Prispevek analizira dve kabinetni žanrski sliki iz druge polovice 18. stoletja, ki sta do konca druge svetovne vojne viseli v dvorcu Podsmreka pri Višnji Gori, danes pa sta v zasebni lasti v ...Ljubljani. Na podlagi pečatov in oznak na hrbtiščih ju zanesljivo povezuje z zbirko, ki jo je na Dunaju zasnoval Isidor vitez Klarwill (1842–1898), del njegove zbirke pa je ob nakupu posesti Podsmreka na Slovensko pripeljal njegov vnuk Peter Klarwill. Na podlagi študija arhivskih virov razkriva doslej neznane okoliščine prenosa dela rodbinske zbirke v Podsmreko leta 1935, prodajo dvorca Antonu Verovšku leta 1939 ter usodo zbirke in grajske opreme, ki sta ob prodaji dvorca državi po Verovškovi smrti prešli v javno last. Z zapuščino Klarwillov prvič povezuje tudi posamezne umetnine in kose opreme, ki so bili ob prodaji dvorca državi leta 1948 dodeljeni javnim muzejskim zbirkam.
U radu se govori o kotorskom Statutu tiskanom 1715. godine u Veneciji, do sada vrlo malo poznatom u znanosti. Cilj članka jest iznošenje sadržaja dokumenata koji se u punom ili skraćenom obliku ...donose u Statutu. Da bi se olakšalo prepoznavanje i utvrđivanje sadržaja isprava, navode se neki rukopisni zbornici u kojima se danas nalaze prijepisi tih isprava iz Statuta, kao i neke arhivske zbirke s manjim brojem sačuvanih originala isprava. Među ciljevima pisanja članka nalazi se i nastojanje da se na osnovi sadržaja isprava, koje se djelomice ili u cjelini donose, donese odgovor na pitanje na koje su se teme i područja odnosili dokumenti koji su tiskani u ovom Statutu.
Rad kao polazište svoje historiografske analize uzima opise gradskih plemićkih obitelji iz romana Posljednji Stipančići Vjenceslava Novaka. Nakon što se iznese kratki povijesni okvir, koji se ...upotpunjuje s opisima što ih daje V. Novak, rad se kratko osvrće i na pitanje borbe za hrvatski jezik, no najvećim se dijelom bavi analizom povijesnog utemeljenja likova i radnje korištenjem egzaktnih i preciznih navoda iz stvarne povijesne zbilje. Na kraju se donose i Katastarski upisnici čestica iz Državnog arhiva u Zagrebu koji se također uspoređuju s navodima iznesenima u djelu.
Akademija združenih (Academia unitorum) ali bratovščina sv. Dizme je v pripravi na srečno smrt ter v molitvi in darovanju maš za pokojne člane od leta 1688 do začetka 19. stoletja povezovala ...predvsem plemiče, a tudi akademsko izobražene ljudi, cerkvene odličnike in visoke uradnike na Kranjskem, posebej v Ljubljani. Prispevek obravnava zadnjo znano sestavo članstva po seznamu iz leta 1801, na katerem je 52 imen oseb, sprejetih v bratovščino med letoma 1755 in 1801. Glavni namen je kratek prikaz njihovih življenjskih poti, s čimer bo zapolnjena velika vrzel v védenju o kranjski družbeni eliti 18. stoletja, med katero glede na njeno duhovno naravnanost najdemo tako dejanske kot potencialne na ročnike umetniških del. Zadnja sestava članstva je bila zelo heterogena, od zunaj dežele živečih častnikov iz rodbin, ki so bile tradicionalno povezane z bratovščino, prek različno premožnih in dejavnih graščakov ter uradnikov do visokih duhovnikov in pomembnih osebnosti za kulturno zgodovino, muzealstvo in domoznanstvo. Naročništvo umetnostnih del si je pri članih Dizmove bratovščine vse bolj podajalo roko z zavestnim ohranjanjem umetnostne in kulturne dediščine.
Akademija združenih (Academia unitorum) ali bratovščina sv. Dizme je v pripravi na srečno smrt ter v molitvi in darovanju maš za pokojne člane od leta 1688 do začetka 19. stoletja povezovala ...predvsem plemiče, a tudi akademsko izobražene ljudi, cerkvene odličnike in visoke uradnike na Kranjskem, posebej v Ljubljani. Prispevek obravnava članstvo, sprejeto v obdobju med letoma 1719 in 1771, v katerem je v družbo vstopilo 95 članov. Glavni namen je kratek prikaz njihovih življenjskih poti, s čimer bo zapolnjena velika vrzel v védenju o kranjski družbeni eliti 18. stoletja, med katero glede na njeno duhovno naravnanost najdemo tako dejanske kot potencialne naročnike umetnostnih del. Razen enega člana, predstojnika cistercijanskega samostana, so bili vsi plemiči, veliko jih je imelo baronski ali grofovski naslov, slaba šestina pa je bila duhovnikov, od beneficiata do knezoškofa. Vsekakor gre pri naboru imen za vidnejši del družbene elite, ki ga je povezovalo več dejavnikov, od verske vneme prek sorodstvenih in družabnih vezi do zavzemanja za kulturo in umetnost.
Prispevek govori o umetnostnem naročništvu grofov Brandis, tirolske plemiške rodbine, ki je v 18. in prvih treh četrtinah 19. stoletja imela v lasti več posestev na Štajerskem. Avtor analizira ...pomen članov naročniško precej aktivne rodbine, ki je med drugim zaslužna za barokizacijo mariborskega mestnega gradu in dvorca Betnave, porušitev gradu Gornji Maribor in postavitev klasicistične piramide ter kasneje kapele Brezmadežne na njegovem mestu, temeljito prezidavo dvorca Slivnica in izgradnjo grobne kapele na pobreškem pokopališču.
U radu je analizirana autobiografija hrvatskog plemića Andrije Kuželja, rodom Lapića nastala krajem 15. stoljeća. Prikazane su okolnosti njegova odlaska u Austriju, njegova karijera, stjecanje ...posjeda, razvoj obitelji u muškoj i ženskoj lozi i njezino izumrće u posljednjem muškom potomku. Posebno je istaknuta njegova lojalnost prema Habsburgovcima, što mu je i olakšalo društveni uspon. Analizirana je razina svijesti o etničkom podrijetlu, a na kraju je prikazan njegov put u Rim i Napulj 1452., gdje je sudjelovao na krunidbi cara Fridrika III.
Članek prinaša sistematičen pregled nad listinskimi omembami pokopov laikov v cistercijanskem samostanu Stična in njihovim vplivom na umetnostno zasnovo cisterce. Najstarejši dokaz povezav s ...plemstvom je krog z grbovnim ščitkom tik nad nekdanjim nišnim grobom v severovzhodnem kotu križnega hodnika ob prvotnem meniškem vhodu v cerkev. Naslikan je bil pred obokanjem križnega hodnika, ki se postavlja v čas okrog leta 1228. Do tega leta arhivski viri med pokopanimi v samostanu omenjajo le soustanovitelje samostana, Višnjegorske grofe in njihovo rodbino. Po sredini 13. stoletja so v skladu s prakso v drugih cistercijanskih samostanih pokopi laikov postali pogostejši. Najstarejša listina, ki se najverjetneje nanaša na pokop laika v cerkvi, sega v leto 1293. Avtorica v članku argumentirano podaja številne nove interpretacije in razpravlja o identifikaciji grbov, mestu, kjer so bili pokopani soustanovitelji samostana, identifikaciji oseb, ki so bile pokopane v pokopališki kapeli, in nišnem grobu pod najstarejšim grbom v križnem hodniku.
Cilj rada je, u smislu interpretacije duha mjesta (genius loci), interdisciplinarnim
pristupom, prikazati povijest jedne grane obitelji Galjuf, koja je u razdoblju
od druge polovice XVIII. do početka ...XX. st. kao svoje sjedište imala dvorac
Vižovlje, koji se nalazi na zapadnom dijelu Krapinsko-zagorske županije,
nekoliko kilometara sjeverozapadno od Velikoga Trgovišća. U tom smislu, rad se
fokusirao na biografske podatke onih članova obitelji koji su bili vlasnici
dvorca. Problematiziran je i društveno-graditeljski status dvorca, na relaciji
dvorac–kurija, budući da ni stručno-znanstvena literatura nije uspostavila
jasne granice u određenju samih pojmova. Prikazani su osnovni arhitektonski
elementi dvorca, njegove mijene tijekom promatranoga razdoblja, uz osvrt na
sadašnje znanstvene spoznaje o njegovu izgledu temeljem dostupnih povijesnih
izvora. Govoreći o društvenom životu u dvorcu i mijenama koje su pratile
tadašnja društveno-ekonomska kretanja, važan izvor predstavlja Spomen-knjiga
posjetilaca dvorca u Vižovlju, kao jedna od rijetkih sačuvanih spomen-knjiga
zagorskih kurija i dvoraca, a koja je ujedno i paradigmatični prikaz života
zagorskoga sitnog plemstva kraja XVIII. i XIX. st.
The
goal of this paper is to, in way of interpreting the spirit of the place and
using an interdisciplinary approach, present the history of one branch of the
Galjuf family, which was seated at Vižovlje Manor in the west part of the
Krapina-Zagorje County, several kilometers northwest of Veliko Trgovišće. In
this sense, the paper is focused on the biographical data of those family
members who were the owners of the manor. The social-architectural status of
the manor in view of the terms dvorac and kurija is also discussed, since
Croatian professional and scholarly literature has yet to precisely distinguish
the meanings of these terms. The basic architectural elements of the manor are
described, as are the changes during the observed period, with reference to the
current scholarly knowledge about their appearance based on available
historical sources. A significant source on social life in the manor and the
changes that followed the social-economic developments of that time is the
»Spomen-knjiga posjetilaca dvorca u Vižovlju« (Commemorative Visitor Book of
Vižovje Manor), one of the rare preserved commemorative books from a Zagorje
manor. It is also a paradigmatic portrayal of the life of Zagorje’s minor
nobility in the late 18th and the 19th century.
Crkva sv. Kate u Novigradu nalazi se jugoistočno od stare povijesne jezgre Novigrada smještene ispod utvrde i zaštićene zidinama. Crkvu i samostan izgradili su Krbavski knezovi braća Butko i Toma, u ...to vrijeme vlasnici Novigrada i njegova područja. Samostan je pripadao Bosanskoj vikariji, vjerojatno od njegova osnutka pa do 1467. g., a od tada do njegova napuštanja 1576. g. Dalmatinskoj vikariji. Od konca 14. st. crkva i samostan često se spominju u zadarskim bilježničkim spisima, osobito u oporukama zadarskog plemstva, koje pružaju vrijedne podatke za povijest crkve i samostana, kao i poznavanje stanovništva i života u Novigradu i njegovoj okolici.
PDF
