Sinovijski hemangiom koljena Dimnjaković, Damjan; Bojanić, Ivan; Đukić, Ella
Medica Jadertina,
06/2024, Volume:
54, Issue:
2
Journal Article, Paper
Peer reviewed
Open access
Uvod: Sinovijski hemangiom je dobroćudna vaskularna malformacija koja nastaje na sinovijskoj ovojnici i obično zahvaća samo jedan zglob, a to je najčešće koljeno. Može zahvaćati čitav zglob ili biti ...lokalizirana tvorba unutar zgloba. Bolesnici sa sinovijskim hemangiomom koljena obično se žale na dugotrajnu bol koja zbog niskog intenziteta ne utječe na obavljanje svakodnevnih aktivnosti, povremene otekline zgloba, a katkada i na pojavu krvarenja unutar zgloba koje nije posljedica ozljede. U današnje se vrijeme u pravilu otkriva na magnetskoj rezonanciji, a mogućnosti liječenja su kirurško odstranjenje, bilo otvorenim, bilo artroskopskim zahvatom, te embolizacija ili radioterapija. Cilj ovoga rada je prikazati liječenje bolesnika s lokaliziranim intraartikularnim oblikom sinovijskog hemangioma koljena koji je odstranjen tijekom artroskopskog zahvata. Prikaz bolesnika: Bolesnik u dobi od 36 godina došao je na pregled zbog pojave boli niskog intenziteta u prednjem dijelu desnoga koljena. Bol se pojavila prije godinu dana i nije joj prethodila ozljeda. Naveo je i povremenu pojavu oteklina koljena. U trenutku pregleda koljeno je bilo mirno, bez izljeva, urednog opsega pokreta, ali prisutna je bila bol na palpaciju prednjeg dijela lateralne zglobne pukotine. Bolesnik je upućen na magnetsku rezonanciju koljena, a na njoj je uočena lokalizirana intraartikularna tumorska tvorba u prednjem dijelu lateralne zglobne pukotine koja je u kontaktu s Hoffinim masnim jastučićem. Tijekom artroskopskog zahvata načinili smo ekscizijsku biopsiju, a patohistološki nalaz pokazao je da je riječ o sinovijskom hemangiomu kavernoznog tipa. Tijekom praćenja od tri i pol godine bolesnik se nije žalio na smetnje s operiranim koljenom, a na kontrolnoj magnetskoj rezonanciji koljena načinjenoj 24 mjeseca nakon zahvata nije uočen recidiv. Zaključak: Liječenje sinovijskog hemangioma koljena ovisi o njegovoj proširenosti i smještaju, pa mora biti individualizirano, a danas se kirurško odstranjenje smatra metodom izbora. Iako još uvijek nisu utvrđene konačne smjernice, prevladava mišljenje da se svi lokalizirani intraartikularni oblici sinovijskog hemangioma koljena trebaju odstraniti artroskopskim zahvatom, što je i učinjeno kod našeg bolesnika.
Introduction: Synovial hemangioma is a benign vascular malformation of the synovium, usually foundas a monoarticular lesion, most frequently in the knee either as a localized or diffused form. The symptomsinclude prolonged low-intensity pain, which does not interfere with the activities of daily living, occasionalswelling, and sometimes hemarthrosis of the joint unrelated to the injury. The gold standard for diagnosisnowadays is magnetic resonance imaging, while treatment options include removal of the lesion with eitheropen or arthroscopic surgery, embolization, or radiotherapy. We report a case of a patient who underwentarthroscopic removal of intra-articular localized synovial hemangioma of the knee.Case report: A 36-year-old man presented with one year of low-intensity pain in the anterior part of theknee and with occasional swelling, which was not the result of an injury. At physical examination, fullrange of motion and no knee swelling was present. The mild pain on palpation in the anterior part of thelateral joint space was noted. Magnetic resonance imaging of the knee showed the anterolateral part nodulartumor in contact with the Hoffa fat pad. The lesion was arthroscopically excised, and the diagnosis of thesynovial hemangioma was confirmed on histopathologic examination of the arthroscopic biopsy. Duringthe three-and-half-year follow-up, the patient was symptom-free, while the control magnetic resonanceimaging of the knee performed 24 months after surgery demonstrated no recurrence of the synovialhemangioma.Conclusion: Treatment of synovial hemangioma of the knee depends on its extension and location, soit must be individualized, and today, surgical removal is considered the method of choice. Although thereare no definitive guidelines, the prevailing opinion is that all localized forms of synovial hemangioma ofthe knee should be removed by arthroscopic surgery, which we did in our patient.
Cilj ovog rada jest ukazati na moguću pojavu stražnjeg sindroma sraza gležnja (SSSG) u populaciji adolescenata te provjeriti tvrdnju da se u toj populaciji njegova dijagnoza postavlja s vremenskom ...odgodom. Osim toga, željeli smo prikazati i rezultate provedenog kirur- škog liječenja SSSG-a artroskopskim zahvatom u adolescenata te usporediti dobivene rezultate s rezultatima objavljenim u literaturi. U istraživanju je sudjelovalo 16-ero ispitanika koji su u trenutku zahvata imali ≤19 godina i kod kojih je zbog SSSG-a načinjen artro- skopski zahvat samo u stražnjem dijelu gležnja. Sva dostupna medicinska dokumentacija sustavno je pretražena s ciljem utvrđiva- nja razdoblja od pojave prvih simptoma do točne dijagnoze te uzroka nastanka SSSG-a, kao i traženja zabilješki o komplikacijama liječenja. Na pregledu provedenom u sklopu istraživanja procjena funkcijskog stanja gležnja provedena je upitnikom Američkog ortopedskog društva za stopalo i gležanj (AOFAS upitnik), dok je zadovoljstvo ispitanika načinjenim zahvatom ocijenjeno pomoću Abdelatifova upitnika. Prosječna životna dob ispitanika u trenutku zahvata iznosila je 16,8 godina, a medijan trajanja simptoma do postavljanja točne dijagnoze iznosio je 8,5 mjeseci. Zahvat je u svih protekao bez komplikacija, a one nisu uočene ni u poslijeoperacijskom razdoblju. Utvrđeno je značajno poboljšanje rezultata AOFAS upitnika s prosječno 70,9 prije zahvata na 97,0. Svi su ispitanici izrazili izrazito zadovoljstvo načinjenim zahvatom i istaknuli da im se funkcija gležnja popravila nakon načinjenog zahvata. Ovo je istraživanje potvrdilo konstataciju iz literature da se dijagnoza SSSG-a u populaciji adolescenata postavlja s vremenskom odgodom. Osim toga, ovo je istraživanje potvrdilo iznimnu uspješnost liječenja SSSG-a artroskopskom kirurgijom.
Uvod: AutoCart je novija metoda liječenja osteohondralnih lezija lokomotornog sustava. Cilj ovoga preglednog članka jest prikazati indikacije i rezultate ishoda liječenja ovom metodom kod ...pedijatrijske populacije. Ispitanici i metode: U ovom članku prikazano je šest pacijenata liječenih AutoCart metodom u razdoblju od ožujka 2022. do siječnja 2023. godine. Svi pacijenti su imali simptomatske lezije koljena i talusa trećeg i četvrtog stupnja. Lezije na koljenu su operirane artroskopskim putem, a lezije talusa klasičnim, otvorenim načinom. Rezultat liječenja je procijenjen putem upitnika kojim se ocjenjivala kvaliteta života prije i nakon operacije. Također je procijenjena skala boli prije i nakon operacije kao važan pokazatelj uspješnosti ove metode liječenja. Rezultati: Prosječna dob bolesnika je bila 13,6 godina. Trojica bolesnika (50%) bila su muškog spola, a tri (50%) ženskog. Kod troje bolesnika (50%) bila je lezija talusa kao i kod lezije koljena (50%). Kod četvoro pacijenta postojao je jasan mehanizam ozljede (66%), a kod dvoje bez jasnog mehanizma (33%). Medijan vremena od simptoma do operacijskog zahvata je bio 6,6 mjeseci za koljeno, a 7,3 mjeseca za talus. Kvaliteta života kod pacijenata prije operacije bila je 7,67, a nakon operacije 1,00. Zaključci: Ova metoda liječenja kod pravilno postavljene indikacije pokazuje značajno kliničko i subjektivno poboljšanje. Također daje odličan cost benefit u odnosu na metodu transplantacije uzgojene hrskavice, jer se provodi u jednom aktu. Budući da je riječ o novoj metodi liječenja, ipak treba vremena za detaljniju evaluaciju ove kirurške metode.
Cilj: prezentacija principa, tehnike i rezultata artroskopskog liječenja oštećene tetive subskapularisa. Ispitanici i metode: u razdoblju od 1. siječnja 2015. do 1. siječnja 2019. učinili smo 289 ...operacija ramena zbog oštećenja tetiva rotatorne manžete. Lezije tetive subskapularisa podijelili smo po Lafosseu i liječili artroskopski ili artroskopski asistirano. Analizirali smo rezultate isključivo artroskopskog liječenja 31 dostupnog pacijenta s lezijom tetive subskapularisa kojima je od operacije do procjene prošlo 6 i više mjeseci. Pacijenti su ispitani o prije i poslijeoperacijskim mogućnostima i tegobama po upitnicima Oxford shoulder score (OSS) i Subjective shoulder value (SSV). Rezultati: kod 89 slučajeva (30,79 %) našli smo oštećenje tetive subkapularisa od kojih 8 izoliranih (2,76 % svih lezija manžete) i 81 udružen s oštećenjem ostalih tetiva manžete. Kod 72 pacijenta (80,9 %) učinili smo artroskopsku operaciju, a u 17 slučajeva otvorenu uz artroskopsku asistenciju. 31 dostupan pacijent iz grupe artroskopski operiranih procijenjen je 17,96 ± 8,25 mjeseci od operacije upitnicima Oxford shoulder score i Subjective shoulder value (odziv 43,05 %). Oxford shoulder score značajno se povećao s 14,19 preoperativno na 36,74 postoperativno (p = 0,002). Subjective shoulder value također se značajno povećao s 27,32 na 82,33 (p << 0,001). Zaključak: artroskopsko liječenje oštećenja tetive subskapularisa, izolirano ili udruženo s ostalim lezijama manžete, predstavlja siguran i efikasan način liječenja s odličnim rezultatima.
Aim: presentation of principles, techniques and results of arthroscopic subscapularis tendon repairs. Patients and methods: In the period from 1st January 2015 until 1st January 2019 we performed 289 rotator cuff repair surgeries. The subscapularis tendon lesions were found, and sorted according to Lafosse classification and operated arthroscopically or arthroscopically assisted. After a minimum of 6 months after surgery we assessed and analysed the results of all arthroscopic treatments of 31 available patients with a subscapularis tendon lesion. The patients were examined for preoperative and postoperative capabilities and difficulties according to the Oxford shoulder score and Subjective shoulder value questionnaires. Results: In 89 cases (30.79%) we found subscapularis tendon tears from which 8 isolated (2.76% of all cuff tears) and 81 combined with other rotator cuff tears. In 72 cases (80.9%) we performed all arthroscopic repair and in 17 cases (19.1%) an open surgery with or without arthroscopic assistance. From all arthroscopic groups of patients, 31 of them were evaluated 17.96 ± 8.25 months postoperatively with patient-based Oxford shoulder score and Subjective shoulder value (response rate 43.05%). Oxford shoulder score improved significantly from 14.19 preoperatively to 36.74 postoperatively (p=0.002). Subjective shoulder value also increased significantly from 27.32 to 82.33 (p<<0.001). Conclusion: Arthroscopic repair of a subscapularis tendon tear, isolated or combined with other rotator cuff tears, represents a safe and effective a surgical method with an excellent outcome.
Anterolateralni mekotkivni sindrom sraza gležnja je stanje kod kojeg dolazi do uklještenja kronično upalno promijenjenih hipertrofiranih mekih tkiva unutar zgloba između prednjega ruba tibije i vrata ...talusa pri dorzalnoj fleksiji stopala. Predstavlja jedan od češćih uzroka kroničnog bola u gležnju zaostalih nakon ozljede. Javlja se kao komplikacija uganuća gležnja u 1 do 2 % slučajeva. Ozljeda ligamenata i prednje zglobne kapsule, kao i okolnog masnog tkiva, dovodi do lokalne upalne reakcije tkiva te zbog ponavljajuće mikrotraume do kroničnog sinovitisa uz hiperplaziju i fibrozu mekih tkiva. Dijagnoza se temelji na anamnezi i kliničkom pregledu te rendgenološkoj obradi, upotpunjenima ultrazvučnom pretragom i magnetskom rezonancijom (MR). U većini slučajeva anterolateralni mekotkivni sraz zahtijeva operacijsko liječenje. Artroskopija gležnja predstavlja zlatni standard u operacijskom liječenju.
Anterolateral ankle impingement is a condition in which chronically inflammatory hypertrophied soft tissues are trapped inside the joint between the anterior edge of the tibia and the neck of the talus in dorsal flexion of the foot. It represents one of the most common causes of residual chronic ankle pain after injury. It occurs as a complication of ankle sprains in 1 to 2% of cases. Injury to the ligaments and anterior articular capsule, as well as the surrounding adipose tissue, results in local inflammatory tissue reaction and, due to the recurrent microtrauma, leads to chronic synovitis with hyperplasia and soft tissue fibrosis. Diagnosis is based on medical history, clinical examination and x-ray, completed with ultrasound and magnetic resonance imaging. In most cases, anterolateral ankle impingement requires surgical treatment. Ankle arthroscopy is the gold standard in surgical treatment.
Tenosinovijalni gigantocelularni tumor (TGCT) je rijetka benigna monoartikularna bolest koja zahvaća sinovijalnu ovojnicu zgloba, tetive ili burze. Razlikujemo lokalizirani i difuzni oblik bolesti ...pri čemu je histološka slika kod oba oblika jednaka. Stopa pojavnosti lokaliziranog oblika TGCT-a (LTGCT) iznosi deset slučajeva na milijun ljudi od čega se u oko 5% svih slučajeva pojavljuje u gležnju.
Prikazan je rijedak slučaj pojave LTGCT-a u prednjem dijelu gležnja u adolescentice koji se očitovao oteklinom i povremenim bolovima, napose pri sportskim aktivnostima. Na snimci magnetske rezonancije (MR) u prednjem je dijelu gležnja bila vidljiva heterogeno strukturirana, oštro ograničena tumorska tvorba, dok su sve ostale prikazane strukture bile urednih intenziteta signala i primjerene morfologije. Osim bezbolne otekline prednjeg dijela gležnja kliničkim je pregledom utvrđen i deficit dorzalne fleksije stopala. Zahvat je načinjen artroskopski, a tumorska se tvorba zbog svoje veličine nije mogla odstraniti u jednom komadu već se odstranila u dijelovima.
Patohistološka analiza je utvrdila da je riječ o TGCT-u. Tijekom razdoblja praćenja od dvije godine bolesnica se nije žalila na
tegobe s operiranim gležnjem, a na kontrolnim MR-ima nije zamijećen recidiv.
Na TGCT valja pomisliti kao moguću diferencijalnu dijagnozu kod bolesti gležnja, napose kad se bol i oteklina pojave bez ozljede.
Artroskopski zahvat je sigurna i učinkovita metoda liječenja LTGCT-a u gležnju ako ju izvodi iskusan operater kojeg prati uhodan tim, no valja istaknuti da se odabir načina kirurškog liječenja treba prilagoditi kako anatomskom položaju tvorbe u zglobu tako i procjeni i preferenciji kirurga.
U medicinskoj literaturi malo je dostupnih podataka o operacijskom liječenju koštanohrskavičnih oštećenja talusa (engl. Osteochondral
Lesion of the Talus, OLT) u djece. Cilj ovog istraživanja bio je ...evaluirati srednjoročne rezultate liječenja OLT-a artroskopskom
stimulacijom koštane srži (engl. Bone Marrow Stimulation, BMS) tehnikom mikrofraktura u djece kod koje u trenutku operacijskog
zahvata nije bila dostignuta koštana zrelost. U istraživanju je sudjelovalo 13-ero djece s dijagnosticiranim OLT-om koja su liječena
artroskopskom BMS tehnikom mikrofraktura, a kod koje su u trenutku operacijskog zahvata epifi zne pukotine rasta bile otvorene. Na
zadnjem kontrolnom pregledu ispitanici su procijenili stanje operiranog gležnja pomoću Berndt and Harty (BH), Single Assessment
Numeric Evaluation (SANE) i Martin upitnika. Funkcionalno stanje gležnja evaluirano je American Orthopaedic Foot and Ankle
Society (AOFAS) upitnikom. Upitnik Short Form 36 (SF 36) primjenjen je za procjenu kakvoće života povezane sa zdravljem. Medijan
životne dobi ispitanika u trenutku zahvata iznosio je 15 (13-16) godina, a medijan praćenja u poslijeoperacijskom razdoblju 5,6
(3,8-13,6) godina. Prema BH upitniku ishod liječenja je u 10-ero bolesnika ocijenjen kao dobar, a kod troje zadovoljavajući. Kod
11-ero ispitanika rezultati su prema SANE upitniku ocijenjeni kao izvrsni ili dobri. Utvrđeno je značajno poboljšanje poslijeperacijskog
AOFAS skora u odnosu na prijeoperacijski AOFAS skor, a prosječna razlika je iznosila 35 bodova. Medijan zbirne komponente tjelesnog
i mentalnog zdravlja SF 36 upitnika nalazio se u normalnim granicama za hrvatsku populaciju. Artroskopska BMS tehnika
mikrofraktura pouzdana je i učinkovita operacijska metoda za liječenje OLT-a u djece kod koje nije dostignuta koštana zrelost.
SAŽETAK
Cilj istraživanjaArtroskopija gležnja je kirurški zahvat koji se čini ili kao samostalan zahvat u prednjem, odnosno stražnjem dijelu gležnja ili kao zahvat u kojem se operacija u prednjem i ...stražnjem dijelu gležnja čini u istom aktu. Cilj je ovog istraživanja bio analizirati indikacije, komplikacije i učinkovitost artroskopskih zahvata tijekom kojih je načinjena artroskopija prednjeg i stražnjeg dijela gležnja u istom aktu i usporediti ih s rezultatima drugih istraživanja.
Ispitanici i metodePretraživanjem operacijskih protokola Klinike za ortopediju Kliničkoga bolničkog centra Zagreb i Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pronađeno je da je u devetogodišnjem razdoblju načinjeno 169 uzastopnih artroskopija prednjeg i stražnjeg dijela gležnja u istom aktu.
RezultatiNajčešća indikacija za artroskopiju prednjeg i stražnjeg dijela gležnja u istom aktu bio je prednji i stražnji sindrom sraza. Preostale indikacije bile su poslijetraumatska kontraktura, poslijetraumatski osteoartritis te sinovitisi u gležnju različite etiologije. Tijekom promatranog razdoblja uočeno je i zabilježeno u dostupnoj dokumentaciji sveukupno šest poslijeoperacijskih komplikacija. Nadalje, kod trinaest bolesnika operacijski zahvat na gležnju je tijekom praćenja načinjen ponovno.
ZaključakOvo istraživanje govori u prilog činjenici da je najčešće postavljana indikacija za činjenje artroskopije prednjeg i stražnjeg dijela u istom aktu prednji i stražnji sindrom sraza gležnja. Isto tako, ovo istraživanje potvrđuje sigurnost i učinkovitost artroskopskog zahvata u prednjem i stražnjem dijelu gležnja u istom aktu kako kod liječenja sindroma prednjeg i stražnjeg sindroma sraza tako i kod drugih ozljeda i oštećenja u području gležnja, poput poslijetraumatske kontrakture gležnja, poslijetraumatskog osteoartritisa gležnja te sinovitisa u gležnju različitih etiologija.
Menisci su vezivno-hrskavične strukture koje imaju važnu ulogu u zaštiti zglobne hrskavice i stabilnosti koljena. Puknuće meniska predstavlja najčešću intraartikularnu patologiju koljenskog zgloba te ...je najčešći razlog izvođenja operacijskih zahvata na koljenu. Razvojem artroskopskih tehnika, artroskopska djelomična meniscektomija postala je metodom izbora u liječenju puknuća meniska. Iako je minimalno invazivan zahvat kojim se odstranjuje samo dio meniska, a nakon kojeg se bolesnici brzo vraćaju svakodnevnim aktivnostima, artroskopska djelomična meniscektomija dugoročno ima nepovoljan utjecaj na hrskavicu koljena, što rezultira ubrzanim razvojem osteoartritisa. Stoga se od devedesetih godina prošlog stoljeća sve više promovira metoda artroskopskog šivanja meniska kojom se nastoji sačuvati anatomska cjelovitost, a time i funkcionalnost meniska. Premda kliničke studije pokazuju zadovoljavajuće dugoročne rezultate nakon takvih zahvata, nažalost, i dalje se šivanje meniska ne izvodi dovoljno često. Cilj ovoga preglednog rada jest naglasiti važnost meniska u očuvanju hrskavice i stabilnosti koljena te na temelju podataka iz literature prikazati suvremene spoznaje o etiologiji, klasifikaciji, dijagnostici i liječenju puknuća meniska.
Artroskopija lakta tehnički je zahtjevan zahvat koji je podložan nastanku komplikacija. Cilj je ovog istraživanja analizirati indikacije i komplikacije artroskopija lakta učinjenih u Klinici za ...ortopediju Kliničkoga bolničkog centra Zagreb Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te usporediti dobivene rezultate s rezultatima drugih istraživanja.
Provedena je retrospektivna analiza 208 uzastopnih artroskopija lakta koje je jedan operater učinio na standardizirani način tijekom desetogodišnjeg razdoblja. Svu dostupnu medicinsku dokumentaciju sustavno je pretražio liječnik koji nije izravno sudjelovao u liječenju bolesnika s ciljem utvrđivanja vodeće dijagnoze zbog koje je načinjen zahvat, kao i svih zabilježenih komplikacija.
U razdoblju od 1. siječnja 2008. do 1. siječnja 2018. godine ukupno je operiran 191 bolesnik, od kojih je bilo 135 muškaraca (70,68%). U 7 bolesnika (2 žene i 5 muškaraca) artroskopski zahvat načinjen je na oba lakta. Prosječna životna dob bolesnika u trenutku artroskopskog zahvata bila je 38,86 godina (raspon: 4 – 70 godina). Od učinjenih artroskopija lakta njih 198 bili su primarni zahvati, dok je u preostalih 10 (4,81%) bila riječ o ponovnom artroskopskom zahvatu. Najčešća indikacija za primarni artroskopski zahvat lakta bila je poslijetraumatska kontraktura lakta i to u 25,76% bolesnika. U 22,73% bolesnika zahvat je bio učinjen zbog primarnog osteoartritisa lakta. Tijekom promatranog razdoblja u dostupnoj medicinskoj dokumentaciji zabilježeno je 9,59% komplikacija tog zahvata. Četiri su komplikacije bile iz skupine blažih komplikacija, dok je preostalih 15 bilo iz skupine velikih komplikacija. Svih 15 velikih komplikacija bile su reoperacije, od kojih je 7 bilo ponovnih artroskopskih zahvata, dok je u 8 bolesnika načinjen otvoren zahvat.
Rezultati ovog istraživanja, kao i spoznaje iz literature, upućuju da je artroskopija lakta pouzdana i učinkovita operacijska metoda liječenja različitih ozljeda i oštećenja lakta kada se čini na standardizirani način. Udio komplikacija nakon načinjene artroskopije lakta u promatranoj skupini bolesnika je nizak te je u potpunosti usporediv s rezultatima drugih objavljenih istraživanja.
PDF