistic doar a parametrilor de contracție longitudinală. CTRCD s-a atestat la 18 pacienți.