Recent research has raised concern about the biocompatibility of iron oxide nanoparticles (IONPs), as they have been reported to induce oxidative stress and inflammatory responses, whilst prolonged ...exposure to high IONP concentrations may lead to cyto-/genotoxicity. Besides, there is concern about its environmental impact. The aim of our study was to investigate the effects of IONPs on the antioxidant defence system in freshwater fish Mozambique tilapia (
Peters 1852). The fish were exposed to IONP concentration of 15 mg/L over 1, 3, 4, 15, 30, and 60 days and the findings compared to a control, unexposed group. In addition, we followed up the fish for 60 days after exposure had stopped to estimate the stability of oxidative stress induced by IONPs. Exposure affected the activity of antioxidant and marker enzymes and increased the levels of hydrogen peroxide and lipid peroxidation in the gill, liver, and brain tissues of the fish. Even after 60 days of depuration, adverse effects remained, indicating long-term nanotoxicity. Moreover, IONPs accumulated in the gill, liver, and brain tissues. Our findings underscore the potential health risks posed to non-target organisms in the environment, and it is imperative to establish appropriate guidelines for safe handling and disposal of IONPs to protect the aquatic environment.
Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi koncentraciju kadmija i žive u 10 vrsta jestivih gljiva i supstratu tla sa područja Žumberka te prikladnost gljiva kao bioakumulatora navedenih elemenata. ...Analitički postupak određivanja koncentracija teških metala proveden je metodom induktivno spregnute plazme optičkom emisijom spektrometrije (ICP-OES; Optima 8000, Perkin Elemer, SAD) sa ugrađenim uređajem za automatsko uzorkovanje. Najviša prosječna koncentracija kadmija od 1,83 mg kg-1 ustanovljena je u vrsti Agaricus campestris, dok je najviša vrijednost žive utvrđena u vrsti Boletus aestivalis (1,32 mg kg-1). Koncentracija kadmija i žive utvrđena u anatomskim djelovima istraživanih vrsta gljiva bila je različita, pri čemu je značajno veća (p < 0,05) koncentracija navedenih metala utvrđena u klobuku u odnosu na stručak. Biokoncentracijski faktor za kadmij i živu u analiziranim gljiva bio je veći od 1. Istraživane saprotrofne vrste gljiva akumulirale su veće koncentracije ispitivanih metala u odnosu na simbiontske, izuzev vrsta roda Boletus, koje su se pokazale najbolji akumulacijski potencijal prema živi. Usporedbom koncentracija kadmija i žive u gljivama i propisanim zakonskim odredbama, može se zaključiti da konzumacija istih ne predstavlja negativan učinak na zdravlje ljudi.
Concentrations of arsenic (As), cadmium (Cd), copper (Cu), nickel (Ni), lead (Pb), and zinc (Zn) were determined in water samples and five fish organs (gills, liver, kidney, spleen, and muscle) of ...common carp (Cyprinus carpio L.) and common rudd (Scardinius erythrophthalmus L.) from the Topolnitsa reservoir (Bulgaria) in three seasons (spring, summer, and autumn). This water ecosystem is located in a copper mining and metallurgical region. Water metal concentrations were significantly higher in the summer than in the spring (p<0.05). Moreover, As, Cd, Cu, and Zn concentrations were higher than the national limits. Qualitative factors “element” and “fish organ” had a stronger influence on metal bioaccumulation than the factors “season” and “fish species”. In fish, the highest metal levels were detected in the liver, spleen, kidney and gills, and the lowest in the dorsal muscle. Tissue levels were higher in the summer, but in general they were similar between the two Cyprinid fish. Fish muscles had the lowest metal levels at all times, but As and Pb exceeded the national and international standards. Therefore, we would not recommend fish consumption from Topolnitsa, as continuous metal contamination of the reservoir may seem to present human health risk.
Izmjerena je koncentracija arsena (As), kadmija (Cd), bakra (Cu), nikla (Ni), olova (Pb) i cinka (Zn) u uzorcima vode te škrgama, jetrima, bubregu, slezeni i leđnom mišiću šarana (Cyprinus carpio L.) i crvenperke (Scardinius erythrophthalmus L.) iz umjetnog jezera Topolnitsa (Bugarska) tijekom tri godišnja doba (proljeće, ljeto i jesen) 2012. Taj se ekosustav nalazi u regiji poznatoj po rudnicima bakra i metalurgiji. Koncentracija metala u vodi bila je značajno viša u ljeto nego u proljeće (p<0.05), a koncentracija As, Cd, Cu i Zn prelazila je razinu dopuštenu državnim odredbama. Kvalitativni čimbenici “element” i “riblji organ” jače su utjecali na akumulaciju metala od čimbenika “godišnje doba” i “riblja vrsta”. Najviša razina metala u riba izmjerena je u jetrima, slezeni, bubregu i škrgama, a najniža u leđnom mišiću. Razina u tkivima bila je malo viša u ljeto, ali se uglavnom nije razlikovala između ribljih vrsta. Mišićna je razina cijelo vrijeme bila niska, ali su zato As i Pb bili iznad domaćih i međunarodnih normi. Stoga ne preporučujemo konzumaciju ribe iz Topolnitse s obzirom na to da stalno zagađenje umjetnog jezera za sobom povlači zdravstvene rizike.
Procjena ekološkog rizika sredstava za zaštitu bilja za organizme u tlu uglavnom se temelji na rezultatima laboratorijskih i proširenih laboratorijskih studija dok veza između laboratorija i realnih ...poljskih uvjeta tijekom nekoliko sezona nije dobro utvrđena. Trenutna procjena rizika za okoliš primjenjuje se na pojedinačne aktivne tvari i ne uzima u obzir da su organizmi u tlu izloženi mješavini mješavini aktivnih tvari različitih pesticida. U istraživanju su prikupljeni uzorci gujavica s osam polja u Hrvatskoj tijekom dvije vegetacijske sezone. Analizirani su na 300 aktivnih tvari. Koncentracije 26 analiziranih aktivnih tvari kretale su se od 0,000 do 0,247 mg/kg svježe mase gujavica sa srednjom vrijednosti od 0,005 mg/kg svježe mase gujavica. Postotak uzoraka s vrijednostima ispod granice detekcije (LOD = ½ LOQ), vrijednosti ispod granice kvantifikacije (LOQ = 0,001 mg/kg) i vrijednosti iznad LOQ iznosio je 33, 44 and 23%. Na temelju javno dostupnih nacrta izvješća o procjeni Europske komisije i Europske agencije za sigurnost hrane, parametri degradacije (DT50, DT90) korišteni su za izračunavanje krivulja razgradnje i koncentracije u tlu u vrijeme uzorkovanja gujavica. Potom su određeni faktori biokoncentracije specifičnih za spoj u tlu dijeljenjem analiziranih ostataka pesticida u gujavicama s izračunatim koncentracijama u tlu. Rezultati istraživanja pokazali su da većina aktivnih tvari ne predstavlja rizik za gujavice i nema sekundarni potencijal trovanja za ptice i sisavce koji se njima hrane. Metoda retrospektivne analize analitički izmjerenih rezidua neonikotinoida u uzorcima gujavica može se pouzdano koristiti za izračunavanje krivulja razgradnje i koncentracije u tlu u vrijeme uzorkovanja.
Raste zabrinutost uslijed povećavanja razina teških metala u okolišu zbog antropogenoga utjecaja. Posebno su opasni toksični teški metali (As, Cd, Hg i Pb), koji negativno utječu na organizme i ...izazivaju pojavu bolesti. Zec se pokazao dobrim indikatorom zagađenja staništa teškim metalima. Za provedbu biomonitoringa najčešće se koriste jetra i bubreg. Zečevi koji obitavaju na zagađenome staništu imaju više koncentracije teških metala u tim tkivima negoli oni s referentnoga staništa. As se akumulira najviše u noktima i kosi, Cd u bubregu, Hg u mozgu i bubrezima, a Pb u mozgu i dijafragmi. Starenjem jedinke povećavaju se koncentracije Cd i Hg u jetri i bubregu zeca. Meso zeca je u većini zemalja sigurno za ljudsku prehranu, dok se korištenje iznutrica ne preporučuje.
Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi koncentracije teških metala Fe, Zn, Cu, Ni, Pb i Cd u određenim jestivim saprofitskim gljivama i supstratu na kojem rastu na tri lokaliteta uzorkovanja te ...prikladnost gljiva kao bioakumulatora navedenih elemenata. U istraživanju su korištene tri samonikle jestive gljive Agaricus macrocarpus (L) Fries, Clitocybe inversa (Scop. ex Fr.) Pat. i Macrolepiota procera (Scop. ex Fr.) Sing.,). Potpuno razvijena i zrela plodišta prikupljena su slučajnim odabirom na lokacijama Trakošćan, Jaska i Petrova gora. U isto vrijeme prikupljeni su uzorci supstrata tla gornjeg horizonta (0-10 cm). Analitički postupak za određivanje koncentracije teških metala u gljivama i supstratu tla proveden je metodom XRF – rendgenska fluorescentna spektrometrija. Dobiveni podaci su obrađeni statističkim programom SAS V9.2. Prosječne koncentracije ispitivanih metala značajno su se razlikovale (P < 0,05) između istraživanih vrsta gljiva i lokaliteta uzorkovanja. Najveća prosječna koncentracija (mg*kg-1) Zn (98,25), Cu (88,07), Ni (3,80), Pb (5,06) i Cd (4,12) utvrđena je u vrsti Agaricus macrocarpus, dok je najveća prosječna koncentracija Fe utvrđena u vrsti Macrolepiota procera (126,19 mg*kg-1). Provedenim istraživanjem ustanovljene su značajne razlike u prosječnoj distribuciji teških metala između anatomskih dijelova plodnog tijela gljiva. Sve istraživane vrste gljiva isključene su kao mogući bioakumulatori za metale Fe, Ni i Pb (BCF<1). S druge strane, bioakumulacijska svojstva utvrđena su u svim istraživanim vrstama gljiva za metal Cd (BCF>1). S obzirom na ustanovljene koncentracije teških metala u gljivama i supstratu tla, može se zaključiti da okoliš istraživanog područja nije onečišćen analiziranim teškim metalima te konzumacija ispitivanih vrsta gljiva ne predstavlja negativan učinak za zdravlje ljudi.
Izmjerena je koncentracija arsena (As), kadmija (Cd), bakra (Cu), nikla (Ni), olova (Pb) i cinka (Zn) u uzorcima vode te škrgama, jetrima, bubregu, slezeni i leđnom mišiću šarana (Cyprinus carpio L.) ...i crvenperke (Scardinius erythrophthalmus L.) iz umjetnog jezera Topolnitsa (Bugarska) tijekom tri godišnja doba (proljeće, ljeto i jesen) 2012. Taj se ekosustav nalazi u regiji poznatoj po rudnicima bakra i metalurgiji. Koncentracija metala u vodi bila je značajno viša u ljeto nego u proljeće (p<0.05), a koncentracija As, Cd, Cu i Zn prelazila je razinu dopuštenu državnim odredbama. Kvalitativni čimbenici “element” i “riblji organ” jače su utjecali na akumulaciju metala od čimbenika “godišnje doba” i “riblja vrsta”. Najviša razina metala u riba izmjerena je u jetrima, slezeni, bubregu i škrgama, a najniža u leđnom mišiću. Razina u tkivima bila je malo viša u ljeto, ali se uglavnom nije razlikovala između ribljih vrsta. Mišićna je razina cijelo vrijeme bila niska, ali su zato As i Pb bili iznad domaćih i međunarodnih normi. Stoga ne preporučujemo konzumaciju ribe iz Topolnitse s obzirom na to da stalno zagađenje umjetnog jezera za sobom povlači zdravstvene rizike.
Određivanje metala u tragovima, morskih biotoksina i drugih opasnih tvari u jestivom tkivu školjkaša važno je za procjenu ekološkog statusa okoliša u kojem žive i zdravstvene ispravnosti školjkaša u ...cilju zaštite zdravlja ljudi. Cilj ovog rada bio je utvrđivanje pozitivne ili negativne korelacije sadržaja metala u tragovima u tkivima dagnji s pozitivnim rezultatima bioloških testova za određivanje prisustva toksina koji uzrokuju dijaretičko trovanje školjkašima (DSP). U ovom radu izmjereni su maseni udjeli metala u tragovima (Cd, Pb, Zn, Cu, Cr i Ni) koji su se bioakumulirali u tkivu dagnje (Mytilus galloprovincialis). Dagnje su prikupljene u periodu od siječnja do lipnja 2011. godine na uzgajalištima u akvatoriju južnog dijela Jadrana. U tom je periodu prilikom provođenja nacionalnog monitoring programa morskih biotoksina, primjenom biološkog testa, ustanovljena prisutnost DSP toksina u isptivanim dagnjama. Pojava toksičnosti započela je u siječnju 2011. i trajala je do sredine ljeta, s najvećim brojem DSP pozitivnih uzoraka u lipnju. Razlog za pozitivan biološki test mogu biti i druge manje toksične tvari ili tvari koje nisu toksične (cink ili masne kiseline). Dagnja je organizam koji kroz prostornu i vremensku raspodjelu pokazuje promjene u masenim udjelima metala u tragovima zbog čega se često koristi u biomonitoringu.
Određivanje metala u tragovima, morskih biotoksina i drugih opasnih tvari u jestivom tkivu školjkaša važno je za procjenu ekološkog statusa okoliša u kojem žive i zdravstvene ispravnosti školjkaša u cilju zaštite zdravlja ljudi. Cilj ovog rada bio je utvrđivanje pozitivne ili negativne korelacije sadržaja metala u tragovima u tkivima dagnji s pozitivnim rezultatima bioloških testova za određivanje prisustva toksina koji uzrokuju dijaretičko trovanje školjkašima (DSP). U ovom radu izmjereni su maseni udjeli metala u tragovima (Cd, Pb, Zn, Cu, Cr i Ni) koji su se bioakumulirali u tkivu dagnje (Mytilus galloprovincialis). Dagnje su prikupljene u periodu od siječnja do lipnja 2011. godine na uzgajalištima u akvatoriju južnog dijela Jadrana. U tom je periodu prilikom provođenja nacionalnog monitoring programa morskih biotoksina, primjenom biološkog testa, ustanovljena prisutnost DSP toksina u isptivanim dagnjama. Pojava toksičnosti započela je u siječnju 2011. i trajala je do sredine ljeta, s najvećim brojem DSP pozitivnih uzoraka u lipnju. Razlog za pozitivan biološki test mogu biti i druge manje toksične tvari ili tvari koje nisu toksične (cink ili masne kiseline). Dagnja je organizam koji kroz prostornu i vremensku raspodjelu pokazuje promjene u masenim udjelima metala u tragovima zbog čega se često koristi u biomonitoringu.
The contamination of shellfish with marine biotoxins, trace metals or other contaminants is an ecological, food safety and a human health concern. The goal of the present study was determination of a positive or negative correlation of the content of trace metals (Cd, Pb, Zn, Cu, Cr and Ni) with a positive or negative diarrhetic shellfish poisoning (DSP) bioassay in shellfish tissue. The concentrations of trace metals that were bioaccumulated in the soft tissue of mussel (Mytilus galloprovincialis) were measured in this study. Mussels were collected on breeding farms in the Mali Ston Bay from seven sites from January till June 2011. In that period toxicity was recorded in the course of the official analyses of marine biotoxins under the National Monitoring Program. According to the official method for DSP toxins, the mouse bioassay test, positive results for DSP toxins were reported. In some areas, the occurrence of toxicity started in January 2011 and lasted until mid-summer, with a maximum number of DSP positive samples in June. However, other less toxic or non-toxic substances (zinc or fatty acids) can be the cause for a positive bioassay. Mussel is an organism which is able to show spatial and temporal changes in trace metals concentrations and is a suitable candidate to be used in biomonitoring surveys.
Biološka dostupnost sve se više smatra ključnim problemom vezanim s povećanom razinom toksičnih tvari što izazivaju neželjene učinke u ekosustavima pri čemu se uzimaju u obzir promjenljivi učinci ...abiotičkih sustava okoliša. Mnogi čimbenici mogu utjecati na biološku dostupnost u prirodi. Ovi su čimbenici i vremenski i prostorno ovisni. To je i glavni razlog zašto su zakonodavci oklijevali primijeniti biološku dostupnost u procese procjene rizika. Proteklih je godina, međutim, napravljen značajan napredak s obzirom na bolje razumijevanje kemijskih i ekoloških mehanizama odgovornih za dostupnost kemikalija apsorpciji i za njihovu toksičnost. Kao posljedica toga zakonodavci se suočavaju s izazovom da prihvate znanstveni napredak i primijene biološku dostupnost u zakonima. Ovaj članak raspravlja mogućnosti raznih metodologija u razdoblju od tri godine.
Nedavna istraživanja izazvala su zabrinutost oko biokompatibilnosti nanočestica željezova oksida (engl. iron oxide nanoparticles – IONP), nakon što je utvrđeno da izazivaju oksidacijski stres i ...upalni odgovor, a produljena izloženost visokim koncentracijama IONP-a može dovesti do cito-/genotoksičnosti. Osim toga, postoji i zabrinutost u pogledu njihova utjecaja na okoliš. Cilj ovog istraživanja bio je proučiti djelovanje IONP-a na antioksidacijski obrambeni sustav slatkovodne ribe mozambičke tilapije (Oreochromis mossambicus, Peters 1852). Ribe su bile izložene koncentraciji IONP-a od 15 mg/L tijekom 1, 3, 4, 15, 30 i 60 dana, a usporedno su praćene i jedinke kontrolne, neizložene skupine. Nadalje, praćenje je nastavljeno tijekom 60 dana nakon prestanka izloženosti kako bismo procijenili stabilnost oksidacijskoga stresa izazvanoga IONP-om. Izloženost je utjecala na aktivnost antioksidacijskih i markerskih enzima te povećala razine vodikova peroksida i lipidne peroksidacije u tkivu ribljih škrga, jetre i mozga. Čak i nakon 60 dana „čišćenja“ zaostali su štetni učinci, koji upozoravaju na nepovratnu nanotoksičnost. Štoviše, IONP se akumulirao u tkivu škrga, jetre i mozga. Naša otkrića naglašavaju potencijalne zdravstvene rizike za neciljane organizme u okolišu, te je nužno uspostaviti odgovarajuće smjernice za sigurno rukovanje i odlaganje IONP-a kako bi se zaštitio vodeni okoliš.
PDF
