Razvoj enzimske aktivnosti zrna ječma tijekom procesa slađenja je jedno od ključnih zbivanja kojom se osigurava zadovoljavajuća tehnološka kvaliteta slada. Brojna istraživanja su provedena na ovu ...temu kojima je ustanovljeno da se najbolji rezultati vezani za razvoj enzimskog potencijala zrna osiguravaju slađenjem namjenskih, jarih, dvoredih pivarskih sorti uz odgovarajući režim slađenja kojim se osiguravaju procesni uvjeti koji pogoduju aktiviranju već u zrnu prisutnih i/ili de novo sintezi enzima. Cilj ovog istraživanja bilo je ustanoviti kako s obzirom na gore postavljene zahtjeve reagiraju različite namjenske, dvorede, jare i ozime sorte ječma koje se uobičajeno koriste za proizvodnju slada u Hrvatskoj. Temeljem dobivenih rezultata ustanovljeno je aktivnost α-amilaze u svim ispitivanim sortama bila je unutar, dok je aktivnost β-amilaze u sve tri sorte bila je viša od standardnih vrjednosti za svijetli slad. Oba enzima su pokazala najvišu aktivnost zadnjeg, četvrtog dana klijanja. Proces sušenja slada značajno više smanjuje aktivnost β-amilaze (25-30%) nego α-amilaze (oko 10%). Utvrđivani su i ostali pokazatelji kvalitete polaznih ječmova, procesa mikroslađenja i gotovih sladova. Ustanovljeno je da sve tri sorte daju svijetli pivarski slad vrlo dobre kvalitete. Neki pokazatelji kvalitete slada poput topljivog dušika u sladovini i viskoznosti su imali izvrsne vrijednosti, najproblematičniji pokazatelj je bila fiabilnost. Međutim, kako je friabilnost kumulativni pokazetelj na koji utječu brojni pojedinačni faktori ovo zahtijeva dodatna istraživanja.
The development of enzymatic activity of barley grains during the malting process is one of the key developments which ensures satisfactory technological quality of malt. Numerous studies have been conducted on this topic, which found that the best results related to the development of enzymatic potential of grain are a result of malting purpose, spring, two-row brewing varieties. The application of appropriate malting regime that ensures process conditions favaurable for te activation of already present in the grain and/or de novo synthesis enzymes are also an important factor. The aim of this research
was to establish how different purpose, two - row, spring and winter varieties of barley, which are commonly used for malt production in Croatia, react to the above requirements. Based on the obtained results,
the α-amylase activity in all examined cultivars was found to be within
the standard values, while the β-amylase activity in all three cultivars was higher than the standard values for light malt. Both enzymes showed the highest activity on the last, fourth day of germination. The malt drying process significantly reduced β-amylase activity (25- 30%), in comparison to the activity of α-amylase (about 10%). Other indicators of the quality of starting barley, micromalting process and finished malts were also determined. It was found that all three varieties give light malt approprite for malting, reulting with malt of very good quality. Some malt quality indicators such as soluble nitrogen in wort and viscosity had excellent values, and the most problematic indicator was fiability. However, as friability is a cumulative indicator affected by a number of individual factors this requires further research.
Acylated ghrelin is a 28-amino acid peptide hormone bearing a fatty acid group based on octanoic acid (caprylic acid) at the serine which is located at position 3 and at the N-terminus. If this fatty ...acid is cleaved from acylated ghrelin, the remaining peptide is referred to as desacylated ghrelin. Free fatty acids (FFAs) can kill or inhibit the growth of bacteria. The purpose of this study was to test this ability using acylated ghrelin, desacylated ghrelin, and sodium octanoate (caprylic acid) as carbon sources for the genetically engineered Escherichia coli strains MK79 and MK57. For this experimental work, minimal medium was modified by replacing glucose with equal concentrations of acylated ghrelin, desacylated ghrelin, or sodium octanoate. Bacterial optical density, viability, alpha-amylase production, plasmid stability and pH of the growth medium were measured during these experiments. The media that allowed most growth, based on viable cell counts and the OD600 of MK79, was minimal medium, followed by the medium containing desacylated ghrelin or acylated ghrelin, and finally the medium containing sodium octanoate. The same order was observed for MK57. Neither of the strains lost plasmids during the entire course of each experiment. There was also little change in the pH of any of the media used for both strains. These results suggest that sodium octanoate, acylated ghrelin, and desacylated ghrelin, when compared with minimal medium, inhibit Escherichia coli growth. Proliferation was lowest when sodium octanoate was used as the carbon source, followed by acylated ghrelin and desacylated ghrelin. Therefore, the acylated ghrelin found previously in human saliva might help to inhibit pathogenic microorganisms, and acylated ghrelin levels below a critical concentration in saliva could result in an increased risk of oral infection.
Acilirani grelin je hormon koji čini peptid od 28 aminokiselina koji nosi grupu masnih kiselina na bazi oktanoinske kiseline (kaprilna kiselina) u serinu i koji se nalazi na poziciji 3 i na N-terminalu. Kad se ta masna kiselina odvoji od aciliranog grelina, preostali peptid se naziva deacilirani grelin. Slobodne masne kiselina (FFAs) mogu uništiti ili sprečiti rast bakterija. Cilj ove studije bio je da se ispita ta njihova sposobnost korišćenjem aciliranog grelina, deaciliranog grelina i natrijum-oktanoata (kaprilne kiseline) kao izvora ugljenika za lance Escherichiae coli MK79 i MK57 stvorene genetskom manipulacijom. Za ovaj eksperimentalni rad, minimalni medijum modifikovan je zamenjivanjem glukoze jednakim koncentracijama aciliranog grelina, deaciliranog grelina ili natrijum-oktanoata. Tokom eksperimenta su mereni optička gustina, vijabilnost, produkcija alfa-amilaze, stabilnost plazmida i pH medijuma za rast. Medijum koji je omogućio najveći rast, na osnovu brojenja vijabilnih ćelija i OD600 MK79, bio je minimalni medijum, sledi medijum sa deaciliranim grelinom ili aciliranim grelinom, i najzad medijum sa natrijum-oktanoatom. Isti redosled uočen je kod MK57. Nijedan od lanaca nije gubio plazmide za vreme čitavog toka svakog eksperimenta. Takođe, gotovo da nije bilo promena pH u medijima korišćenim za oba lanca. Naši rezultati ukazuju na to da natrijum-oktanoat, acilirani grelin i deacilirani grelin u poređenju sa minimalnim medijumom sprečavaju rast Escherichiae coli. Proliferacije je bila najniža kada je kao izvor ugljenika korišćen natrijum-oktanoat, zatim acilirani grelin pa deacilirani grelin. Dakle, acilirani grelin prethodno nađen u ljudskoj pljuvački mogao bi doprineti inhibiciji patogenih mikroorganizama, dok bi nivoi aciliranog grelina ispod kritične koncentracije u pljuvački za posledicu mogli imati povećan rizik od oralne infekcije.
Pozadina istraživanja. Primjena biljaka i njihovih ekstrakata u liječenju kroničnih bolesti nadaleko je poznata u tradicionalnoj medicini. Svrha je ovoga rada bila utvrditi utjecaj desetodnevne ...konzumacije ekstrakta cvijeta trnine na koncentraciju glukoze u krvi, glikemijsko opterećenje, aktivnost α-amilaze i koncentraciju inzulina u serumu normoglikemijskih i hiperglikemijskih (induciranih aloksanom) miševa.
Eksperimentalni pristup. Normoglikemijski i hiperglikemijski (inducirani s 150 mg aloksana po kg tjelesne mase) C57BL/6 miševi tretirani su tijekom 10 dana ekstraktom cvijeta trnine. Koncentracija šećera u ekstraktu određena je HPLC analizom, a koncentracija glukoze u krvi i oralna podnošljivost glukoze (oralni glukoza tolerans test) ispitane su glukometrom. Koncentracija inzulina u serumu određena je ELISA testom, a aktivnost α-amilaze kolorimetrijskom metodom.
Rezultati i zaključci. Ekstrakt cvijeta trnine povećao je koncentraciju glukoze u krvi u normoglikemijskom mišu za 30 % nakon prvog i petog dana, te za 17 % nakon desetog dana konzumacije. To je bila posljedica prisustva slobodnih šećera, što je potvrđeno analizom njihovog sastava, kojom je utvrđeno da ekstrakt sadržava 59,8 mg/L monosaharida, uglavnom fruktoze (55,7 mg/L) i glukoze (24,3 mg/L). Suprotno tome, tretman ekstraktom cvijeta trnine je nakon 10 dana smanjio koncentraciju glukoze u krvi hiperglikemijskog miša za 29 %. Oralni glukoza tolerans test potvrdio je da se u hiperglikemijskoj skupini tretiranoj ekstraktom poboljšala podnošljivost glukoze te da je brže uspostavljena njezina homeostaza. Koncentracija inzulina u serumu povećala se za 49 %, a aktivnost α-amilaze za 46 % nakon desetodnevnog tretmana hiperglikemijske skupine ekstraktom cvijeta trnine. Može se zaključiti da ekstrakt cvijeta trnine poboljšava podnošljivost glukoze, potiče lučenje inzulina te smanjuje aktivnost serumske α-amilaze.
Novina i znanstveni doprinos. Dobiveni rezultati prvi put pokazuju mogućnost primjene ekstrakta cvijeta trnine u regulaciji hiperglikemije.
U ovom je radu ispitana inhibicija enzima i slobodnih radikala pomoću fenolnih ekstrakata mikroalgi Nannochloropsis sp. i Spirulina sp., radi pronalaska inovativnog načina usporavanja procesa ...kvarenja hrane. Profili fenolnih spojeva ispitani su pomoću metode HPLC-UV i potvrđeni pomoću LC-MS/MS, i to u topljivim ekstraktima dobivenim pomoću metanola (slobodni fenolni spojevi) i etanola (konjugirani fenolni spojevi), te nakon hidrolize (vezani fenolni spojevi). Različitim postupcima ispitan je antioksidacijski učinak ekstrakata, te je određena njihova minimalna koncentracija potrebna za postizanje zaštitnog učinka, stabilne aktivnosti i raznovrsne primjene. Izvori fenolnih spojeva uspoređeni su pomoću spefičnog inhibicijskog učinka (izraženog u %/(min·μg), tj. procjenom inhibicije ABTS, DPPH, α-amilaze i peroksidaze. Maseni udjel slobodnih fenolnih kiselina u ekstraktu mikroalge Spirulina sp. bio je 628 μg/g, a u ekstraktu Nannochloropsis sp. 641 μg/g. Fenolni ekstrakt Nannochloropsis sp. pokazao je veću aktivnost inhibicije ABTS (1,3 %/(min·μg)) i peroksidaze (0,4 %/(min·μg)), a ekstrakt iz Spirulina sp. bolje je inhibirao α-amilazu (0,07 %/(min·μg)). Zaključeno je da se fenolni ekstrakti jestivih mikroalgi mogu primijeniti u prehrambenoj industriji kao prirodna zaštita od endogenih i egzogenih hidrolitičkih i oksidacijskih procesa.
Proizveden je mutant AmySΔR179-G180 delecijom arginina (Arg179) i glicina (Gly180) u α-amilazi iz bakterije Bacillus stearothermophilus (AmyS) pomoću ciljane mutageneze, a radi poboljšanja njezinih ...svojstava. Amilaze AmyS i AmySΔR179-G180 eksprimirane su u bakteriji Bacillus subtilis i pročišćene taloženjem pomoću amonijeva sulfata, te su im opisana i uspoređena svojstva. Delecijom aminokiselina Arg179 i Gly180 poboljšala se termostabilnost α-amilaze AmySΔR179-G180, a vrijeme poluraspada pri 100 °C bitno se produljilo s 24 na 33 min. Osim toga, ova je amilaza otpornija na djelovanje kiselina i treba manje kalcija za održavanje aktivnosti. Sekrecijska svojstva rekombinantnog soja ispitana su šaržnom fermentacijom u fermentoru od 7,5 L, te je dobivena velika aktivnost α-amilaze. Postignuta je najveća aktivnost od 3300 U/mL i produktivnost od 45,8 U/(mL•h).
Vrijednosti uzoraka zrna pšenice (prinos zrna, tvrdoća, sadržaj proteina, škrob, amilaza i aktivnost a-amilaze) uspoređivali su se u odnosu na proizvodnju etanola. Dobiveni rezultati ukazuju na ...signifikantne razlike između kultivara u sadržaju amilaze, aktivnosti a-amilaze i tvrdoći zrna u odnosu na prinos zrna, sadržaj proteina i škroba, gdje vrijednosti nisu bile signifikantne. Kultivar je imao utjecaja na sadržaj amilaze, aktivnost
a-amilaze i tvrdoću zrna. Obje metode ispitivanja na fermentaciju škroba – odvojena hidroliza i fermentacija (SHF), kao i istovremena saharizacija i fermentacija (SSF), pokazale su razliku među kultivarima u prinosu etanola.
Slina je tjelesna tekućina složenog sastava koja ima razne funkcije u usnoj šupljini. Središnji živčani sustav ima najznačajniju ulogu u regulaciji salivacije. Slina kao uzorak pogodna je zbog ...jednostavnosti uzorkovanja, a u njoj se analiti nalaze u slobodnom, tj. aktivnom obliku. Stres je stanje u kojem je poremećena unutarnja (psihofiziološka) ravnoteža organizma. Aktivira osovinu hipotalamus-hipofiza-kora nadbubrežne žlijezde pa je salivarni kortizol indikator slobodnog kortizola, dobro korelira sa serumskom vrijednošću i odražava slobodnu frakciju koja je biološki aktivna. Istodobno stresna stanja stimuliraju simpatički neuronski sustav, što uzrokuje promjenu lučenja slinovne alfa-amilaze iz žlijezda slinovnica. Hipoteza ovoga istraživanja bila je da su studenti sa svakodnevnom intenzivnom fizičkom aktivnošću izloženi kroničnom stresu u odnosu na druge studente koji imaju minimalne fizičke aktivnosti. U istraživanje je bilo uključeno 54 zdravih dobrovoljaca, studenata Sveučilišta u Zagrebu, podijeljenih u dvije skupine; jednu skupinu dobrovoljaca činili su fizički aktivni dobrovoljci (n=27) s Kineziološkog fakulteta, a drugu skupinu činili su fizički neaktivni dobrovoljci (n=27) s ostalih fakulteta. Ispitanici su najprije bili podvrgnuti psihološkom testiranju koje se sastojalo od dva upitnika, Upitnik kvalitete života i Upitnik stilova suočavanja sa stresom te je potom izvršeno uzorkovanje sline. Usporedbom biokemijskih i psiholoških pokazatelja u odnosu na stres zaključeno je da su dvije skupine studenata izjednačene te nije nađeno objektivno uporište po kojem se jednoj skupini mogao pripisati kronični stres. Unatoč bitno različitim fizičkim aktivnostima nije utvrđena razlika između dviju studentskih populacija.
Haloarchaea je razred bakterija koje su u velikoj mjeri prisutne u slanom okolišu, pa proizvode enzime što mogu katalizirati reakciju u nepovoljnim uvjetima, kakvi prate mnoge industrijske procese. U ...ovom su radu optimirani uvjeti za proizvodnju izvanstanične amilaze s pomoću bakterija iz razreda Haloarchaea, izoliranih iz solane, te je proizvedeni enzim pročišćen i karakteriziran. Bakterija Haloferax sp. HA10 proizvela je najviše amilaze pri sljedećim uvjetima: 3 M NaCl, 37 °C, pH=7 i 1 % škroba. Pročišćena amilaza imala je približnu molekularnu masu od 66 kDa te industrijski korisna svojstva, a njezina je aktivnost ovisila o prisutnosti iona kalcija. Enzim je bio stabilan pri širokom rasponu pH-vrijednosti (od 5 do 9) i koncentraciji soli (od 0,5 do 3,0 M), te je zadržao 48 % aktivnosti čak i pri 4,0 M soli. Optimalna je temperatura za aktivnost amilaze izolirane iz bakterije Haloferax sp. HA10 bila 55 °C (99 % aktivnosti). Pri 80 °C enzim je zadržao 57 % aktivnosti, a povećanjem temperature na 90 ili 100 °C aktivnost je pala na 44 %. Aktivnost amilaze nije se smanjila u prisutnosti različitih surfaktanata i detergenata. Koliko je nama poznato, u literaturi ne postoje podaci o α-amilazi izoliranoj iz halofilnih bakterija domene arheja, stabilnoj u prisutnosti detergenata.
Unatoč nedavnim iskoracima u ispitivanju etiopatogeneze akutnog pankreatitisa (AP), još uvijek nisu objašnjeni svi čimbenici koji određuju nastup i tijek te bolesti. Istraživači se usredotočuju na ...ispitivanje čimbenika koji uvjetuju razvoj teškog AP, te razmatraju genetičku predispoziciju, vrstu mogućih odgovornih čimbenika kao i istodobno prisutna oboljenja. Najbitnija zadaća preostaje, međutim, procjena osjetljivosti i specifičnosti biokemijskih i seroloških biljega u dijagnozi i prognozi razvoja teškog APte njihova klinička dostupnost. Aktivnost lipaze u serumu je pouzdaniji dijagnostički biljeg AP, nego aktivnost serumske amilaze. Tripsinogen-aktivacijski peptid (TAP) omogućava ranu dijagnozu AP. Korisni predskazatelji težine bolesti mogu uključivati prokalcitonin i TAP u mokraći, interleukine 6 i 8 u serumu, 24-satnu polimorfonuklearnu elastazu, te 48-satni C-reaktivni protein.
Istraživači se usredotočuju na potragu za najboljim mogućim prognostičkim čimbenikom AP. U kliničkoj se praksi, međutim, dijagnoza temelji na biološkim biljezima, kliničkoj procjeni i drugim laboratorijskim rezultatima koji su uključeni u Ransonovu ljestvicu ili APACHEII, te na slikovnim pretragama koje se koriste za određivanje pokazatelja težine bolesti kompjutorskom tomografijom (engl. computertomographyseverityindex, CTSI). Točnu prognozu tijeka AP nije moguće načiniti sve dok nisu određeni svi ti parametri kako bi se moglo započeti s najboljom mogućom terapijom.
U radu je pročišćena i okarakterizirana α-amilaza, izolirana iz novootkrivenog soja bakterije Anoxybacillus sp. AH1, stabilna pri visokim temperaturama u prisutnosti detergenata. Najveća količina ...enzima (1874,8 U/mL) proizvedena je nakon 24 sata inkubacije. Nakon pročišćavanja amilaze gel-filtracijskom kromatografijom u koloni punjenoj gelom Sephadex G-75, specifična se aktivnost enzima povećala 18 puta, a prinos je bio 9 %. Metodom SDS-PAGE određena je molekularna masa pročišćenog enzima od 85 kDa. Optimalna je pH-vrijednost bila 7,0; a optimalna temperatura 60 °C. Enzim je bio izuzetno stabilan u prisutnosti 30 %-tnog glicerola, te je zadržao 85 % aktivnosti na 60 °C tijekom 120 min. Pomoću Lineweaver-Burkovog dijagrama utvrđeno je da je vrijednost Km amilaze bila 0,102 μmol, a vmax 0,929 μmol/min. Aktivnost se enzima povećala u prisutnosti različitih detergenata, dok se u prisutnosti uree znatno smanjila. Ioni magnezija i kalcija bitno su povećali, a ioni cinka i bakra, te kelatori metalnih iona EDTA i 1,10-fenantrolin smanjili aktivnost α-amilaze. Aktivnost se α-amilaze znatno povećala i u prisutnosti β-merkaptoetanola i ditiotreitola, no smanjila dodatkom p-kloromerkuribenzojeve kiseline. Jodoacetamid i N-etilmaleimid imali su blag, a fenilmetilsulfonil fluorid jak inhibicijski učinak na aktivnost amilaze.
PDF
