After a short war in April 1941 Kingdom of Yugoslavia was occupied by Axis forces. Soon after, in May 1941 small group of free Yugoslav army soldiers and officers under the leadership of Colonel ...Dragoljub Mihailović formed a resistance movement on mountain Suvobor, Ravna Gora plateau, in western Serbia. One of the main problems and tasks of the army, especially the resistance group, was establishing a system of internal and external communication. Yugoslav Army in the Homeland came up with the solutions for the organization of its communication system via communication systems of the pre-war Yugoslav army and the Ministry of foreign affairs. By the end of World War One and the creation of Yugoslavia, the country's military created a system of internal communication which development depended on the economic situation in the country and its diplomatic relations with the great forces. The main difficulties for the Yugoslav Army in the Homeland radio-communication system were lack of equipment and materials for radio communication devices and a small number of people on occupied territory capable of using radio devices. Considering that this organization worked during the Axis occupation, counterintelligence operations of enemy armies, primarily German intelligence, made conducting successful operations even more complex for members of the Ravna Gora movement.
In a marriage of Živojin Mišić and Lujza Mišić three sons and three daughters were born. The youngest son, Vojislav, was born on July 1, 1902 in the City of Valjevo. In the interwar period, ...Aleksandar implemented his knowledge, as engineer of horticulture, on the property situated in Aleksandrovo (Macedonia) and was politically active (the President of the Municipality of Petrovac and Bunardžik). After Bulgarian occupation started, in June 1941, occupation authorities dislodged him to Belgrade. Opposite to his brother Aleksandar, who was one of leading figures in the Movement of Ravna Gora, Vojislav became a member of a competing, Communist Movement, and a commander of one of Kolubara Brigade units. Vojislav was deceived by his brother Aleksandar that their sister died under accidental circumstances and sent to Struganik, where he stayed until the start of German offensive in December. He came back to Belgrade in December and voluntary gave up to the Department of Special Police. He was interrogated on December 23, 1941, and his statement witnesses that he kept as secret intentions of his partisan combatant, so his brothers work and leading man of the Movement of Ravna Gora. After the interrogation he was sent to Gestapo and imprisoned in Banjica concentration camp on January 26, 1942. After the intervention of his mother Lujza, who complained to the Military Commander of Serbia, Paul Bader, he was released from the Camp on April 2, 1942. Until the end of the occupation he lived peacefully in Belgrade. He was one of the witnesses in a Communist regime trial against General Dragoljub Mihailović in 1946. He shortly worked as an agricultural advisor, but in 1948, he was arrested under accusation of being a sympathizer of the Soviet Union and sent to Goli otok camp, where he spent three years imprisoned. After release he worked in the City Department for Green Infrastructure in Belgrade. He died in July 29, 1974 in Belgrade. These previously unpublished archival documents which is going to be published in this work, represent an important contribution to a complex family history of great Serbian army leader.
The Partisan propaganda had three layers. The first layer represents a glorification and blinded idolatry towards the USSR. The second layer was depicted by favoring the social revolution, and it is ...only the third layer which shows that actually only one goal of the National Liberation War and the Party and Partisan governance was the liberation struggle. The archives of the Military Museum tell in favour of the above mentioned, so that there are mostly documents which corroborate the tendency of the Partisan and Party governance to an uncritical worshipping of the USSR. According to number, at the second place are archival documents which tell in favour of subversive aims of the National Liberation War in the context of insisting on a social revolution, and only at the third place there are archives in which the liberating character of the National Liberation War is glorified. A considerable part of the archival material tells of how, during the first war year, the leadership of the National Liberation War expressed a certain kind of respect towards the opponent displayed in the Ravna Gora Movement, and by this showing understanding for the fact that the Ravna Gora Movement was really very popular with the Serbian people whose support it was aimed at. The year 1941 was significant because of two reasons. Firstly, during that period the military units of the National Liberation War were being formed in a complete strategic isolation, without any backing of the allies and with a rather reserved support of the Comintern. Secondly, the military press as a means of political propaganda was diverse at that time, sprung out of the variety of concrete „local“ conditions and a different level of power and organization of the Partisan units, and as such it is interesting for observation.
The paper presents the results of the research conducted on the rescue of the seven Allied (American) pilots in Macedonia (Poreče) by the Ravna Gora Movement. This event took place in August, 1944. ...The paper is composed of several parts: analysis of the sources used the rescue of the pilots and the elaboration of the letter written on the 26th of June 1945 by one of the seven rescued pilots.
Tijekom lipnja, srpnja i kolovoza 2021. godine Speleološka udruga „Kraševski zviri“ Ivanec uz potporu Komisije za speleologiju HPS-a i Varaždinske županije organizirala je „Speleološki kamp Ravna ...gora 2021“ (sjeverozapadna Hrvatska). Rezultat istraživanja bio je izrada speleoloških nacrta 16 speleoloških objekata (12 špilja i 4 jame), ukupne duljine preko 190 m podzemnih kanala i 40 m dubine. Veći broj speleoloških objekata pronađen je u ranijem razdoblju pretraživanjem terena (novopronađeni speleološki objekti), dok su pojedini speleološki objekti bili od ranije poznati (npr. špilja Vindija, jama Grobnica, Jurišina špilja).
Kulturni krajolik bednjanskog kraja Peškan, Ivana; Pascuttini - Juraga, Vesna
Starohrvatska prosvjeta,
12/2010, Volume:
III, Issue:
37
Paper
Open access
Ovaj članak istražuje kulturne slojeve na području bednjanskog kraja te obrađuje povijesne građevine i njihov kontinuitet u vremenu od najranije prošlosti do današnjih dana. Opisani su očuvani ostaci ...sakralne i profane gradnje, povijesnoumjetnički elementi, te neka očuvana vjerovanja i legende.
Na području sjeverozapadne Hrvatske u okviru Supradinarika okršeni su dijelovi gorskih masiva Ivanščice, Kalnika, Varaždinsko-topličke gore, Strahinjščice, Strugače, Kostelskog gorja, Kuna gore i ...Cesargradske gore. Utvrđena su četiri tipa krša: trijaski dubinski, trijaski površinski, trijasko-gornjobadenski i gornjobadenski. Najizrazitije krške pojave SZ Hrvatske razvijene su na Ravnoj gori, gdje se nalazi gotovo 50 % do sada poznatih speleoloških objekata ovog područja. Speleološka istraživanja Ravne gore započinju krajem 19. stoljeća pri čemu su otkrivena svjetski vrijedna paleontološka i arheološka nalazišta: Vindija spilja i Velika (Mačkova) spilja. Do sada najopsežnija speleološka istraživanja Ravne gore provedena su tijekom 2006. i 2007. godine od strane članova Hrvatskog biospeleološkog društva (HBSD), u okviru istraživačkog projekta izrade speleološkog i biospeleološkog katastra Županije Varaždinske. Istraživane su ukupno 44 lokacije, od čega 42 speleološka objekta, od kojih je u njih 37 obavljeno preko 50 ulaza. U radu je predstavljen popis svih istraživanih objekata s njihovim dimenzijama i karta s označenim lokacijama. Preko polovice istraživanih speleoloških objekata su spilje i poluspilje, a ostalo su jame. Speleološki objekti su nastali u čak osam geoloških supstrata, najviše u gornjobadenskim i donjotrijaskim vapnencima. Prema duljini kanala svi objekti su manjih dimenzija, najdulja je Cerjanska špilja s 80 m duljine, a najdublja Vila jama s 20 m dubine. U pojedinim objektima su prisutne estetski atraktivne speleotheme. Dominiraju suhi objekti bez hidrogeološke funkcije, ali je prisutno i nekoliko protočnih objekata. Prosječna temperatura zraka je oko 11°C, a tla i vode nešto iznad 10°C, dok je relativna vlaga zraka nešto manja od 100 %. Uz tri već poznata špiljska arheološka i paleontološka lokaliteta (Vindija, Velika (Mačkova) spilja, Šincekova spilja), utvrđeno je šest novih, a prisutno je i jedno tipsko nalazište špiljske faune. Potrebne su mjere zaštite speleoloških objekata od posebne geomorfološke, paleontološke, arheološke, biospeleološke ili neke druge vrijednosti, kao i nastavak istraživanja te osmišljavanje promotivno-edukativnih aktivnosti.
U naslovu autorova rada ističe se naziv speleoarheologija u kojem se jasno prepoznaje povezanost speleologije, tj. znanosti o fizičkim, geološkim i biološkim aspektima istraživanja špilja i pećina te ...arheologije, koja je usmjerena prema proučavanju tvarnih ostataka prošlih populacija i općenito rekonstrukcije njihova života. To interdisciplinarno znanstveno povezivanje uz, dakako, korištenje i uvažavanje brojnih i raznorodnih arheometrijskih i inih analiza iz sfere, poglavito, prirodnih znanosti, ipak je relativno novijeg datuma. Pritom nikako ne bi smjeli zaboraviti osobe koje su, poput primjerice, Ivana Kukuljevića - Sakcinskog, Dragutina Hirca, B. de Lengyela i Dragutina Gorjanovića - Krambergera, odnosno i zaljubljenika u starine grofa Wurmbrandta Gundakera - Stupača te drugih, ostavili dragocjene zapise o postojanju arheoloških nalaza, poglavito iz holocenskih slojeva špiljskih prostora koje su obilazili diljem Istre i ostalih krševitih područja Hrvatske. Posebno mjesto, izvan spomenute kategorije istraživača, pripada svakako Stjepanu Vukoviću koji već od 1928. godine pokazuje zanimanje za špilju Vindiju kraj Ivanca te u njoj, u holocenskim slojevima, od 1934. do 1969. godine otkriva arheološke nalaze. Moderan znanstveni interdisciplinarni i sustavni pristup u istraživanju špiljskog fenomena na hrvatskom kršu od istočnojadranskog priobalja (Istra, Dalmacija, Hrvatsko primorje,) do Like te Hrvatskog zagorja i posebice okolice Ivanca i Varaždina, uveo je tek akademik Mirko Malez (Karta 1). Pritom je, pokazuju to zorno brojni primjeri, iz Malezove stalne metodologije rada, primijenio timski pristup istraživanju u kojemu i arheologija ima dužno, potpuno ravnopravno mjesto. U njegovom timu istraživača, posebice u Lici, poznata su sudjelovanja naših istaknutih arheologa. Na taj je način akademik Malez uveo hrvatsku arheologiju, doslovce, duboko u njedra domovine iz koje je arheologija, na temelju njegove prvorazredne stratigrafske, paleontološke, paleoantropološke, paleoklimatske i, dakako, arheološke dokumentacije, bitno dopunila predodžbe o pojedinim nedovoljno poznatim aspektima organizacije života od starijeg kamenog doba do, primjerice, ranoga srednjega vijeka. To je posezanje u dubine hrvatskoga krša urodilo brojnim plodovima spoznaje o dugotrajnoj vremenskoj lenti života i kontinuiranom naseljavanju špiljskih prostora kao prvorazrednih zaklona raznim populacijama tijekom brojnih klimatskih mjena (oledba, suše i sl.), odnosno nemirnih razdoblja i čestih ugroza, ali i kao sezonskih staništa života mobilnih, nomadskih skupina (npr. paleolitički lovci, stočari Retz - Gayari kultura, Licenska kultura), odnosno duhovnih mjesta i, konačno, trajnih počivališta (Bezdanjača). Iz špiljskih prostora saznajemo, zaslugom akademika Maleza, o mjenama u ekosustavu (fauna, flora), vrstama klimatskih razdoblja, prvim skupinama fosilnih ljudi, odnosno o njihovoj materijalnoj kulturi, sirovinama, dnevnim aktivnostima ili zanimanju (lov, prikupljanje, izrada litičkih artefakata) i duhovnoj kulturi. Odabir špilja kao trajnijeg prostora obitavanja dokazuju poneki primjeri kontinuiranog naseljavanja. U tom su smislu paradigmatski speleološki objekti Vindija i Velika pećina u masivu Ravne gore, dakle u okršenom području sjeverozapadne Hrvatske, u jezgri spajanja velikih geotektonskih cjelina: Alpa, Dinarida i Panonskog bazena. Arheološke i paleontološke kronostratigrafije prepoznate unutar špiljskih nalazišta, ponajprije Vindije i Velike pećine, predstavljaju jedinstvene paradigmatske primjere u europskim relacijama a istraživanja Stjepana Vukovića i, posebice, akademika Mirka Maleza pribavila su im međunarodni ugled. U nastavku uratka autor u vrlo sažetom obliku upućuje na najvažnija speleoarheološka nalazišta diljem Hrvatske koja je dotaknulo snažno zanimanje akademika Mirka Maleza. Ta za speleoarheologiju posebice iskazljiva nalazišta prikazana su na tematskom zemljovidu (Karta 1).
Malezovo je životno djelo gusto ispisana knjiga izuzetnog sadržaja koja nas vodi krševitom domovinom, otkrivajući izvorne sadržaje i spoznaje o našim dubokim korjenima. Ta nas knjiga u njezinim prazninama proreda doslovno poziva na daljnji naporan istraživački rad i stalno popunjavanje, dopunjavanje i dograđivanje štiva koje nas je na poseban način zadužilo i obvezalo. Špilje su kao prvotna staništa bile odavna fokusom zanimanja amatera i znanstvenika i nezamislivo je da se spoznaje dobivene njihovim istraživanjima ne dovedu u prirodnu svezu s čovjekom. Na taj način one su prioritetan cilj istraživanja speleoarheologa. Listajući i čitajući Malezovu knjigu postajemo svjesni izvorne vrijednosti djela kojim nas je trajno zadužio i učinio ponosnim sudionicima na velikoj svjetskoj sceni znanosti. Naraštaji koji su rasli uz mentora kakav je bio akademik Mirko Malez već su i sami odgojili i svakako senzibilizirali naraštaj, koji će novim isključivo interdisciplinarnim znanjima i sve sofisticiranijim novim metodologijama prikupljati uvijek svježe znanstvene spoznaje i upisivati se u praznine slavljenikove knjige. Na taj način trajno će se održati i vrlo visoka razina životnog djela akademika Mirka Maleza u kojem posebno mjesto pripada speleoarheologiji!
PDF
