Početkom 1840-ih na hrvatskoj političkoj sceni pojavile su se dvije stranke, Horvatsko-vugerska stranka i Ilirska, kasnije Narodna stranka. Razlike u ideologijama tih stranaka dovele su do oštre ...borbe između njih oko osvajanja vlasti u hrvatskim županijama i Saboru, koja je obilježila gotovo čitavo to desetljeće, a svoj su vrhunac imale 1848. godine kada je izbila revolucija. Horvatsko-vugerska stranka u tim se sukobima ponajviše oslanjala na turopoljsko plemstvo, koje je bilo njezin najznačajniji element. Ono je predstavljalo njezinu fizičku snagu, koja je dolazila do izražaja u borbama oko osvajanja vlasti u županija, ali i pokušaja da to plemstvo kao i sama stranka zauzmu značajno mjesto u Hrvatskom saboru. Stoga ne treba čuditi da su suvremenici stranku nazivali i turopoljskom strankom. No, uzme li se u obzir djelovanje Antuna Danijela Josipovića te činjenica da su još neki istaknuti članovi Horvatsko-vugerske stranke bili turopoljskog podrijetla, turopoljsko plemstvo bilo je i značajna intelektualna snaga stranke. Iz Josipovićevih nastupa na Ugarskom saboru može se shvatiti ideologija koju je zastupala Horvatsko-vugerska stranka, a ona se temeljila na očuvanju čvrstog saveza između Hrvatske i Ugarske i na prihvaćanju suvremene mađarske nacionalne ideologije, koja je težila stvaranju jedinstvene mađarske države s jednim političkim narodom, Mađarima, i jednim službenim jezikom, mađarskim, uz očuvanje uskog regionalnog identiteta, koji su promovirali pod krilaticom „Mi smo Horvati“. Josipović je svojim žustrim istupima na Ugarskom saboru uspio na dnevni red staviti i turopoljsko pitanje, što je još jedan dokaz važnosti turopoljskog plemstva u političkim previranjima tijekom 40-ih godina 19. stoljeća. Posljedica djelovanja turopoljskog plemstva tijekom 1840-ih bila je ta da je nekolicina turopoljskih plemića 1848. morala napustiti domovinu, a sama Turopoljska općina vojnički je upokorena.
Budvani - Vitezovi Svetoga Marka Čoralić, Lovorka
Anali Zavoda za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Dubrovniku,
08/2008
46
Paper
Open access
Na temelju građe iz venecijanskog Državnog arhiva (Archivio di Stato di Venezia, fond: Cancelleria inferiore: Cavalieri di San Marco, Privilegi) prikazuje se zastupljenost Hrvata u mletačkom viteškom ...redu vitezova Svetoga Marka i analiziraju povelje o imenovanju budvanskih plemića mletačkim vitezovima. Riječ je ocu i sinu Ivanu i Nikoli Solimanu (imenovani 1589. i 1621. godine) te Petru Markoviću (imenovan 1656. godine), odvjecima uglednih budvanskih plemićkih obitelji koje su u vrijeme mletačko-turskih ratova imale zapaženu ulogu u organizaciji obrane svog matičnog područja, ali i u ratovanjima diljem bojišnica Serenissime. Priloženi su i prijepisi povelja o imenovanju Nikole Solimana i Petra Markovića mletačkim vitezovima.
U radu se, temeljem izvora nepoznatoga hrvatskoj historiografiji, analizira dosad neotkrivena prisutnost jednoga od knezova Frankopana prilikom znamenitoga i od suvremenika zapaženoga i komentiranoga ...ubojstva Ulrika II. Celjskoga u Beogradu 1456. godine. Rekonstruira se i pojašnjava odnos između dviju najmoćnijih aristokratskih obitelji u Ugarsko-Hrvatskome Kraljevstvu petnaestoga stoljeća, koji je varirao od bliskosti i bračnoga savezništva sve do otvorenoga neprijateljstva i zavade koju je morao smirivati kralj Sigismund Luksemburški.
U ovom članku riječ je o plemićkoj obitelji Tompa de Palychna, koja je od 1603. naseljavala pokupske predjele vlastelinstva Ribnik te tu ostala sljedećih 200 godina. Iako su u dokumentima zapisani ...početkom 17. stoljeća kao Tompa de Palychna, nalazimo nedvojbene dokaze da se i kod te obitelji rabe odrednice de Horzowa i de Palychna. U članku su predstavljene neke najizrazitije osobe iz obitelji Tompa de Palychna iz Pokuplja. Iako članak nije tipična genealoška studija, mi se tu bavimo kako dilemom oko podrijetla obitelji tako i njihovim položajem u širem povijesnom kontekstu. Posebnu pozornost smo posvetili klasifikaciji i popisu njihovih imanja.
Žene Frankopanke Šercer, Marija
Modruški zbornik,
01/2011, Volume:
4-5, Issue:
4-5
Journal Article
Open access
Izabravši četrnaest žena koje su rođene kao Frankopanke, ili su udajom dospjele u obitelj Frankopan autorica je ukazala na uvjete u kojima su se ženska djeca udavala. Njihova dob od devet ili ...dvanaest godina, nedovoljno poznavanje budućega supruga, nepoznavanje sredine u koju su ih udavali, možebitno nepoznavanje jezika, otežavali su život toj nezreloj djeci. Temeljna zadaća ženskoga djeteta bila je rađanje djece i osiguravanje potomstva. Česti porodi su nerijetko dovodili do prerane smrti. Tek je Tripartitum Stjepana Werböczyja donio 1514. godine više reda u bračne odnose. Pojedine žene povezuju se s nekim povijesno-umjetničkim spomenicima. Uz Katarinu Nelipić i Elizabetu Petö de Gerse navode se nadgrobne ploče. Kod Lujze Aragonske ukazuje se na vjerojatnost postojanja njenoga sarkofaga. Među darovima Barbare Frankopan pojedinim crkvama, osobito je istaknut njen relikvijar. Vrlo je lijepa i neobična ljubavna priča Apolonije Lang i Krste Frankopana. Korisna su saznanja o opremi Ižote Frankopan a bogatstvo njene sestre Beatriče, udovice Ivaniša Korvina, naslućuje se po nakitu koji se opaža na njenom grafičkom portretu. Tri Katarine Frankopan istakle su se u nakladničkoj djelatnosti. Posljednja među njima Ana Katarina, udata za Petra Zrinskoga, doživjela je tragičnu sudbinu zatočenosti i izolacije iz koje ju je izbavila smrt.
U radu se prikazuje gornji sloj društvene strukture grada Zadra, odnosno raščlanjuju pripadnici njegova plemstva i građanstva početkom napoleonske vladavine na temelju popisa iz 1806. godine. ...Istaknuli smo proces oblikovanja gradskih staleških struktura tijekom minulih vremena koje je zatekla nova francuska vlast. Potom smo povijesno-demografski analizirali popise pripadnika plemstva i građanstva grada Zadra do 1806. godine. Za većinu obitelji donosimo arhivske podatke o starosti zadarskih obiteljskih loza na temelju kojih pratimo migracijska kretanja i doseljenja u grad Zadar, čije je naseljavanje mijenjalo njegovu etničku sastavnicu.
Autor u prilogu donosi i opisuje nekoliko grbova plemićkih obitelji ogulinskoga kraja, te navodi podatke o podrijetlu tih obitelji. Ovaj rad je kratak prilog proučavanju i promišljanju ogulinskoga ...plemstva i njegova heraldičkoga znakovlja kroz različita povijesna razdoblja. Plemstvo je dio kulturne baštine i treba ga valorizirati kao dio nacionalnoga identiteta, a heraldičku građu označiti kao važno povijesno vrelo. Spomenički aspekt grbova i različitih ratničkih likova u njima, upućuju nas na socijalni i politički identitet te svakodnevnu borbu na razmatranim prostorima za obranu identiteta, koji je često bio ugrožen. Bečki dvor je do kraja 17. stoljeća redovito odlikovao neke ogulinske časničke obitelji koje su se istaknule u borbi s Osmanlijama, pa je tako kralj Leopold II. 1668. u Grazu izdao povelju u kojoj četvorici ogulinskih vojvoda potvrđuje plemstvo s pravom na grb i to: braći Vuku i Ivanu Puškariću, Mikuli Turkoviću i Ivanu Mesiću. Navedene vojvode promiče u plemićki stalež zbog iskazane hrabrosti u borbi protiv Osmanlija te im garantira pravo na imovinu koju su nasljedili. Kasnije su u austrijsko vojno plemstvo, uglavnom zbog vojnićkih zasluga, promaknuti: Kurelci, Juraići, Luketići, Magdići, Mihaljevići, Prebegi, Salopeki, Rebrovići (nepoznat grb) i Jurašići (nepoznata grbovnica). Zanimljiva je simbolika u grbovima plemića ovoga kraja, pa tako uglavnom dominiraju likovi životinja: lav, orao, grifon i konj, različito oružje (sablja krivošija, buzdovan, strijela, mač i puška) i obrambene kule (utvrde). Dosta čest lik su i nebeske pojave: sunce, polumjesec, zvijezda i zeleni trobrijeg te oklopljena ruka desnica i vojnik obučen u vojničku odoru.
