Razdoblje neposredno nakon Prvog svjetskog rata obilježeno je nizom političkih i gospodarskih odluka koje su nepovratno izmijenile društvenu strukturu kao i posjedovne odnose na području cijele ...Države SHS. Sa svrhom ukidanja posljednjih tragova feudalnih ili kolonatskih odnosa te ukidanja veleposjeda, agrarna je reforma bez iznimke provedena na području cijele Države. Dostupna istraživanja u značajnoj su mjeri obrazložila postupak donošenja političkih odluka, kao i postupak primjene agrarne reforme na različitim feudalnim imanjima na području Države te su od neizmjernog značaja za razumijevanje problematike u historijskom, ali i u pravnom smislu. Kada je riječ o provođenju reforme i ukidanju veleposjeda na području Slavonije, pravna historiografija raspolaže podacima o nestajanju velikih imanja slavonskoga plemstva, ali ne i o statusu posjeda bogatih posjednika, osobito onih njemačke narodnosti. U svrhu popunjavanja stanovite praznine, ovo se istraživanje nastojalo usredotočiti na pravnogospodarske učinke provođenja agrarne reforme na veleposjedu Josipa Gustava Blaua koji je istaknutim doprinosom kulturnom razvoju grada Osijeka ostavio značajan trag u historiografiji grada. Detaljnom raščlambom dostupnog arhivskog materijala, kao i komparacijom zaključaka dostupnih istraživanja nastajat će se utvrditi i prikazati veličina i pravni status veleposjeda Pomoćin prije, ali i neposredno nakon eksproprijacije u okviru provođenja agrarne reforme u razdoblju 1921. – 1929. godine.
The period immediately after the First World War was marked by a series of political and economic decisions that irrevocably changed the social structure as well as property relations in the territory of the entire State of SHS. With the purpose of abolishing the last traces of feudal or colonate relations and the abolition of large estates, the agrarian reform was carried out without exception on the territory of the entire country. The available research significantly explained the process of making political decisions, as well as the process of applying the agrarian reform on different estates in the territory of the State, and they are of immense importance for understanding the issue in a historical and legal sense. When it comes to the implementation of the reform and the abolition of large estates in the territory of Slavonia, legal historiography has data on the disappearance of large estates of the Slavonian nobility, but not on the status of the estates of wealthy landowners, especially those of German nationality. In order to fill a certain gap, this research tried to focus on the legal-economic effects of implementing the agrarian reform on the large estate of Josip Gustav Blau, who left a significant mark in the historiography of the city with his prominent contribution to the cultural development of the city of Osijek. A detailed analysis of the available archival material, as well as a comparison of the conclusions of the available research, will try to determine and present the size and the legal status of the Pomoćin estate before, but also immediately after the expropriation in the framework of the implementation of the agrarian reform in the period from 1921 to 1929.
Samuel i Eugen (Jenö) odnosno Tasilo Festetić bili su vlasnici dva velika imanja na području današnje Hrvatske do 1919 godine. Samuel je imao posjed Bajnski dvori kod varaždinskog Ivanca, a Eugen i ...Tasilo bili su vlasnici najvećeg dijela Međimurja s ratarskom površinom od 27.000 jutara i još dosta zemlje koju su davali u zakup. Oba posjeda, kako prvi u Hrvatskom Zagorju, tako i drugi u Međimurju koje je do 1918 potpadalo pod uži teritorij Mađarske, bili su do 1918. izvrsno vođeni i kao takovi postali su poželjni mnogima. Pod prividom provođenja agrarne reforme započeta je 1919. podjela zemlje i prodaja drva, a isticanje da se agrarna reforma provoti u interesu naroda često je bila samo maska pod kojim se je pljačkao narod.kroz kreditiranje odnosno zaduživanje. Nakon usitnjavanja Festetićevog posjeda nije od ranijeg posjeda ostalo ništa osim dvoraca, a u Bajnskim dvorima niti to jer su prilikom upada u dvorac pljačkaši Bajnske dvore i zapalili, te je time izostala mogućnost obnavljanja rada na posjedu. A sve je to činjeno po zakonskim uredbama i uz uključivanje više političkih faktora od koih su korist izvukli i Pribićevićevi demokrati i neki Radićevci, ali ponajviše banke koje su upravljale ovim poslovima. Festetićevi kao strani državljani, austrijski i mađarski našli su se na udaru srpskih vlasti koje su kao prvi cilj u novoj državi nastojale eliminirati plemstvo koje je u prošlosti bilo nosilac hrvatske državnosti. Oba posjeda su izgubila značaj feuda, ali je Stjepan Radić promatrao Hrvatsko Zagorje i njegove plemićke posjede kao područje gdje su seljaci bili najskloniji prihvatu Hrvatske kao republike poistovjećujući time svoj interes s Radićevim republikanstvom do 1925 godine. No u sukobu s beogradskim režimom prevladao je postupak vlasti, koja je malo pomalo kršila republikanstvo u korist Karađorđevićeve monarhije raznim sredstvima, ne libeći se koristiti sva sredstva i lukavstva. Povezani ovim zajedničkim interesom za republiku seljaci Varaždinske županije i Međimurje bili od 1920. do 1927. najvjerniji glasači Stjepana Radića. Međutim Radićevo priznanje Vidovdanskog ustava i Karađorđevićeve monarhije djelovalo je na seljaštvo i umanjilo njihovu privrženost Hrvatskoj seljačkoj stranci premda ta privrženost nije nestala samo je bila potisnuta. Građe o Festetićevim posjedima u Hrvatskoj je vrlo malo, a da li ima negdje drugdje građe nije istraženo, pa se u ovom radu pokušava na osnovu nekoliko pronađenih dokumenata opisati raspad ovih posjeda koje su držali Mađari, koji su bili izloženi politici dr. Pere Magdića, dr. Ivana Novaka i dr. Hinka Krizmana kao demokrata, ali i Hrvatskoj seljačkoj stranci koja je bila novčano a možda i stručno preslaba da provede ideje svog predsjednika i ideologa Stjepana Radića.
Autor u članku na temelju arhivskoga gradiva analizira posljedice „Odluke o uređenju agrarnih odnosa i poništenju dražbi na području Oblasnog Narodnog odbora za Istru“ od 26. studenoga 1946. za ...Katoličku crkvu. U prvome dijelu prikazana je opća situacija, u kojoj Crkva pokušava dokazati kako će provođenje spomenute „Odluke“ Crkvu Istri dovesti na „prosjački štap“, čime će se dovesti u pitanje i njezino funkcioniranje te kolizija „Odluke“ s republičkim Zakonom o agrarnoj reformi. U drugome dijelu predstavljena je situacija u Pazinskome dekanatu (12 župa i 1 samostalna kapelanija). Različitost u prikazu veličine zemljišnih posjeda – koji su bili u vlasništvu pojedinih župa – između crkvenih i državnih ustanova upućuje, s jedne strane, na složenost zemljišno-vlasničkih odnosa, a s druge, na različite metodologije u izračunu te veličine.
Ovaj rad posvećen je biskupu Akšamoviću kao vlastelinu, tj. upravitelju biskupijskih materijalnih dobara u prvom razdoblju, tj. od 1920. do 1945. godine. On je biskupom Bosanske ili Đakovačke i ...Srijemske biskupije imenovan 1920. godine i tu je službu obnašao trideset i jednu godinu, tj. do svoga umirovljenja 1951. godine. S preuzimanjem službe biskup je preuzeo i upravu Vlastelinstva ili Biskupske menze koje je tada obuhvaćalo više od 36.257 jutara šuma, oranica, livada i dr. Međutim, odmah na početku to je imanje došlo na udar agrarne reforme iz 1918. godine. U isto vrijeme nastupio je otkup patronata, tj. otkup obveza biskupije prema nekim ustanovama, kao što su sjemeništa, katedrala, župe i druge ustanove. Deset godina od preuzimanja biskupske službe na biskupskom dobru otkrivena je krađa od 10.000.000 dinara koju je počinio direktor blagajne Milan pl. Heržić, čovjek velikog biskupovog povjerenja. On je u isto vrijeme bio i predsjednik Dobrovoljnog vatrogasnog društva Đakovo (DVD), pa je kroz desetak godina prijevarama, krivotvorenjem računa, izdataka i primitaka te drugim malverzacijama potkradao biskupiju i na taj način uzdržavao „najbolju vatrogasnu glazbu u Kraljevini Jugoslaviji”. I sam biskup bio je „darežljive ruke”, pa je bez odobrenja Svete Stolice i izvanredne prihode temeljne imovine trošio, ne samo u crkvene svrhe, nego je i drugima dijelio „šakom i kapom” oponašajući svog prethodnika biskupa Josipa Jurja Strossmayera, koji je doduše bio darežljiv, ali se nije razbacivao novcem, što više, u isto vrijeme je unaprijedio Vlastelinstvo, dok je biskup Akšamović – vlastelin „darežljive ruke” svojim gospodarenjem biskupiju doveo gotovo do bankrota, od kojega je spasio dr. Ivan Rogić, svećenik i profesor kanonskoga prava. Sveta Stolica je biskupu pola potrošene svote oprostila, a pola je naredila da on namiri iz svojih redovitih prihoda, što je on i izvršio. Međutim, Sveta Stolica je nakon apostolske vizitacije 1942. godine biskupa Akšamovića skinula sa službe đakovačkog dijecezanskog biskupa i postavila ga apostolskim administratorom iste biskupije s jurisdikcijom kapitularnoga vikara i imenovala ga naslovnim biskupom Augustopoljskim u Frigiji. Pred kraj toga razdoblja, tj. za vrijeme Drugog svjetskog rata, vlastelinstvo je stradavalo od pljački partizana koji su se skrivali u obližnjim šumama i brežuljcima Dilja i Krndije te provaljivali na biskupijska imanja, pustare i vinograde.
U radu se, na temelju arhivskog gradiva i literature, analiziraju tri krupna praktična pitanja koja su dobrim dijelom bila uzroci napetosti i nesporazuma između Katoličke crkve u Istri i lokalne ...vlasti u razdoblju 1945.-1947. godine. U prvu grupu spadaju napadi na slobodu djelovanja Crkve, tj. na njezin, najkraće rečeno, pastoralni rad. To su zabrane procesija, kao javnih iskaza vjere, stavljanje na marginu, u privatnu sferu, podjelu sakramenata krštenja i vjenčanja te smetnje
održavanju vjeronauka u školama. Druga i treću grupu uzroka čine izvanjski pritisci na Crkvu. Oduzimanjem crkvenih posjeda, mjerama agrarne reforme, na temelju „istarskih zakona“, osiromašilo se Crkvu u Istri i nerijetko dovelo u gori materijalni položaj nego u drugim dijelovima Hrvatske. Traženjem podrške Petogodišnjem planu, nastojalo se, s jedne strane, osigurati podršku tom gospodarskom
programu, a s druge strane, onemogućiti bilo kakav disonantan ton iz
crkvenih redova, odakle je jedino i mogao doći, prema mjerama državne politike.
U prvome dijelu rada istražuje se odnos između grkokatoličke crkve i provođenja agrarne reforme u sjevernoj Hrvatskoj. Istaknuta je uloga pojedinih crkvenih dostojanstvenika kao političara u ...provođenju agrarne reforme, te su navedeni njihovi stavovi. U drugom dijelu rada prikazuje se na koji se način agrarna reforma provodila na posjedima Šid, Pribić, Tkalec, Preseka i Glogovnica, koje su posjedovali grkokatolička Križevačka biskupija i Kaptol. Autori su na temelju izvorne arhivske građe pratili promjene koje su se događale na tim posjedima te kako su na odluke centralnih državnih institucija za provođenje agrarne reforme reagirali zainteresirani, s jedne strane kupci i općinska poglavarstva na kojima se provodila agrarna reforma, a s druge strane veleposjednik Grkokatolička biskupija u Križevcima. Autori su u radu nastojali dokazati da je Grkokatolička biskupija tijekom agrarne reforme izgubila posjede što je utjecalo na njezino daljnje djelovanje.
Nakon što je približila dolazak i prva desetljeća rada časnih sestara sv. Križa u Đakovu autorica je analizirala Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji na osnovu kojeg su časne sestre neposredno ...nakon završetka Drugog svjetskog rata ostale bez najvećeg dijela svoje imovine.
U radu su prikazani odnosi između Srpske pravoslavne crkve i vlasti u Hrvatskoj od 1945. do 1967. godine kada je došlo do izdvajanja Makedonske pravoslavne crkve. Jednako tako, utvrđena je ukupna ...količina oduzete imovine Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj te je prikazano koliki je bio utjecaj oduzimanja imovine na razvoj crkveno-državnih odnosa. Na oduzimanje imovine utjecali su Zakon o agrarnoj reformi, Osnovni zakon o eksproprijaciji te Zakon o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, a navedeni su i primjeri nezakonite uzurpacije imovine. Prikazano je djelovanje Svećeničkog udruženja te njegov odnos s crkvenom hijerarhijom i komunističkim vlastima, kao i djelovanje Komisije za vjerske poslove koja je bila posrednik u rješavanju problema između Crkve i republičkih/lokalnih vlasti. Navedeni su i problemi vezani za održavanje bogoslužja, obnovu vjerskih objekata, načine katehizacije te djelovanje episkopa i svećenika. U konačnici, radom je prikazano kako su komunističke vlasti u Hrvatskoj i Jugoslaviji, oduzimanjem imovine Srpskoj pravoslavnoj crkvi, većim dijelom uspjele u svojoj namjeri da je materijalno oslabe i nadziru njezino djelovanje. Time je Srpska pravoslavna crkva izgubila, ili barem kompromitirala, poziciju institucionalne organizacije izvan nadzora komunističkih vlasti koju je preuzela i nosila Katolička crkva, jedina dobro organizirana institucija naspram vladajućeg režima.
Serbian Orthodox Church (SOC) considered the establishing of new communist Yugoslavia as the beginning of reconstruction, in terms of organisation and administration, particulary in the territory of Croatia and Bosnia and Herzegovina (BiH). More precisely, in April 1942, the Ustasha authorities in the territory of the Independent State of Croatia (1941-1945) established Croatian Orthodox Church (COC) (after they had banned the jurisdiction of SOC). However, even before the Second World War ended, on the third session of the Executive Board of State Anti-fascist Council for the National Liberation of Croatia (ZAVNOH) on the 25th of August 1944, the communists have annuled such a decision. In addition, after establishing power over all Croatian territory in May 1945, the leadership of COC and the leading priests were sentenced to death. That marked the restoration of the unitary Serbian Orthodox church in whole Yugoslavian territory. Also, a Committee for the Religious Affaires was formed on the third session of the Executive Board of ZAVNOH, which indicated that communists will regulate relations with religious communities. The Committee itself is about to become the main mediator in dealing with open questions between communist authorities and religious communities. The first president of the Committee was Catholic priest Svetozar Ritig, and the members were Orthodox priest Ilija Ćuk and lawyer Ivan Tremski (on the 30th of October 1954, on the session of Executive Board of Central Committee of the League of Communists of Yugoslavia (CK SKJ), a decision was made stating that the Committee should consists only of laymen, and therefore priests cannot be its members).
U radu je prikazan proces provedbe Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji na posjedima župa i ostalih crkvenih ustanova na području Đakovačkog dekanata. U uvodnom je dijelu rada prikazan tijek ...donošenja Zakona na saveznoj razini, a zatim i za područje Federalne Hrvatske, odnosno Narodne Republike Hrvatske, te njegove glavne odredbe. Reakcija Katoličke crkve na navedeni zakon bila je izrazito negativna, budući je zakon bio osobito oštar prema crkvenim posjedima i težio je osiromašenju Katoličke crkve i slabljenju njenog utjecaja u društvu. U nastavku je u kratkim crtama prikazan i odnos biskupa Antuna Akšamovića prema komunističkim vlastima, ali i prema Zakonu o agrarnoj reformi i kolonizaciji te njegovo posredovanje u osiguranju povoljnijeg položaj za Biskupiju tijekom provedbe zakona. Središnji dio rada prati provedbu agrarne reforme na posjedima devet župa Đakovačkog dekanata, biskupijskim posjedima i posjedu Kongregacije sestara Sv. Križa u Đakovu. Svi brojčani podaci na kraju su prikazani i tablično.
Autor na temelju izvornog arhivskog gradiva prikazuje i analizira oduzimanje imovine Srpskoj pravoslavnoj crkvi na području Pakračke eparhije u razdoblju od 1945. do 1948., kao i stavove svećenstva o ...toj problematici. Podatke o oduzimanju zemljišnih posjeda temeljem Zakona o agrarnoj reformi prikazao je za svaku pojedinu parohiju, crkvenu općinu i manastir. Svi su podaci prikazani i u tablicama, čime je omogućen sintetizirani pregled oduzete zemlje za svaku pojedinu organizacijsku jedinicu Srpske pravoslavne crkve. Uz to navodi i podatke o nezakonito oduzetoj imovini te načine na koji su se ti problemi rješavali.
PDF
