This book examines phenomena from Finnish and Finnish-Swedish literature written in the years between the 1980s and the first decade of the new millennium. Its objective is to study this interesting ...era of literary history in Finland and to sketch some possible directions for future development by identifying literary turning points which have already occurred.
U nekim ranijim radovima o strategijama slaganja predikata s koordiniranim subjektom (vidi Marušič
et al. 2015, Willer–Gold et al. 2016, Čordalija et al. 2016), ustanovljeno je da slaganje predikata ...s bližom
imenicom u koordiniranom subjektu jest jedina moguća strategija slaganja kada subjekt slijedi iza predikata.
Međutim, primjeri za koje se tvrdi da su rezultat slaganja predikata s bližom imenicom u takvim kontekstima
mogli bi se potencijalno analizirati i kao rezultat rečenične elipse. Upravo takvu analizu zagovaraju Aoun,
Benmamoun i Sportiche (1994). Njihov pristup se zasniva na primjerima iz triju dijalekata arapskog jezika
te utvrđuju da je linearno slaganje u kontekstima s postverbalnim subjektom rezultat rečenične elipse,
a ne slaganja predikata s bližom imenicom. Prema tome, oni predviđaju semantičku nezavisnost dva
koordinirana događaja. Međutim, Munn (1999) ukazuje kako je ovu tvrdnju teško obraniti ako se uzme
u obzir specifi čan tip predikata, tzv. zbirni predikat. Zbog toga smo dizajnirali eksperiment u kojem smo
tražili od izvornih govornika bosanskog/hrvatskog/srpskog jezika da ocijene u kolikoj mjeri rečenice sa
zbirnim glagolima koje prethode koordiniranom subjektu odgovaraju pratećem crtežu koji predstavlja
događaj ili situaciju koju rečenica izražava. Rezultati eksperimenta pokazuju da primjeri slaganja predikata
s koordiniranim subjektom nisu rezultat rečenične elipse, već zasebna strategija slaganja – slaganje s
bližom imenicom. Budući da eksperiment nije pokazao značajnu razliku u prihvatljivosti između rečenica
koje sadržavaju koordinirani subjekt i prosti nekoordinirani subjekt sa zbirnim glagolima, zaključili smo da
rečenice s koordiniranim subjektom i zbirnim predikatom (glagoli poput sudarati se) nisu derivirani pomoću
rečenične elipse. U protivnom, takve rečenice bile bi rangirane po prihvatljivosti znatno niže od svih drugih
zbog toga što bi crtež koji ide uz takve rečenice bio nekompatibilan s interpretacijom koja podrazumijeva
dva događaja. Takva interpretacija bila bi neizbježna ukoliko bi se takve rečenice u dubinskoj strukturi
sastojale od dviju koordiniranih rečenica.
Die vorliegende Arbeit beschäftigt sich mit den multiplen Referenzmöglichkeiten und der Multifunktionalität des deutschen Pronomens es, da es unter beiden Gesichtspunkten wesentliche Unterschiede zur ...maskulinen und femininen Form des Personalpronomens der 3. Person aufweist. So muss es beispielsweise nicht mit seinem Bezugsnomen hinsichtlich Genus- und Numerus kongruieren, es muss nicht einmal auf nominale Bezugsentitäten rekurrieren. Diese für ein Pronomen nicht-prototypischen Verweismöglichkeiten bedingen die Multifunktionalität von es, die innerhalb der germanistischen Linguistik rege diskutiert wird.
Rad pokazuje važnost Foucaultovog mišljenja za političku znanost. Nakon kontekstualizirajućeg uvoda koji ilustrira različite mogućnosti pristupa Foucaultovom opusu i iznosi jedno od mogućih shvaćanja ...političke znanosti, rad u središnjem dijelu raspravlja o nekoliko povezanih motiva Foucaultova teoretiziranja koji su važni za političku misao i analizu. To su, redom: (1) politizacija nepolitičkoga, (2) genealogija kao jedna od istraživačkih metodologija političke znanosti, (3) politizacija znanja, (4) analitika moći, (5) guvernmentalnost, (6) analiza subjektiviranja uz ontološki pomak prema tehnologiji te (7) hiperaktivni pesimizam kao vodič za praktični politički angažman. Taj nepotpuni, ali reprezentativni niz problemskih žarišta i istraživačkih ideja donosi paradoksalno poimanje politike: ujedno povijesno osjetljivo i orijentirano prema budućnosti; duboko radikalno u svojim implikacijama, ali i konzervativno; eruditsko i podozrivo prema znanju; skeptično prema autonomiji subjekta i aktivistički disponirano kad je riječ o političkom djelovanju. Promišljanjem tih paradoksa, Foucault se ukazuje kao poticajan politički teoretičar koji nije izgubio na aktualnosti trideset godina nakon smrti.
Sodobna dramatika na Slovenskem se po izteku postmodernizma obrača spet k tradiciji, vendar jo upošteva na nov in svež način. Z ene strani gre za vračanje k dramskim zvrstem, z druge pa k ponovnemu ...razumevanju protagonistov kot enovitih subjektov. Kot paradigma za analizo služi 'M te ubu! Z. Hočevarja, ki uporablja tako formalne kot vsebinske novosti in jih med seboj še kombinira. Gre za umetnost, ki sodobnemu človeku spet drži zrcalo, v katerem se ta lahko ugleda v svoji celovitosti. Na tej podlagi je za novo usmeritev slovenske dramatike mogoče predlagati poimenovanje "meta-romantika."
Peter Aaboe Sørensen leverer i sit bidrag en nærlæsning af udvalgte dele af Einleitung til Phänomenologie des Geistes med særligt henblik på en afdækning af sammenhængens betydningsfuldhed hos Hegel; ...en sammenhæng der på den ene side er bevidsthedens eget konstrukt, og som i selvsamme forbindelse overskrider subjektiviteten.
Most natural languages display an inventory of pronominal elements that obligatorily or optionally remain phonologically null in a few, in many or even in all syntactic surroundings. The authors of ...the papers compiled in this book analyse such null pronouns in a synchronic and diachronic way and recover the specific morphological and syntactic prerequisites for their origin and insertion. Melani Wratiland Peter Gallmann, Friedrich Schiller University Jena, Germany.
PDF
