V prispevku opišemo rabo samoreferenc v zaključni delih z vseh stopenj in ved univerzitetnega študija pri nas, ki smo jo proučili s pomočjo Korpusa akademske slovenščine KAS. Kvantitativna analiza ...glagolskih oblik pokaže, da v akademski slovenščini prevladuje množinska sedanjiška oblika samoreferenc, da raba samoreferenciranja z edninskimi oblikami upada od diplomske do doktorske naloge in da so v slovenskem prostoru izoblikovane izrazito različne konvencije samoreferenciranja v trdih in mehkih vedah. Kvalitativna analiza pa razkrije sovisnost diskurzivnih funkcij samoreferenc od diskurzivnih vlog, ki jih avtor s samoreferenciranjem prevzema.
V besedilu raziskujemo, kako makedonski študenti angleščine v akademskem pisanju uporabljajo logične konektorje. Logični konektorji so v tem besedilu določeni kot vrsta kohezivnih sredstev “ki sami ...zelo malo prispevajo ali sploh ne prispevajo k propozicionalni vsebini, ampak pomagajo določiti odnose med stavki v ustnem in pisnem diskurzu” (Celce-Murcia & Larsen-Freeman, 1999: 519). V članku predstavljamo analizo besedil makedonskih študentov angleščine, ki v drugem letniku študija kot del študijskega programa obiskujejo predavanja iz akademskega pisanja. Osredotočamo se zlasti na naslednje tipe logičnih konektorjev: dodajalne, protivne, vzročne ter časovne. Namen študije je analiza pogostosti logičnih konektorjev, njihove razporeditve v omenjene štiri kategorije, pa tudi analiza ustreznosti njihove uporabe v določenem kontekstu. V članku analiziramo rezultate in skušamo predstaviti morebitne vzroke pogoste oziroma nepogoste rabe posameznih konektorjev. Rezultate primerjamo z rezultati podobnih študij, opravljenih na vzorcih akademskih pisnih izdelkov rojenih in tujih govorcev angleščine. V zadnjem delu predstavljamo tudi pedagoške implikacije študije.
Jedan od prvih koraka u pisanju akademskog teksta, sem formulacije istraživačkog pitanja, svakako jeste pretraživanje literature i nalaženje relevantnih izvora informacija koje će pisac naučnog ...teksta koristiti kao osnov novog istraživanja. Ovo je jedna od najneophodnijih veština u oblasti akademskog pisanja, naročito u dvadeset prvom veku, kada je na internetu dostupno toliko informacija da dolazi do prezasićenja, ali i svojevrsne nemogućnosti da se sa sigurnošću odabere dobar, relevantan i pouzdan izvor. Ovaj rad se upravo bavi problemom istraživačkih veština studenata, a zasnovan je na analizi sadržaja 73 izveštaja studenata četvrte godine Engleskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Oslanjajući se na kvalitativni pristup studentskoj naraciji, rad će pokušati da utvrdi sa kojim se problemima studenti sreću prilikom procesa istraživanja za projekat na predmetu Engleski jezik 9, koje strategije koriste prilikom istraživanja, kao i koja su moguća rešenja za datu situaciju.
Važnost pisanja sažetaka znanstvenih radova leži u tome što su preduvjet za objavu u znanstvenim časopisima, sudjelovanje na konferencijama, prijavu projekata i slično. No, pisanje kvalitetnoga ...sažetka zahtjevan je zadatak za hrvatske studente koji su često suočeni sa zadatkom pisanja sažetka svog završnog ili diplomskog rada na engleskomu jeziku. Kako bi pružili uvid u vještine pisanja sažetaka hrvatskih studenata, učenika engleskoga jezika, na akademskoj razini, u ovomu radu predstavljena je analiza korpusa 100 sažetaka završnih i diplomskih radova studenata Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Provedena je analiza sastavnih dijelova sažetaka i određene su vrste i učestalost učeničkih pogrešaka. Rezultati su pokazali da u sažetcima često nedostaju osnovni podaci koji se očekuju u sažetku znanstvenoga rada kao što je jasno objašnjenje pristupa ili motivacija za rad. Što se tiče pogrešaka, studenti su imali najviše poteškoća sa članovima i prijedlozima. Leksičke pogreške, npr. pogrešan odabir riječi (kolokacije), također su bile učestale kao i problemi s interpunkcijom. Identifikacija ovih slabosti u vještini pisanja hrvatskih učenika od velike je važnosti za razvoj smjernica za poučavanje kako bi se olakšalo njihovo sprečavanje i eliminacija.
The present thesis is the result of a cross-cultural, genre-based study whose main objective is
to examine how writers of research articles in psychology in Croatian and English use
epistemic ...modality devices in hedging their claims or in evaluating other scholars’ work.
Based on the corpus of 60 research articles published in Croatian and English journals, the
study aims to establish the patterns of similarities and differences in the use of the epistemic
devices across the main rhetorical sections of a research article as well as to identify their
major hedging functions.
The overall results show that English writers use epistemic markers more frequently than their
Croatian counterparts. This finding is generally in line with the previous cross-cultural
studies, showing a more salient use of hedges and their more entrenched status in the Anglo-
American writing as compared to academic writing in some other languages investigated.
With respect to the individual categories of epistemic devices, the results show both
similarities and differences in their uses across the two sub-corpora. In both the English and
Croatian sub-corpus, epistemic modal verbs are employed most frequently, followed by
epistemic verbs, while epistemic nouns are the least frequent category of epistemic devices.
The major difference in the overall results concerns the distributional patterns in the use of
epistemic devices. While epistemic modal verbs show a strikingly high frequency of
occurrences as compared to other epistemic devices in the English corpus, the results of the
frequency analysis of the Croatian corpus show that writers hedge their claims mostly by
means of the modal verbs, epistemic verbs, and epistemic adverbs and particles, as attested by
their overall similar frequencies.
With respect to the distribution of epistemic devices across the research article sections, both
English and Croatian writers hedge their claims mostly in the Discussion, followed by the
Introduction section, while the use of epistemic devices in the remaining two sections is
significantly lower by comparison. Generally, this complies with the major rhetorical
functions of the research article sections. Thus, the highest density of hedges in the
Discussion reflects its major rhetorical functions primarily concerned with writers’
interpretations and implications of the given research, which often requires a cautious and
tentative use of language, shielding writers from the risks of negatibilty of the claims. By
contrast, the use of hedges in the middle research article sections is less salient given their
focus on the descriptive accounts of the methodological procedures and obtained findings.
Drawing on Hyland’s (1998) polypragmatic model of scientific hedges, epistemic devices in
both corpora are mostly concerned with the reliability type of hedges, concerned with
indicating uncertainties towards the propositional content, signaling at the same time the
extent to which the claims may be considered as accurate given the limited state of knowledge
they are based on. In addition, epistemic markers may be used as writer-oriented hedges
concerned with diminishing the writers’ presence in the text, allowing them to maintain
distance from the proposed claims. Finally, the use of epistemic verbs co-occurring with the
1st person plural pronouns is interpreted in the present study as a writer’s strategic choice in
foregrounding the epistemic stance. This use of epistemic devices is more frequent in the
English as compared to the Croatian corpus, which is in line with some previous crosscultural
research, indicating that self-mention is a more prominent feature of the Anglo-
American writing as compared to that in other languages.
In sum, the present findings provide an insight into the use of the epistemic language in the
cross-cultural disciplinary writing and as such may be of particular use to the Croatian
speaking disciplinary scholars, students and all those interested in writing research articles in
English. On a more general note, it is expected that the study may incite further research on
academic writing conventions in Croatian or their comparison with those in English as a
lingua franca of science.
Cilj je rada istražiti kako autori znanstvenih članaka iz područja psihologije na hrvatskom i
engleskom jeziku koriste sredstva epistemičke modalnosti da bi izrazili različiti stupanj
sigurnosti prema iznesenim tvrdnjama te iskazali stav prema tvrdnjama drugih autora. Analiza
se temelji na korpusu 60 znanstvenih članaka objavljenim u znanstvenim časopisima na
hrvatskom i engleskom jeziku. Cilj je analize utvrđivanje sličnosti i razlika u uporabi i
učestalosti sredstava epistemičke modalnosti u glavnim retoričkim segmentima znanstvenog
članka te istraživanje njihovih pragmatičkih funkcija kao sredstava ograđivanja u
znanstvenom tekstu.
Rezultati frekvencijske analize pokazuju veću zastupljenost sredstava epistemičke modalnosti
u engleskom korpusu u odnosu na hrvatski, što je općenito u skladu s nalazima prethodnih
međujezičnih istraživanja koja upućuju na učestaliju uporabu oznaka ograđivanja u
akademskom stilu angloameričkog govornog područja u odnosu na akademske stilove pisanja
u nekim drugim jezicima.
Rezultati pokazuju da su modalni glagoli najčešća gramatička kategorija epistemičkih
sredstava u oba korpusa, dok su epistemički glagoli sljedeća kategorija po čestotnosti. U oba
korpusa najmanju zastupljenost pokazuje uporaba epistemičkih imenica. Unatoč navedenim
sličnostima, rezultati analize pokazuju na istaknutu uporabu modalnih glagola u engleskom
korpusu, dok učestalost ostalih sredstava epistemičke modalnosti ne pokazuje drastična
odstupanja. Rezultati analize hrvatskog korpusa pokazuju da se najčešća sredstva grupiraju
oko modalnih glagola, epistemičkih punoznačnih glagola te modalnih priloga i čestica, dok su
ostala sredstva značajno manje zastupljena.
Nalazi analize ukazuju da se u oba korpusa oznake ograđivanja najviše koriste u Raspravi,
manje u Uvodu, dok je značajno manja učestalost zabilježena u Metodi i Rezultatima.
Najveća zastupljenost oznaka ograđivanja u Raspravi ukazuje na autorovu potrebu iskazivanja
opreza i odmaka u tumačenju nalaza istraživanja i pokušajima izvođenja zaključaka, što
proizlazi iz svijesti o različitim ograničenjima istraživanja koja često ne dozvoljavaju
iskazivanje visokog stupnja sigurnosti u iznošenju stavova. Manja zastupljenost oznaka
ograđivanja u središnjim segmentima članka odražava njihovu primarnu usmjerenost na opise
metodoloških postupaka i rezultata, što u pravilu ne zahtijeva izraženiju uporabu oznaka
ograđivanja.
U odnosu na Hylandov (1998) polipragmatički model ograđivanja u znanstvenom tekstu,
rezultati pokazuju da se sredstva epistemičke modalnosti najčešće koriste za iskazivanje nižeg
stupnja sigurnosti u odnosu na sadržaj tvrdnje, upućujući pritom da se iste mogu smatrati
pouzdanim u okvirima postojećeg, često ograničenog, znanja na temelju kojeg se izvode.
Osim na propozicijski sadržaj, pragmatičke funkcije epistemičkih sredstava mogu biti
usmjerene i na autora, pri čemu se umanjuje njegova prisutnost u tekstu te omogućuje
zadržavanje većeg odmaka od iznesenih tvrdnji. Naposlijetku, uporaba prvog lica i
punoznačnih epistemičkih glagola u ovom se radu smatra autorovim izborom s ciljem
isticanja osobnog epistemičkog stava. Rezultati pokazuju da je navedena uporaba
epistemičkih sredstava učestalija u engleskom korpusu, što je općenito u skladu s nekim
prethodnim međujezičnim istraživanjima koja ukazuju da je prisutnost autora istaknutija
konvencija angloameričkog akademskog stila pisanja u odnosu na iste u nekim drugim
istraživanim jezicima.
Zaključno, pretpostavlja se da bi uočene specifičnosti u uporabi sredstava epistemičke
modalnosti u psihologijskim člancima u engleskom i hrvatskom jeziku mogle koristiti predmetnim stručnjacima, studentima i svima onima koji počinju pisati ili već imaju iskustvo
pisanja znanstvenih članaka kako na hrvatskom, tako i na engleskom jeziku. Očekuje se da bi
postojeće istraživanje moglo potaknuti daljnja istraživanja konvencija akademskog pisanja,
kako hrvatskog jezika, tako i njihove usporedbe s engleskim jezikom kao globalnim jezikom
znanosti.
The present thesis is the result of a cross-cultural, genre-based study whose main objective is
to examine how writers of research articles in psychology in Croatian and English use
epistemic modality devices in hedging their claims or in evaluating other scholars’ work.
Based on the corpus of 60 research articles published in Croatian and English journals, the
study aims to establish the patterns of similarities and differences in the use of the epistemic
devices across the main rhetorical sections of a research article as well as to identify their
major hedging functions.
The overall results show that English writers use epistemic markers more frequently than their
Croatian counterparts. This finding is generally in line with the previous cross-cultural
studies, showing a more salient use of hedges and their more entrenched status in the Anglo-
American writing as compared to academic writing in some other languages investigated.
With respect to the individual categories of epistemic devices, the results show both
similarities and differences in their uses across the two sub-corpora. In both the English and
Croatian sub-corpus, epistemic modal verbs are employed most frequently, followed by
epistemic verbs, while epistemic nouns are the least frequent category of epistemic devices.
The major difference in the overall results concerns the distributional patterns in the use of
epistemic devices. While epistemic modal verbs show a strikingly high frequency of
occurrences as compared to other epistemic devices in the English corpus, the results of the
frequency analysis of the Croatian corpus show that writers hedge their claims mostly by
means of the modal verbs, epistemic verbs, and epistemic adverbs and particles, as at
U procesu akademskog pisanja, kao izrazito zahtjevne mentalne aktivnosti, studenti se suočavaju s brojnim poteškoćama, posebno kada je u pitanju pisanje tekstova na stranom jeziku. U okviru ...socio-kognitivnog modela pisanja provedeno je istraživanje radi uvida u samoregulacijske procese i strategije koji značajno utječu na kvalitetu pisanja na engleskom kao stranom jeziku. Također, istraživanjem se nastojalo utvrditi poboljšava li se kvaliteta pisanog izražavanja studenata prijediplomske i diplomske razine studija nakon učenja engleskog jezika u formalnoj nastavi. Kvantitativni dio istraživanja proveden je na uzorku od 104 studenta (53 s prijediplomske i 51 s diplomske razine studija) u dvije točke mjerenja (prije i poslije formalnog učenja). Kvalitativni dio istraživanja proveden je u dvije fokus grupe koje su sastavljene na temelju procjene kvalitete i sposobnosti pisanja. Prvu fokus grupu činili su studenti više razine sposobnosti pisanja, a drugu grupu studenti niže razine. Rezultati kvantitativnog dijela istraživanja pokazali su statistički značajnu razliku između prve i druge točke mjerenja u kvaliteti napisanog teksta u obje grupe studenata – prijediplomske i diplomske razine studija. U drugoj točki mjerenja kvaliteta napisanog teksta bila je bolja u odnosu na prvu točku mjerenja. Rezultati kvalitativnog dijela istraživanja pokazali su da studenti s razvijenijom sposobnosti pisanja učinkovitije koriste samoregulacijske procese i strategije pisanja u odnosu na studente s manje razvijenom sposobnosti pisanja. Na temelju rezultata istraživanja zaključuje se da je, u hrvatskom obrazovnom kontekstu, za kvalitetu pisanog izražavanja na engleskom jeziku, potrebno više eksplicitnog poučavanja strategija i vještina samoregulacije učenja u području pisanja na stranom jeziku.
PDF
