Ispravna automatska terminološka anotacija tekstova u korpusu ponekad može biti izazovan zadatak, posebno za iznimno flektivne jezike s razmjerno slobodnim redoslijedom riječi. U članku istražujemo ...mogućnost jednostavne anotacije na temelju podudarnosti lematiziranih tekstova kako bi korpus slovačkoga jezika bio anotiran terminološkim zapisima IATE. Točnost anotacije višerječnih termina vrlo je dobra, dok se točnost jednorječnih termina može povisiti primjenom jednostavnih filtara na temelju duljine riječi i stavljanja na crnu listu najčešćih lažnih pozitivnih rezultata.
Građa koja je poslužila za izradu Rečnika srpskohrvatskoga književnog i narodnog jezika SANU, a koja sadržava materijal iz više od 4500 pisanih izvora i 300 rukopisnih zbirka riječi s područja ...narodnih govora štokavskoga narječja, zabilježena je na otprilike 5 000 000 listića. Bogat leksički materijal, na kojemu se nalazi književni i narodni jezik posljednjih dvaju stoljeća i na temelju kojega bi trebalo napisati još najmanje 15 svezaka rječnika, pruža mogućnost i za raznovrsna lingvistička i izvanlingvistička istraživanja. Zbog toga se pristupilo digitalizaciji građe i njezinoj organizaciji u digitalni repozitorij, koji će omogućiti to da se vrlo trošni listići u najvećemu broju sačuvaju i da se učine prikladnim za automatizaciju rada na rječniku. To vodi znatnomu ubrzanju njegove izrade, kao i tomu da se zapisana građa učini dostupnom stručnoj i široj kulturnoj javnosti. U radu je predstavljena mrežna aplikacija koja je izrađena za upravljanje elektroničkim verzijama listića te su prikazani rezultati dosadašnjega rada.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Nuotrauka- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public ...Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Geni porodice p53 (p53, p63 i p73) imaju uloge u važnim staničnim procesima kao što su zastoj staničnog ciklusa, apoptoza i procesi ...diferencijacije. U ovom radu identificirana su i karakterizirana četiri nepotpuna kodirajuća slijeda porodice p53 (cDNA1-4) i prvi poznati cjeloviti genomski slijed homologa porodice p53 mediteranske dagnje Mytilus galloprovincialis. Struktura gena homologa porodice p53 mediteranske dagnje najsličnija je genu p63 kralješnjaka te potvrđuje p63 kao ishodišni gen porodice p53 i jedini gen prisutan kod beskralješnjaka. Gen p63 dagnje M. galloprovincialis obuhvaća 20620 pb i organiziran je u 15 egzona povezanih sa 14 introna. Analiza je utvrdila da četiri nova kodirajuća slijeda mediteranske dagnje (cDNA1-4) kodiraju proteinske izoforme TAp63 ili TAp63 te su i svi drugi poznati sljedovi porodice p53 mekušaca identificirani kao gen p63 ili njegove ekspresijske izoforme. Očuvana struktura gena p63 koljena Mollusca utvrđena je usporedbom strukture gena p63 mediteranske dagnje sa ostalim ortolozima, pronađenim u sekvenciranim genomima mekušaca Aplysia californica, Lottia gigantea, Crassostrea gigas i Biomphalaria glabrata. Analize su također utvrdile moguće pogreške anotacija gena p63 u sekvenciranim genomima te je time istaknuta vrijednost korištenja sravnjenja poznatih (referentnih) kodirajućih sljedova s novosekvenciranim genomskim sljedovima za pouzdanu anotaciju sekvenciranih genoma.- P53 gene family members (p53, p63 and p73) are involved in crucial cellular functions such as cell-cycle arrest, apoptosis and development. In this study four partial p53 family cDNAs (cDNA1-4) and the first complete genomic sequence of the p53 family homologue in the mollusc Mediterranean mussel Mytilus galloprovincialis were identified and characterized. Results indicate gene structure of M.galloprovincialis p53 family homologue to be most similar to vertebrate p63 gene, considering p63 as the ancestral gene of the p53 family as well as the only gene of the family present in non-chordate metazoan species. The M.galoprovincialis p63 gene spans through 20620 base pairs (bp) and is composed of 15 egzons interrupted with 14 introns. Analysis showed the new M.galloprovincialis cDNA (cDNA1-4) sequences code for TAp63 or TAp63 isoforms, and identified all other molluscan p53 family sequences as p63 gene or its expression isoforms. Comparison of M.galloprovincialis p63 gene structure with other orthologues, found in sequenced genomes of four molluscs (Aplysia californica, Lottia gigantea, Crassostrea gigas and Biomphalaria glabrata), revealed the conserved p63 gene structure in the phylum Mollusca. Analyses also detected possible mis-annotations of the p63 gene in sequenced molluscan genomes and stressed the value of manual inspection (based on alignments of cDNA and protein onto the genome sequence) for a reliable and complete gene annotation.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Disertacija „Fotografija kao dokaz“ zadire u skepticizme i relativizme koje uvode teorije
medija po pitanju statusa dokazivosti ...digitalne fotografije, dokazujući; kako je isti ili sličan
materijal, a koji nije imao kapacitet dokazivosti, postojao i prethodno, u analognoj fotografiji,
te kako stoga nije došlo do supstancijalne ili revolucionarne promjene. Ona analizira
sklopove misli nazvane diskursima realizma, locirajući tri dominantna realistička sustava u
koja se pojavljuju simultano izumu fotografije; pragmatičkog, pozitivističkog, te povijesnog
realizma. Svi oni redom definiraju i/ili koriste fotografiju u svrhe dokaza. Te teorije
dislociraju diskusiju o fotografiji u različita područja misli; prirodnih znanosti, humanističkih
pa i društvenih disciplina. One tvrde kako: (1) fotografija može donijeti znanje ili mu barem
služiti kao dodatno sredstvo (na način „filozofskog stroja“), nadalje kako je (2) fotografski
referent nužno, a ne moguće postojeći (ili; ako nešto postoji to se mora moći fotografirati), te
naposljetku kako (3) fotografija jedino može govoriti o nestalom vremenu. Ipak, dok svaki od
pristupa afirmira sebi bliske, on redovno isključuje iz definicije druge primjene fotografije
(vrlo često to su apstraktne, no i znanstvene fotografije…). Očigledno, obzirom polaze od
sebi najbliže definicije takozvane. Vernakularne (lokalne, obične) fotografije, odnosno
„normalnih“ ili „prosječnih“ fotografija, većina pristupa ima problema s nepotpunošću
nabrajanja ili indukcije. Uvodi se, stoga, nova definicija koja radije deducira moguću
fotografiju iz kapaciteta samoga medija, odnosno njenih tehnoloških pretpostavki. Obraćajući
pažnju na sam početak fotografskog procesa, banalne parametre poput posebnih tehničkih
odlika specijalizirane i komercijalne fotografske opreme, te odabira i namjera koje odlučuju o
njihovim primjenama, disertacija otvara nove mogućnosti interpretacije, a time i širenja
područja istraživanja o fotografiji. Naime, redefiniranjem se otvara pristup etici fotografske slike, odnosno šire; filozofiji politike, pregledajući motive predstavljanja fotografije u svrhe
dokaza. Pod temom moralne odgovornosti, koja postaje osnova definicije fotografije kao
dokaza; namjesto teze kako fotografski referent nužno postoji, zaključuje se na često
previđenu činjenicu kako je - fotograf bio „tamo,“ bitnu za kritike represivne (vojne,
političke) primjene fotografije, koje uglavnom i rabe fotografiju u svrhe dokaza.- The dissertation Photography as the Evidence deals with scepticism and relativism introduced
by media theories regarding evidentiary status of digital photography. It proves that similar or
even the same type of material, having no capacity of being an evidence, existed previously,
in the era of analogue photography, so no substantial or revolutionary change occurred with
new, digital, technologies. This analysis is undertaken inside discourses of three realisms that
emerged simultaneously with the invention of photography. These discourses are;
pragmatism, positivism and historical realism. All of them are defining photography in terms
of its evidence. These discourses allocate discussion on photography in different domains as;
science, philosophy and political theory or political history. They claim that: (1) the
photography can bring the knowledge or can at least serve as its tool (in terms of
philosophical machine), (2) that photographic referent is necessary, not only possibly existing
(thus; if something exists can be photographed), and that (3) the photograph can only serve to
illustrate the vanished time. Still, each of these perspectives is partial, as excluding some
other practical usage of photography as the medium. Obviously, as all of them are starting
with the nearest definition of vernacular photography, or what is depicted as “normal” or
“average” photography, they are producing a fallacy of incomplete induction. A new
definition deriving possible photographs from the capacity of its medium, is introduced.
Returning to the very start of the photographic process, to seemingly banal parameters as
technological specificities, as well as to photographer’s choices made upon it, the dissertation
is introducing new domains of interpretation. Introduction of the photographic agent into the
discourse, namely, allows proceeding to the domain of photographic ethics, or even into wider domain of philosophy of politics, giving an overview of critical issues when
photography is presented as evidence, in moral sense. Primary author is distinguished from
the secondary one in regard to rules given in commission, bringing up notions of
responsibility, as the only fact being provable, and that is – the photographer „has been
there,“ which is coming important for repressive (political, military..) exploitations of
photography, predominantly using photography as the evidence.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
PDF