Mrtvačnica zagrebačkog groblja Mirogoj Damjanović, Dragan; Premužić Ančić, Marija; Suljić, Azra
Radovi Instituta za povijest umjetnosti,
2022
46
Journal Article, Paper
Peer reviewed
Open access
Mrtvačnica zagrebačkoga groblja Mirogoj sastavni je dio najvažnijega sepulkralnog kompleksa zagrebačkog i hrvatskog historicizma. Svojim arhitektonskim rješenjem stilski se nadovezuje na obližnji ...kompleks arkada, paviljona i središnje katoličke kapele. Iako je izgrađena u vrijeme kad je Zagreb imao tek nešto više od 30 000 stanovnika, i danas, gotovo stoljeće i pol od izgradnje, služi istoj svrsi što govori koliko je kvalitetno izvorno bila zamišljena. Cilj je ovoga teksta izložiti arhitektonsku povijest, urbanističko okruženje i stilsko rješenje mirogojske mrtvačnice i staviti ga u kontekst sličnih ostvarenja u povijesti arhitekture na području Srednje Europe u 19. stoljeću.
Ovaj rad dokumentira događaje, osobe i djela Hortikulturnog društva u Zagrebu kao glavnog promicatelja hortikulture i vrtne arhitekture na početku 20. stoljeća. Opisan je opći stručni i privredni ...kontekst u kojemu je Društvo djelovalo te ishodišta njegova formiranja i rada. Podaci se temelje na proučavanju povijesne građe s početka 20. stoljeća, u prvom redu službenih spisa, glasila i stručnih časopisa te druge građe koja dokumentira ili opisuje događaje i sudionike u zadanom vremenskom okviru od osnivanja Društva 1932. do 1940. kada mijenja ime i prestaje aktivno djelovati uslijed ratnih zbivanja. Rezultati istraživanja pokazuju da su promicatelji hortikulture i vrtne arhitekture bili stručnjaci prirodnih i biotehničkih struka, uglavnom botaničari i agronomi – vrtlari, te vrtni arhitekti školovani u inozemstvu. Glavni promicatelji struke bili su okupljeni u Hortikulturnom društvu u Zagrebu koje je bilo prvo takvo društvo na teritoriju Kraljevine Jugoslavije te na čijim su temeljima nastala društva posvećena razvoju hortikulture u sljedećim razdobljima. Društvo je u svome širokom spektru djelovanja poseban doprinos dalo organizaciji i poboljšanju edukacije te na općem profesionalnom nivou – popularizaciji struke u javnosti, ugrađivanju struke u zakonodavni sistem te razvijanju opće svijesti o hortikulturi i vrtnoj arhitekturi. Poseban doprinos Društvu dali su svojim djelovanjem Vale Vouk, po struci botaničar i najveći zagovornik osnivanja Društva te njegovi prvi predsjednik, zatim Zdravko Arnold, prvi docent hortikulture u tadašnjoj državi, te Ciril Jeglič, jedan od prvih krajobraznih arhitekata koji je djelovao na ovim prostorima.
This article documents main events, persons and acts of the Horticultural Society in Zagreb as the foremost promoter of horticulture and garden architecture at the beginning of the 20th century. The general professional and economic context in which the Society operated at the time is described together with the starting points for establishing the Society and its activities. The information in the article arise from the study of historical material from the beginning of the 20th century, primarily official documents, journals and magazines, and other material that documents or describes events and protagonist in a given time frame. The results show that the promoters of horticulture and garden architecture were experts in natural and biotechnical professions, mainly botanists and agronomists - gardeners, but also garden architects educated abroad. The main initiators and promoters of the profession were gathered in the Horticultural Society in Zagreb, which was the first such society in the territory of the then Kingdom of Yugoslavia, on the basis of which other societies dedicated to the development of horticulture in the following periods were formed. In its wide range of activities, the Society has made a special contribution to the organization of education at higher and secondary level and general professional promotion of the profession - popularization of the profession in public, embedding the profession in the legislative system and developing general awareness of the culture of garden design and other open urban spaces. Vale Vouk, a botanist by profession and the greatest advocate of founding the Society, Zdravko Arnold, the first assistant professor of horticulture in the country at the time, and Ciril Jeglič, one of the first landscape architects in the country, by their actions have especially contributed to the Society.
Intenzivna istraživanja spomeničke baštine Rijeke u 18. stoljeću koja se provode u novije vrijeme iznijela su niz novih spoznaja, ključnih za spomeničku baštinu tog razdoblja i omogućila preciznije ...ocrtavanje slike umjetničke djelatnosti u tom gradu. Na temelju tih istraživanja moguće je provesti i stilsku analizu i novu interpretaciju korpusa arhitekture 18. stoljeća, a bivša augustinska crkva Sv. Jeronima, koja je novootkrivenim dokumentima potvrđena kao djelo najvažnijeg riječkog kipara Antonija Michelazzija (Gradišće na Soči, 1707. – Rijeka, 1771.), predstavlja posebno zanimljiv primjer. Barokna obnova gotičke crkve izvedena 1768. godine predstavlja spoj nekoliko stilskih rješenja različitog podrijetla te lokalne tradicije, odnosno primjer je pluralizma stilova zrelog 18. stoljeća. Spoj stilova i utjecaja logična je posljedica smještaja Rijeke na mjestu dodira različitih umjetničkih strujanja, mediteranskog odnosno venecijanskog i onog srednjoeuropskog, koji se očituju i na augustinskoj crkvi. Barokna obnova crkve u radu se razmatra i u širem kontekstu barokizacija srednjovjekovne arhitekture, raširene pojave u 18. stoljeću, u mediteranskom i u srednjoeuropskom krugu.
Avtorici v članku proučujeta ukrajinski art nouveau v okviru njegovega vseevropskega razvoja v arhitekturi poznega 19. in zgodnjega 20. stoletja. Z navedenim slogom so posamezni narodi izražali ...identiteto. Avtorici sta postavili hipotezo, da razvoj tega sloga v arhitekturi Poltave na začetku 20. stoletja izraža identiteto mesta in narodno identiteto prebivalcev ter ponazarja način izražanja narodne zavesti z arhitekturo. Opredelili sta in ponazorili posebnosti tega sloga kot izraza narodnih prvin v arhitekturi Poltave na začetku 20. stoletja. Njuna raziskava je temeljila na metodah kulturološkega pristopa v okviru splošnega kulturnega razvoja mesta. Avtorici sta predstavili tudi splošne značilnosti razvoja arhitekturnega sloga v Poltavi na začetku 20. stoletja in položaj ukrajinskega art nouveauja v polistilizmu proučevanega obdobja. Na koncu sta analizirali vpliv ukrajinskega art nouveauja zgodnjega 20. stoletja na nadaljnji razvoj arhitekture v Poltavi.
The paper presents the research based on an analysis of bibliometric indicators with the aim to indicate the main characteristics and importance of the scientific journal Arhitektura i urbanizam. The ...paper provides a timeframe for the publication of the journal in the period 1994-2018, as well as a list of editors-in-chief and technical editors. It also points out an increasing visibility of articles available in the electronic databases in a format of a full-text, as well as the significance of electronic publishing. The data on the number of published papers, categorization of papers, number of authors, affiliation of authors, average number of references per paper, keyword frequency, as well as language in which articles were published, were analysed for the period between 2009 (from issue 26) and 2018 (to issue 46), and the obtained results are shown in the accompanying tables and graphs. In the considered period, 250 authors, out of which almost all were from Serbia, published 139 categorized single-authored (49.64%) and co-authored (50.36%) papers. The average number of references per article was 22.27. The analysis of keyword shows that the most frequent themes dealt with in the articles were in the fields of architecture, climate change and sustainable development. The research was carried out through a direct insight in all journal issues, thus achieving the authenticity of the presented data. The obtained results, as well as the categorization of the journal by the Ministry of Education, Science and Technological Development of the Republic of Serbia, confirm the role and importance the Arhitektura i urbanizam journal has amongst the researchers in the fields it covers, but also point to the need for bilingual publication of articles, thus providing a greater international visibility, enabling the inclusion of reviewers from abroad and attracting a greater number of foreign authors.
U članku se tumače arhivski izvori o povijesti zgrade na Koblerovu trgu u Rijeci koja je od 16. do 19. stoljeća služila kao gradska vijećnica. Od prvotne stambene kuće, prenamijenjene za vijećnicu ...1532. godine, zgrada je doživjela brojne promjene. Najvažnija je bila ona iz 1740.–1745. prema projektu arhitekta Antonija de Vernede, kada je nadograđen drugi kat, pripojena susjedna kuća, pročelja u cijelosti preoblikovana u baroknom stilu, te je kao takva, uz manje preinake, zgrada ostala sačuvana do danas. Nakon toga oštećena je u potresu 1750. te je ponovno obnovljena u nekoliko navrata. U kasnom 18. stoljeću nalazimo da se njezine prostorije koriste za razna društvena i javna događanja. Kao vijećnica služila je sve do 1833. godine, a zatim se gradska uprava preselila u bivši augustinski samostan te je zgrada prenamijenjena u trgovačke i stambene svrhe. S položajem na križanju glavnih ulica i središnjega trga, stara vijećnica ima i urbanističko značenje. U članku se također donose rezultati konzervatorskih istraživanja kojima su razlučene faze njezina građevnog razvoja.
Cilj je ovoga rada predočiti metodologiju istraživanja rezidencijalnih sklopova s dvorištem i kulom u Trogiru te principe njihova transformiranja u razdoblju od 13. do 15. stoljeća, koji su ...uvjetovani novim pravnim, društvenim i ekonomskim okvirom, pri čemu se njihova sudbina sagledava i kroz političke mijene i osobne perspektive njihovih vlasnika.
This paper presents the research methodology concerning the residential complexes with courtyards and towers in Trogir and their transformation between the 13th and 15th century brought about by the new legal, social, and economic circumstances. These processes are examined both from a political perspective and from a personal perspective of their owners.
Razvoj i raster rimskog naselja s jaškim supstratom na vrlo važnom strateškom položaju današnjeg grada Daruvara, koje je doseglo municipalni status, zbog nedostatka sustavnih arheoloških istraživanja ...uopće nije poznat, iako temeljem slučajnih reprezentativnih nalaza možemo smatrati da su postojale tri glavne njegove cjeline: civilno naselje na padinama Starog Slavika, balneološki dio s hramom na prostoru današnjeg Julijevog parka te forum na mjestu današnjeg središnjeg trga. Sustavna arheološka iskopavanja Gradskog muzeja Bjelovar na području oko židovskog groblja na Starom Slaviku po prvi puta su registrirali ostatke rimske arhitekture u vidu objekta vjerojatno vojne namjene te ostatke perimetralnog zida, koji je okruživao cijelo naselje. Ustanovljene su najmanje tri građevinske faze, a provedene su i određene geološke analize na nepokretnim i pokretnim nalazima kako bi se utvrdila njihova starost i porijeklo sirovine za gradnju.
V članku so predstavljene redovne in umetnostne povezave kartuzij na Slovenskem s kartuzijo Gaming. Raziskava je pokazala, da je do okrog leta 1500 potekala relativno pogosta izmenjava priorjev in ...menihov med Gamingom in slovenskimi kartuzijami. V večini primerov je šlo za prihode menihov iz Gaminga v slovenske kartuzije, redkejši pa so bili odhodi iz slovenskih kartuzij v Gaming. Tudi umetnostnozgodovinska primerjalna in slogovna analiza sta razkrili več doslej še neopaženih povezav. Povezavo razkrivajo tudi posamezni ujemajoči se kamnoseški znaki. V slovenskih kartuzijah izstopa umetnostno naročništvo grofov Celjskih. Ti bi se pri likovni reprezentaciji lahko zgledovali prav po načinih, ki so se jih z namenom memorie v Gamingu posluževali Habsburžani.
Arheološka izkopavanja, ki so leta 1999 potekala v Ljubljani, v inzuli XXVII Emone, so odkrila ostanek trupa stebra z organskim jedrom, postavljenega na kamnito plinto. V prispevku predstavljamo ...najdbo, njen arheološki kontekst in morebitne analogije, mineraloško-petrografsko sestavo ometa, tip pigmenta ter analizo naravnega kamna, uporabljenega za plinto. Od trupa stebra je ostal le zunanji del iz ometa, nanesenega v štirih plasteh in barvanega z rdečo okro, v notranjosti pa se je ohranil odtis trstičja. Plinta je pravokotni blok, narejen iz lokalnega spodnjejurskega oolitskega apnenca, verjetno z območja Podpeči. Oblika stebra kaže, da bi bil lahko del portika ali peristila, arheološki kontekst pa nakazuje povezavo z bazenom oz. kopališčnim kompleksom v tem delu poznorimske Emone.
PDF
