U ovom se radu, na temelju studentskih percepcija, analizira doprinos društveno korisnog učenja razini posvećenosti institucija visokog obrazovanja u postizanju ekološke održivosti. Empirijska ...analiza je provedena korištenjem PLS-SEM modeliranja, na uzorku od 366 studenata preddiplomskog studija poslovne ekonomije iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Dobiveni rezultati podržavaju pretpostavljeno djelovanje razine razvijenosti društveno korisnog učenja na posvećenost ekološkoj održivosti u visokom obrazovanju. U radu razmatramo i indirektne efekte unutar modela. Pritom se pokazuje da je društveno korisno učenje medijator odnosa između studentskog idealizma i posvećenosti ekološkoj održivosti, kao i odnosa društvenog povjerenja i posvećenosti održivosti. Raspravlja se o implikacijama dobivenih empirijskih rezultata za teoriju i praksu visokog obrazovanja. Procjenjuje se i potencijal za generalizaciju rezultata za niz drugih intervencija, usmjerenih na ostvarivanje ekološke održivosti.
Etičko ponašanje postaje faktor strategijskih prednosti i uspješnog poslovanja a najviše poslovodstvo u procesu strateškog menadžmenta postaje odgovorno za stvaranje pretpostavki za primjenu i ...provođenje visokih etičkih principa u poduzeće. Od najvišeg poslovodstva u hotelijerstvu se očekuje veća etička svijest u odnosu na druge djelatnosti, kao i jača sposobnost da sude o etičkim pitanjima s obzirom da hotelska industrija obuhvaća veliki spektar uvjerenja i etički prihvatljivog ponašanja. Zbog toga je naglašena i povećana potreba hotelskih poduzeća da implementiraju poslovnu etiku na odgovorniji način u funkciji stvaranja pozitivne etičke kulture i klime te generiranja povećane dobiti kroz produktivnost i moral zaposlenih. Etičko ponašanje najvišega poslovodstva pritom je pod utjecajem različitih osobnih vrijednosti pojedinaca koje čine sastavni dio njihova kulturološkoga sklopa no uloga koju sustavi osobnih vrijednosti imaju za etičko/neetičko ponašanje kao i veza između etičkoga ponašanja najvišega poslovodstva i poslovanja velikih hotelskih poduzeća, manje je jasna, što u kontekstu navedene problematike predstavlja problem istraživanja ove doktorske disertacije.
U svrhu ispitivanja međuzavisnosti osobnih vrijednosti i etičkoga ponašanja najvišeg poslovodstva sa poslovanjem velikih hotelskih poduzeća u Republici Hrvatskoj (RH) provedeno je empirijsko istraživanje putem anketnog upitnika, a čiji je cilj istraživanja bio procijeniti važnost terminalnih i instrumentalnih vrijednosti najvišeg poslovodstva, spoznati koje vrijednosti pokreću i usmjeravaju najviše poslovodstvo na etičko/neetičko ponašanje te utvrditi u kakvoj su korelaciji osobne vrijednosti i etičko ponašanje najvišeg poslovodstva sa pokazateljima uspješnosti velikih hotelskih poduzeća u RH.
Dobiveni rezultati potvrđuju da postoji pozitivna veza između osobnih sustava vrijednosti s etičkim ponašanjem najvišeg poslovodstva te etičkoga ponašanja najvišeg poslovodstva i pokazatelja uspješnosti poslovanja. Sukladno provedenom istraživanju dobiveni rezultati su potvrdili znanstvenu hipotezu doktorske disertacije: „Osobe, u najvišem poslovodstvu velikih hotelskih poduzeća u RH, koje odabiru etički tijek ponašanja dugoročno postižu bolje poslovne rezultate od onih osoba u najvišem poslovodstvu koje odabiru neetički tijek ponašanja.“ Slaba ili srednje jaka korelacija u istraživanju između promatranih varijabli (osobne vrijednosti – etičko ponašanje; etičko ponašanje – pokazatelji uspješnosti poslovanja) pokazuje međutim da na stupanj etičkog ponašanja utječu i drugi faktori, dakle ne isključivo osobni sustavi vrijednosti, te da na uspješnost poslovanja također utječu i drugi faktori, a ne isključivo etičko ponašanje. Za buduća istraživanja bilo bi stoga značajno istražiti koji su to još drugi faktori koji utječu na etičko ponašanje i uspješnost poslovanja.
Na temelju svih znanstvenih spoznaja, autorica predlaže model implementacije poslovne etike u velika hotelska poduzeća u RH.
Ova doktorska disertacija pridonosi postojećoj literaturi o interferentnosti strateškog menadžmenta sa poslovnom etikom. Znanstveni doprinos istraživanja u teorijskom i u praktično – aplikativnom smislu pruža valjanu i pouzdanu osnovu za kreiranje vlastitih moralnih sustava i moćnih alata najvišeg poslovodstva u procesu strateškog menadžmenta kojima će pružiti osnovni okvir za dozvoljeno i nedozvoljeno ponašanje u funkciji poboljšanja uspješnosti poslovanja.
Etičko ponašanje postaje faktor strategijskih prednosti i uspješnog poslovanja a najviše poslovodstvo u procesu strateškog menadžmenta postaje odgovorno za stvaranje pretpostavki za primjenu i provođenje visokih etičkih principa u poduzeće. Od najvišeg poslovodstva u hotelijerstvu se očekuje veća etička svijest u odnosu na druge djelatnosti, kao i jača sposobnost da sude o etičkim pitanjima s obzirom da hotelska industrija obuhvaća veliki spektar uvjerenja i etički prihvatljivog ponašanja. Zbog toga je naglašena i povećana potreba hotelskih poduzeća da implementiraju poslovnu etiku na odgovorniji način u funkciji stvaranja pozitivne etičke kulture i klime te generiranja povećane dobiti kroz produktivnost i moral zaposlenih. Etičko ponašanje najvišega poslovodstva pritom je pod utjecajem različitih osobnih vrijednosti pojedinaca koje čine sastavni dio njihova kulturološkoga sklopa no uloga koju sustavi osobnih vrijednosti imaju za etičko/neetičko ponašanje kao i veza između etičkoga ponašanja najvišega poslovodstva i poslovanja velikih hotelskih poduzeća, manje je jasna, što u kontekstu navedene problematike predstavlja problem istraživanja ove doktorske disertacije.
U svrhu ispitivanja međuzavisnosti osobnih vrijednosti i etičkoga ponašanja najvišeg poslovodstva sa poslovanjem velikih hotelskih poduzeća u Republici Hrvatskoj (RH) provedeno je empirijsko istraživanje putem anketnog upitnika, a čiji je cilj istraživanja bio procijeniti važnost terminalnih i instrumentalnih vrijednosti najvišeg poslovodstva, spoznati koje vrijednosti pokreću i usmjeravaju najviše poslovodstvo na etičko/neetičko ponašanje te utvrditi u kakvoj su korelaciji osobne vrijednosti i etičko ponašanje najvišeg poslovodstva sa pokazateljima uspješnosti velikih hotelskih poduzeća u RH.
Dobiveni rezultati potvrđuju da postoji pozitivna veza između osobnih sustava vrijednosti s etičkim ponašanjem najvišeg poslovodstva te etičkoga ponašanja najvišeg poslovodstva i pokazatelja uspješnosti poslovanja. Sukladno provedenom istraživanju dobiveni rezultati su potvrdili znanstvenu hipotezu doktorske disertacije: „Osobe, u najvišem poslovodstvu velikih hotelskih poduzeća u RH, koje odabiru etički tijek ponašanja dugoročno postižu bolje poslovne rezultate od onih osoba u najvišem poslovodstvu koje odabiru neetički tijek ponašanja.“ Slaba ili srednje jaka korelacija u istraživanju između promatranih varijabli (osobne vrijednosti – etičko ponašanje; etičko ponašanje – pokazatelji uspješnosti poslovanja) pokazuje međutim da na stupanj etičkog ponašanja utječu i drugi faktori, dakle ne isključivo osobni sustavi vrijednosti, te da na uspješnost poslovanja također utječu i drugi faktori, a ne isključivo etičko ponašanje. Za buduća istraživanja bilo bi stoga značajno istražiti koji su to još drugi faktori koji utječu na etičko ponašanje i uspješnost poslovanja.
Na temelju svih znanstvenih spoznaja, autorica predlaže model implementacije poslovne etike u velika hotelska poduzeća u RH.
Ova doktorska disertacija pridonosi postojećoj literaturi o interferentnosti strateškog menadžmenta sa poslovnom etikom. Znanstveni doprinos istraživanja u teorijskom i u praktično – aplikativnom smislu pruža valjanu i pouzdanu osnovu za kreiranje vlastitih moralnih sustava i moćnih alata najvišeg poslovodstva u procesu strateškog menadžmenta kojima će pružiti osnovni okvir za dozvoljeno i nedozvoljeno ponašanje u funkciji poboljšanja uspješnosti poslovanja.
Ethical behaviour is becoming a factor of strategic advantage and business success, and top management is assuming responsibility for enabling the implementation of high ethical principles in their organisations. As the hospitality industry encompasses a wide spectrum of views and ethically acceptable behaviours, hotel top management is now expected to show a higher degree of ethics awareness, as well as better judgement on ethical issues. This leads to a more pronounced need for hotel organisations to implement business ethics in a more responsible way in order to create a positive culture of ethics and an ethical climate, as well as generate increased profits through employee productivity and morale. Top management's ethical behaviour is influenced by varied personal values that are an intrinsic part of an individual's cultural makeup, but the role that personal value systems have in ethical/unethical behaviours, as well as the relationship between top management's ethical behaviour and large hotel organisations' business success, are less clear, and comprise the topic of this doctoral thesis.
In order to examine the relationship between personal values and ethical behaviour of top management, and large Croatian hotel organisations' business success, questionnaire-based empirical research was carried out, with the aim of assessing the importance of top management’s terminal and instrumental values, learning which values impel and direct top management towards ethical/non-ethical behaviours, as well as determine what correlation there is between top management's personal values and ethical behaviour, and business success indicators, at large Croatian hotel organisations.
The results of the research confirm a positive correlation between top management’s personal value systems and ethical behaviours on one hand, and top management’s ethical behaviour and business success indicators on the other. These results have confirmed the scientific hypothesis of the doctoral dissertation, stating that: “Members of large Croatian hotel organisations' top level management who choose ethical behaviours achieve better business results in the long term than those who choose unethical behaviours.“ However, the weak or medium-strong correlation between the variables compared (personal values – ethical behaviours; ethical behaviours – business success indicators) shows that the degree of ethical behaviour is also affected by factors other than personal value systems, and that business success is also affected by factors other than ethical behaviour. Future research should therefore examine which other factors affect ethical behaviour and business success.
On the basis of the scientific insights available, the author proposes a model of implementing business ethics in large Croatian businesses.
This doctoral dissertation contributes to the existing literature on the intersection between strategic management and business ethics. The scientific contribution of the research, in both theoretical and practical application terms, offers a sound and reliable basis f
Na temelju tri paradigmatske pozicije bioetičkoga diskursa pokazuje se u kojoj su mjeri one ovisne o svojim vodećim pojmovima. Pritom se iz bioetičkoga diskursa ne smije isključiti neko gledište samo ...zato što implicira metafizički način utemeljenja. Štoviše, na moralno-filozofskoj razini, svaku poziciju treba prosuđivati najprije teorijski imanentno, s obzirom na to da li svoje kriterije razvija konzistentno iz vodećih pojmova koji se mogu racionalno utemeljiti. Potom različiti pogledi mogu stupiti u razgovor koji dopušta pojavljivanje mogućih jednostranosti. Tek u drugom koraku radi se o pravno-etičkom tumačenju pri kojem se poduzima moralno-filozofska korektura prema etičkim kriterijima ako u pravno-etičkom razmatranju nije moguće na zadovoljavajući način spriječiti opasnost instrumentalizacije. Nakon toga se kao zadaća može postaviti to da se u javni jezik prevedu religijski potencijali tumačenja, koji bi morali ostaviti skrivenima sekularne poglede. Jedna bi etika prava svakako trebala reflektirati svoje rezultate pomoću moralno-filozofijski relevantnih intuicija kako bi se moglo propitivati pristup koji je prvenstveno orijentiran prema interesima.
Cilj istraživanja. Utvrditi pojavnost i učestalost prisvajanja autorskoga vlasništva u studenata medicine te ispitati stajališta o akademskoj čestitosti i autorskom vlasništvu. Ispitanici i metode. ...Istraživanje obuhvaća 295 studenata druge godine studija medicine (63% žene) tijekom tri akademske godine. Pojavnost plagiranja ispitana je na modelu studentskih seminarskih radova s pomoću programske potpore za otkrivanje prepisanog teksta. Studentske skupine u tri akademske godine razlikuju se u upozorenju o zabrani plagiranja. Prva skupina bila je upozorena da rad treba biti autorsko djelo, sljedećoj skupini istaknuta je i zabrana prepisivanja, a posljednja skupina upozorena je da će se radovi kontrolirati i prekršitelji kazniti. Stajališta studenata o akademskoj nečestitosti ispitana su s pomoću upitnika na primjeru priča u kojima se opisuju postupci: samoplagiranje, plagiranje uz privolu i bez privole autora, plagiranje od podređenog, ispitna prijevara i izdavanje nalaza bez učinjenog pregleda. Anonimnim upitnikom ispitana su i opća stajališta o autorskom vlasništvu i akademskoj čestitosti. Rezultati. Studenti su u svojim radovima prosječno prepisivali 7% (5.95. percentila=084%) teksta. Na udio prepisanog teksta utjecalo je samo upozorenje o kontroli radova i posljedičnoj kazni, upozoreni studenti prepisivali su znatno manje (2% naspram 17% i 21%, P<0,001). Većina studenata (6790%) slučajeve plagiranja smatra neispravnim no i opravdanim (2155%). Većina ispitanika slučaj samoplagiranja smatra ispravnim (65%) i opravdanim (75%). Četvrtina ispitanika postupak prepisivanja na ispitu smatra ispravnim, polovina opravdanim i nepotrebnim kazniti. Približno polovina studenata počinila bi postupke opisane u pričama (3966%) u određenim okolnostima, a do 46% svjedočilo je sličnim postupcima u svojoj okolini. Opća stajališta o akademskoj čestitosti u dvije trećine studenata su prihvatljiva, ali se trebaju promatrati u svjetlu socijalno poželjnih odgovora.
Zaključak. Plagiranje je prisutno u studenata medicine i samo se upozorenjem o kontroli radova nepristranim postupkom i prijetnjom kazne smanjuje udio prepisanog teksta. Stajališta studenata medicine o povredama akademske čestitosti zabrinjavajuća su i ukazuju na potrebu izobrazbe studenata o akademskoj čestitosti.
Cilj istraživanja. Utvrditi pojavnost i učestalost prisvajanja autorskoga vlasništva u studenata medicine te ispitati stajališta o akademskoj čestitosti i autorskom vlasništvu. Ispitanici i metode. Istraživanje obuhvaća 295 studenata druge godine studija medicine (63% žene) tijekom tri akademske godine. Pojavnost plagiranja ispitana je na modelu studentskih seminarskih radova s pomoću programske potpore za otkrivanje prepisanog teksta. Studentske skupine u tri akademske godine razlikuju se u upozorenju o zabrani plagiranja. Prva skupina bila je upozorena da rad treba biti autorsko djelo, sljedećoj skupini istaknuta je i zabrana prepisivanja, a posljednja skupina upozorena je da će se radovi kontrolirati i prekršitelji kazniti. Stajališta studenata o akademskoj nečestitosti ispitana su s pomoću upitnika na primjeru priča u kojima se opisuju postupci: samoplagiranje, plagiranje uz privolu i bez privole autora, plagiranje od podređenog, ispitna prijevara i izdavanje nalaza bez učinjenog pregleda. Anonimnim upitnikom ispitana su i opća stajališta o autorskom vlasništvu i akademskoj čestitosti. Rezultati. Studenti su u svojim radovima prosječno prepisivali 7% (5.95. percentila=084%) teksta. Na udio prepisanog teksta utjecalo je samo upozorenje o kontroli radova i posljedičnoj kazni, upozoreni studenti prepisivali su znatno manje (2% naspram 17% i 21%, P<0,001). Većina studenata (6790%) slučajeve plagiranja smatra neispravnim no i opravdanim (2155%). Većina ispitanika slučaj samoplagiranja smatra ispravnim (65%) i opravdanim (75%). Četvrtina ispitanika postupak prepisivanja na ispitu smatra ispravnim, polovina opravdanim i nepotrebnim kazniti. Približno polovina studenata počinila bi postupke opisane u pričama (3966%) u određenim okolnostima, a do 46% svjedočilo je sličnim postupcima u svojoj okolini. Opća stajališta o akademskoj čestitosti u dvije trećine studenata su prihvatljiva, ali se trebaju promatrati u svjetlu socijalno poželjnih odgovora.
Zaključak. Plagiranje je prisutno u studenata medicine i samo se upozorenjem o kontroli radova nepristranim postupkom i prijetnjom kazne smanjuje udio prepisanog teksta. Stajališta studenata medicine o povredama akademske čestitosti zabrinjavajuća su i ukazuju na potrebu izobrazbe studenata o akademskoj čestitosti.
Aim. To determine the prevalence of plagiarism among medical students and investigate students’ attitudes towards academic integrity and intellectual property. Subjects and methods. During the three academic years, 295 secondyear medical students (63% women) attending a mandatory course in Medical Informatics wrote an essay based on one of the four scientific articles offered as template. The essays were examined by WCopyfind software for plagiarism detection and the rates of plagiarism were calculated. The first generation of students was warned that the essay was expected to be an original paper, the second generation was strictly prohibited to copy, and the third generation received an additional warning that the essays would be examined by plagiarism detection software and the students who had plagiarized would be punished. Furthermore, students’ attitudes towards six fictitious scenarios were investigated as follows: the case of self plagiarism three cases of plagiarism (copying an essay from a fellowstudent with and without his or her consent and a professor copying from his junior associate), cheating on exams, and issuing a false medical report. Finally, general attitudes towards intellectual property and academic integrity have been examined by a sixitem questionnaire.
Results. The average plagiarism rate was 7% (5th95th percentile=084%). Students warned about the use of plagiarism detection software and the consequent penalties plagiarized less (2% vs. 17% vs. 21%, P<0,001). Although plagiarism cases were considered inappropriate by majority of students (6790%, depending on case), a quarter to half of them found these acts justified. Majority of students found case of selfplagiarism appropriate (65%) and justified (75%). Quarter of students found the case of cheating appropriate and half of them thought it was justified and deserved no penalty. Approximately half of the students (3966%) would act as described in the scenarios, if the need be, and up to 46% witnessed similar cases in their environment. Attitudes towards academic integrity in twothirds of students could be described as appropriate. Discrepancy between student behavior and attitudes implied that some answers were given as socially desirable.
Conclusions. Plagiarism is present among medical students. If there is no plagiarism detection software and penalty threat, plagiarism among students may be expected. Medical students’ attitudes toward academic integrity are disturbing. Students need clear guidelines and further education on academic and scientific integrity.
