The author analyses the notion of history within the framework of social sciences
and humanities. He pays particular attention to historiography. History is no neutral
term but a notion deeply bound ...up with the system of values dominant in the
modern civilization, especially with the myth of progress and the belief in the exemptionalist
paradigm (human separation from nature) as well as biological discontinuity
between humans and other species. The concept of history is part of the standard
model of humanities that considers the biological and ecological perspectives
as irrelevant to the study of human society. Human society, within this paradigm,
exists in a separate world of History and Culture. The author analyzes the work of
three scholars—the ecologist Paul Shepard, biologist Edward Wilson and the anthropologist
Robin Fox—who criticized the conventional understanding of history
and the standard model more generally. They emphasized the importance of our
ancient evolutionary past. The author starts from this scholarship to argue for a
stronger position of ecology and evolutionary biology. Ecology recognizes human
ties to the Nature, and evolutionary biology accepts the existence of human biogrammatics
and the importance of the millions of years of evolution of our human
and hominid ancestors.
Autor analizira ekološke stavove u djelu Edwarda O. Wilsona, osnivača sociobiologije i jednog od najistaknutijih
evolucijskih biologa zadnjih tridesetak godina. Ekološku krizu Wilson objašnjava ...teorijom bio‐kulturnog
diskontinuiteta, tj. prevelikim jazom između našeg evolucijskog nasljeđa i neadekvatnog socijalnog okruženja.
Ljudi su optimalno genetski prilagođeni na pleistocenske uvjete života u malim plemenskim zajednicama
i divljem organskom okolišu i imaju velikih problema u prilagodbi na bitno različite okolnosti (moderne)
civilizacije. Wilson se zalaže za izgradnju antropocentričke ekološke etike, koja bi uvažila genetske osnovice
ljudskih potreba za živim organskim svijetom (biofilija) i priznala čovjekov evolucijski kontinuitet s
drugim vrstama. Wilsonovi stavovi obilježeni su dubokom proturječnostima, jer je, poput mnogih drugih
evolucijskih biologa, nastojao usuglasiti darvinistički evolucionizam i liberalni humanizam. Njegova nastojanja
da obrani mit o napretku i evolucijsku teoriju pretvori u kvazi‐znanstveni mit o napretku u biološkoj
evoluciji izraz su etnocentričkih predrasuda. Wilsonova ekološka teorija ostaje značajan doprinos suvremenim
ekološkim raspravama i u suprotnosti je s prevladavajućom humanističkom orijentacijom koja
zagovara primat kulturne adaptacije a ignorira biološki kontinuitet i genetske osnovice ljudskog ponašanja.
Članak je usmjeren ususret paradigmi nove fizike koju treba iznijeti LHC, ali s kritičkim prosuđivanjem toga razvoja pomoću Kuhnovih teza i epistemologije povezanih s modernom fizikom. Promišljanja i ...prosudbe nove filozofije niču iz LHC-fizike, koja se tumači kao »science universelle« (fizika, tehnologija i filozofija, sve zajedno). LHC, kao najveći sudarivač čestica u svijetu do sada, nije motiviran time da uništi Boga (Deus sive Natura) niti bilo koju vjeru u svijetu, već za otkrivanje novih čestica s njihovim interakcijama i kozmologijom u Prirodi, baš onoliko koliko pružaju LHC-scenariji na Tera-elektron-volt (TeV) skali. Polazeći od ponovnog otkrića fizike Standardnog modela i otkrića Higgsovih bozona, nova fizika na LHC-u ide mogućim putovima u skladu s problemom hijerarhije u suvremenoj fizici. K tome još, SM nije konačna teorija i upućuje se prema ne-standardnoj fizici poput supersimetrije (SUSY), dodanih dimenzija na TeV-skali s kozmološkim posljedicama te ostale scenarije. Ne-standardna fizika, teorija i pokus, predviđa se otvorenom pa je formuliran novi princip agnostičkog eksperimentalizma (AE princip) kao najprikladniji filozofski princip, jer se ne mogu sva opažanja znati/predvidjeti na LHC-u. Čak i ako eksperimentalni program LHC-a krene u krivome smjeru, mnoge će mogućnosti izroniti iz Pandorine kutije fizike. Tada će filozofska promišljanja postati vrlo važna, napose Kuhnovi pogledi kao i naš AE princip te noviji mediteranski razvoj filozofije. Uostalom, standardna paradigma kao i nova fizika na LHC-u ne opisuju svijet u kojemu danas živimo.
