John Tyler Bonner makes a new attack on an old problem: the question of how progressive increase in the size and complexity of animals and plants has occurred. "How is it, " he inquires, "that an egg ...turns into an elaborate adult? How is it that a bacterium, given many millions of years, could have evolved into an elephant?" The author argues that we can understand this progression in terms of natural selection, but that in order to do so we must consider the role of development--or more precisely the role of life cycles-- in evolutionary change. In a lively writing style that will be familiar to readers of his work The Evolution of Culture in Animals (Princeton, 1980), Bonner addresses a general audience interested in biology, as well as specialists in all areas of evolutionary biology. What is novel in the approach used here is the comparison of complexity inside the organism (especially cell differentiation) with the complexity outside (that is, within an ecological community). Matters of size at both these levels are closely related to complexity. The book shows how an understanding of the grand course of evolution can come from combining our knowledge of genetics, development, ecology, and even behavior.
Cilj: Anatomska tehnika rekonstrukcije predstavlja zlatni standard pri operacijskom liječenju lezija prednjeg križnog ligamenta. Kod postavljanja femoralnog tunela glavni orijentir predstavlja ...lateralni interkondilarni greben. Greben se nalazi uz prednji rub hvatišta ligamenta i tuneli se postavljaju ispod njega, u centar hvatišta ligamenta. Cilj ove studije je opisati položaj grebena u odnosu na intaktno femoralno hvatište. Materijali i metode: U studiji je korišteno 10 svježe smrznutih kadaveričnih zglobova koljena. Nakon što je uklonjen medijalni kondil femura, vizualno i uz palpaciju analizirano je područje femoralnog hvatišta ligamenta, i to najprije uz očuvan bataljak prednjeg križnog ligamenta, a zatim nakon uklanjanja čitavog hvatišta. Rezultati: Uz održani ligament, u 70 % preparata niti jedan dio lateralnog interkondilarnog grebena nije bio vidljiv izvan hvatišta. U 20 % preparata greben je bio vidljiv samo iznad posterolateralnog snopa prednjeg križnog ligamenta. Nakon što smo odstranili sva vlakna hvatišta prednjeg križnog ligamenta, u jednom preparatu nismo sa sigurnošću mogli odrediti postojanje grebena. Zaključak: U 90 % ispitivanih preparata lateralni interkondilarni greben bio je unutar hvatišta prednjeg križnog ligamenta. Navedeno bi trebalo uzeti u obzir prilikom anatomske rekonstrukcije ovog ligamenta.
Aim: The lateral intercondylar ridge (LIR) represents the main bony landmark for determining the ACL femoral footprint and for placing the tunnel in the center of the native femoral footprint below the LIR. This study aimed to describe the relationship between the LIR and the intact femoral insertion of the anterior cruciate ligament. Materials and Methods: Ten fresh-frozen, cadaveric knee specimens were obtained for this study. The medial femoral condyle was removed with the aim of finding any protrusion or ridge on the medial wall of the lateral femoral condyle. The exposed areas were carefully analyzed, visually and by palpation. Analyses were performed with ACL stump and after removing the whole ACL from the femoral insertion. Results: In 70% of specimens the ridge was not visible while the ligament was attached to its femoral insertion. In 20% of specimens the ridge was observed outside the fibrous insertion, but only above posterolateral bundle. After removing all ligament fibers in one specimen we could not find bone ridge. Conclusion: In 90% of specimens the LIR was an integral part of the femoral insertion. This observation must be taken into account during ACL reconstructive surgery.
Distalni tibiofibularni zglob odgovoran je za širinu i stabilnost takozvane zglobne viljuške gležnja koju sačinjavaju distalna tibija i distalna fibula. Prema nekim autorima tijekom uganuća gležnja u ...95 % slučajeva dolazi i do ozljede ligamenta distalnog tibiofibularnog zgloba. Upravo je prepoznavanje ovih ozljeda od velike važnosti, jer se pacijenti s tim ozljedama liječe dvostruko dulje od pacijenata s ozljedama ligamentarnih struktura lateralne strane gležnja, a do povratka sportskim aktivnostima protekne i do 6 mjeseci. Standardni klinički testovi i klasične rendgenske snimke nisu često dostatni za postavljanje dijagnoze, pa je pri sumnji na ozljede sindezmoze potrebno učiniti i magnetsku rezonanciju. Način liječenja akutnih izoliranih ozljeda sindezmoze ovisi o stupnju nestabilnosti gležnja. Danas još uvijek postoje nedoumice i nesuglasja u postavljanju dijagnoze i liječenja takvih ozljeda. U ovom radu pokušali smo na sistematičan način prikazati anatomske karakteristike distalnog tibiofibularnog zgloba, ali i najnovije stavove u dijagnostici i liječenju ozljede sindezmoze.
Distal tibiofibular joint is responsible for the distal crucial anatomic structure responsible for the ankle joint stability. According to some authors syndesmosis injury occurs in 95% of the lateral ankle sprain during sport activity. Syndesmotic injuries often require twice as long to return to sport as compared to isolated lateral ligament sprains and can lead to prolonged pain and disability. Clinical tests and plain radiography have limited diagnostic capacity and often MRI imaging is necessary. The treatment of the acute isolated syndesmotic injury depends on the ankle stability. Today still, there is some doubt and disagreement regarding diagnostic criteria, classification, and treatment of syndesmotic injury.
Superior mesenteric artery, the second ventral branch of the abdominal aorta, supplies the distal duodenum, the small intestine, and the large intestine to the mid transverse colon. Superior ...mesenteric artery branches include the inferior anterior and inferior posterior pancreaticoduodenal arteries, middle colic artery, right colic artery, ileocolic artery, jejunal and ileal branches. The vascular anatomy of superior mesenteric branches is frequently variant. The explanation of variant vascular anatomy of branches and pathological consequences of diseases which impact the mesenteric vasculature might be due to the changes that appear in the development of ventral splanchnic arteries and their blood supply. Knowledge of mesenterical variations is valuable to radiologists and surgeons.
Na štirih skeletih sive čaplje (Ardea cinerea) smo proučili morfološke lastnosti kosti in skeletnih sklopov, predvsem nekatere segmente lobanje, hrbtenice, plečnega obroča, prsnice in medeničnega ...obroča. Za lobanjo je značilna izrazita kraniofacialna upogibna cona (zonaflexoria craniofacialis), dolga čelnica (os frontale) z izrazito vzdolžno depresijo (depressio frontalis), dolg postorbitalni lok (arcus postor- bitalis), obsežna senčnična jama (fossa temporalis) in dodatna plitka podsenčnična jama (fossa subtemporalis). Parasfenoidni ročaj (rostrumparasphenoidale) je izrazit, krilatki (ossa pterygoidea) pa močni in premi. Pri vratnih vretencih je značilna močnejša kalcifikacija šestega vretencain njegova toga povezanost s petim. V področju notarija (notarium) vretenca niso zraščena: med zadnjim vratnim in prvim prsnim vretencem je jasen sklep. Tudi prva tri prsna vretenca niso medsebojno zraščena, pač pa tesneje povezana v ventralnem delu. Četrto prsno vretence je izrazito pregibno (prosto), kot pri drugih ptičih. Peto prsno vretence je pridruženo sinsakrumu. Ključnici sta koščeno zraščeni v vilice (furcula), njuna apofiza pa tvori sinostozo z vrhom prsničnega gredlja (apex carinae). Krokarnici se končujeta na prsnici vsaka v svojem sklepnem žlebu (sulcus articularis coracoideus), in sicer tako, da je sternalni konec desne krokarnice položen nekoliko preko leve. Na ročaju prsnice (manubriumsterni) manjka notranji trn (spina interna), na njegovem mestu je kratek žleb. Osnovni morfološki opis dopolnjujejo slike kosti oz. skeleta in dva rentgenska posnetka na živi živali, predstavljeni so tudi rezultati meritev posameznih kosti.
Anatomija je živa i translatorna disciplina koja integrira istraživanje i edukaciju. Tijekom stoljeća poznavanje anatomije postajalo je sve važnije za medicinske znanosti, posebno za kirurgiju. Za ...široko i detaljno poznavanje anatomije čovjeka disekcija kadavera nezamjenjiva je metoda jer jedino ona omogućava sigurnu i učinkovitu kliničku praksu. Podučavanje anatomije razvijalo se, kako je vrijeme prolazilo, od naslijeđenih učenja iz prošlosti prema modernoj anatomiji. Znanstveni napredak i promjene u društvu uveli su u nastavu anatomije digitalne alate. Nove metode i digitalne tehnologije daju svoj doprinos obrazovanju budućih liječnika, ali se nikako ne bi trebalo odustati od prakticiranja disekcije kao osnovne metode u podučavanju i učenju anatomije jer je kadaver najbliže pravom pacijentu o kojem će se brinuti budući liječnici. Ovaj rad govori o tome kako se anatomija poučavala na Zavodu za anatomiju Medicinskog fakulteta u Rijeci od osnutka do danas.
Anatomy is a dynamic and translational discipline that integrates research and education. Throughout the centuries, anatomical knowledge has become increasingly important for the medical sciences, especially surgery. Cadaver dissection remains an irreplaceable method for acquiring a comprehensive and detailed understanding of human anatomy, as it is the only method that enables safe and effective clinical practice. The teaching of anatomy has evolved from traditional teachings to modern approaches. Scientific progress and societal changes have introduced digital tools into anatomy education. While new methods and digital technologies enhance the education of future doctors, the practice of dissection should never be abandoned as a foundational teaching and learning method in anatomy. This is because cadavers provide the closest approximation to the real patients that future doctors will treat. This paper discusses the evolution of anatomy teaching at the Department of Anatomy of the Faculty of Medicine in Rijeka from its inception to the present day.
Cilj: Cilj rada bio je ispitati oblik Blumensaatove linije te utvrditi položaj lateralnog interkondilarnog grebena u odnosu na nju. Ispitanici i metode: U radu je korišteno 12 preparata femura sa ...Zavoda za anatomiju Medicinskog fakulteta u Rijeci. Na svakom preparatu tankom savitljivom žicom obilježen je lateralni interkondilarni greben. Učinjena je postranična rendgenska snimka femura uz potpuno preklapanje kondila. Na snimkama je analiziran oblik Blumensaatove linije, razlika u rendgenološkoj gustoći prikaza pojedinih dijelova te položaj lateralnog interkondilarnog grebena u odnosu na Blumensaatovu liniju. Rezultati: Na rendgenološkom prikazu Blumensaatova linija bila je ravna u 25 % preparata. U 75 % preparata stražnji dio linije bio je konveksan u smjeru prema distalno. S obzirom na radiografsku gustoću Blumensaatove linije mogla se podijeliti u tri dijela. Prednji i stražnji dio imali su gustoću intenziteta kortikalne kosti, dok je gustoća srednjeg dijela odgovarala intenzitetu spongiozne kosti. Lateralni interkondilarni greben spaja se s Blumensaatovom linijom u točki koja stražnji segment dijeli u omjeru 58 % : 42 %. Lateralni greben s Blumensaatovom linijom zatvara kut od 62.40 stupnjeva. Zaključak: Blumensaatova linija u 75 % analiziranih preparata nije ravna, već je u stražnjem dijelu zaobljena s konveksitetom usmjerenim prema distalno. Na profilnoj RTG snimci LIR koljena zatvara kut od 62.40 stupnjeva.
Aim: The aim of this study was to analyze the shape of the Blumensaat's line and the relationship with lateral intercondylar ridge on the lateral radiographic view. Patients and Methods: On twelve femoral specimens, the lateral intercondylar ridge were labeled with the thin wire. A full lateral view with the distal femur was taken. At the X-ray we analyzed the radiographic shape of the Blumensaat’s line and a possible difference of the radiographic density during its course. The angle between lateral intercondylar ridge and Blumensaat’s line was calculated as well. Results: The Blumensaat’s line was straight in 25% of specimens. In 75% the posterior part had convexity. Regarding the radiographic density the BL could be divided into three parts. The density of the anterior and posterior was similar as the cortical bone, while the middle part corresponds to the cancellous bone. The posterior part was the longest. The lateral intercondylar ridge and the Blumensaat’s line formed the angle of average 62,40 and intersect with the LIR at the point which divides the posterior part of the BL at the 58%:42% ratio. Conclusion: In 25% the Blumensaat’s line was straight. In 75% of the specimens the posterior convexity was observed. The lateral interc ondylar ridge and the Blumenssat’s line formed the angle of the 62,50. They intersected at the point which divides the posterior part in the 58:42 ratio.
Povećana napetost lateralnog retinakula patele može se javiti kao samostalni entitet ili u sklopu drugih poremećaja patelofemoralnog zgloba kao što su patelofemoralna displazija, lateralna ...nestabilnost patele, ozljede medijalnog patelofemoralnog ligamenta i hondromalacija. Presijecanje lateralnog retinakula, kako bi se postigao bolji balans aktivnih i pasivnih stabilizatora patele i na taj način korigirao njen položaj, bila je jedna od najizvođenijih operacija u ortopediji bez obzira na etiologiju poremećaja. Biomehaničke i kliničke analize pokazale su mogućnost nastanka brojnih komplikacija koje mogu nastati neselektivnom primjenom ove operacijske tehnike od kojih je najteža medijalna nestabilnost patele. Danas se kao metoda za korigiranje napetosti lateralnih stabilizatora patele češće upotrebljava tehnika produljivanja lateralnog retinakula kojom se puno bolje može regulirati napetost lateralnih struktura uz značajno manje komplikacija.
Tightness of the lateral patellar soft tissue complex could be isolated entity or associated with other patellofemoral disorders such as patellofemoral dysplasia, lateral patella instability, medial patellofemoral ligament injury and chondromalatia. Lateral retinacular release was a method of choice among orthopaedic surgeons for improving the patellofemoral balance and congruency regardless the etiology of patellofemoral disorders. Biomechanical and clinical studies have shown that nonselective use of this surgical method could cause numerous complications among which medial patellar instability is the worst. Today most orthopaedic surgeons prefer lengthening instead release, because lateral lengthening is a more precise technique, with reduced complication rates.
Iako je možda najpoznatiji po otkriću sindroma koji je po njemu nazvan Bellova paraliza, nemjerljiv je doprinos Charlesa Bella (1774.-1842.) neuroznanosti, medicinskoj izobrazbi i filozofiji. Cilj je ...bio istražiti neuroanatomske crteže u kontekstu vremena u kojem su nastali te njihov utjecaj na buduće znanstvenike. Naglasak je na analizi primijenjenih umjetničkih tehnika te na Bellovu jedinstvenom načinu prikazivanja strukture i funkcije. Raspravlja se o slikama koje se nalaze u njegovoj knjizi “Anatomija mozga: objašnjenje kroz niz gravura” (The Anatomy of the Brain: Explained in a Series of Engravings). Ove slike mogu se promatrati usporedno s njegovim tekstovima o anatomiji mozga u kojima on opisuje uobičajeni način prikazivanja neuroanatomije kao “dosadne” i “besmislene”. Njegova majstorska umjetnička tehnika dopunjava njegove pronicave opise ovoga silno složenoga organa. Rezultat je znatno privlačniji pogled na neuroanatomiju i dojmljiv prikaz njegove vještine kao umjetnika, anatoma i liječnika. Izučavanje ovih izražajnih dijagrama nalik portretima omogućava bolji uvid u um ovoga pionira suvremene neuroznanosti.
V članku je predstavljeno poimenovanje kosti ptičjega skeleta. Posamezni strokovni izraz je zapisan v mednarodni strokovni nomenklaturi, tj. v latinščini ali latinizirani grščini, večinoma sledi ...poslovenjeni strokovni izraz in nato slovensko poimenovanje posameznega anatomskega izraza. Zaporedje gesel sledi anatomski regionalizaciji ptičjega telesa. V prvem dodatku so po abecedi navedeni slovenski strokovni izrazi, opremljeni z besednovrstnimi oznakami za končnico v drugem sklonu ednine in za spol, z latinskim izrazom v nadaljevanju. V drugem dodatku so navedena po abecedi latinska anatomska poimenovanja, ki jim sledijo slovenski strokovni izrazi.
PDF
