The article is an expanded critical evaluation of a book Sudbina odabranih. Eugeničko nasljeđe u vrijeme genske tehnologije (The Fate of the Chosen: Eugenics’ Heritage in the Age of Gene Technology) ...by Darko Polšek. Taking into consideration that the author of the book a priori approves the idea of laissez-faire eugenics, i.e. of non-interventions into eugenics by the State, as his departure point, which means that total freedom of individual choice and decisions conceming the issues of birth, children and the quality of life - has been predicted, the author of the article tries to point out some unacceptable epistemological and ethical theses of such an approach to eugenics’ praxis. Namely, the author of the article demonstrates that the book does not offer convincing arguments, which should epistemologically, anthropologically, and, as a consequence, ethically, prove the main difference between the praxis of classical, so called, »rightist eugenics«, on one hand, and, so called, »new«, »private« or »leftist eugenics», on the other hand. In the article, the contents and the ideas of the book were followed. The author of the article makes efforts to mediate the main theses of the book, but sticking to its abovementioned defficiences, this results in critical examination and challenges to the book’s author visionary basic theses of laissez-faire eugenics.That fact, however, does not underestimate the value of the book as a pioneering work in Croatian language on eugenics, i.e. on libertarian concept of eugenics, and demands also significant intellectual and spiritual courage. According to the author of the article, in the context of libertarian concept, however, we have to deal with the certain praxis which transcends the border of specifically human and enters the spheres of in-human.
U radu je predstavljena biotehnologija uklanjanja plinova neugodna mirisa. Cilj istraživanja bio je popraviti kvalitetu okoliša, povećati kapacitet pročišćavanja, smanjiti troškove vezane uz očuvanje ...okoliša, te postići čistu i učinkovitu kontrolu onečišćenja plinovima s neugodnim mirisom.
Biofiltracijom je pročišćen otpadni plin s amonijakom. Nakon sedam dana uklonjeno je 79,3 % amonijaka, a nakon 24 dana udio uklonjenog amonijaka ustalio se na 98 %. Eliminacija amonijaka povezana je s promjenom pH. Prednosti su biološkog uklanjanja plinova s neugodnim mirisom: niska potrošnja energije, visoka učinkovitost, kompatibilnost s okolišem, jednostavno upravljanje i održavanje, nepostojanje sekundarnog onečišćenja.
Ovo djelo je dano na korištenje pod licencom Creative Commons Imenovanje 4.0 međunarodna .
Genetsko modificiranje, genetsko transformiranje ili genetski inženjering skup je tehnika koje pružaju mogućnost dodavanja poželjnih obilježja u superiorne geno tipove biljaka, putem prijenosa gena ...između različitih nesrodnih vrsta, rodova, pa čak i carstava, što se inače ne događa u prirodi. S druge strane, klasičnim se
oplemenjivanjem putem selekcije i križanja između jedinki koje pripadaju istoj ili srodnim vrstama također izmjenjuju i ističu određena svojstva radi poboljšanja vrsta prema ljudskim mjerilima, ali je takav prijenos gena moguć i u prirodi. S genetskim modificiranjem na drvenastim biljkama započelo se 1987. godine na
topolama (Fillatti i dr. 1987). To je prva studija u kojoj je uspješno regenerirano genetski modificirano tkivo šumske vrste drveća. Svojstva koja su najčešće predmet genetske modifikacije kod biljaka jesu sastav lignina, tolerancija na herbicide, otpornost na bolesti i štetnike te kontrola cvatnje. Osim samog postupka genetskih
transformacija, terenski pokusi genetski modificiranoga šumskog drveća predstavljaju vrlo važan segment u cjelokupnom lancu istraživanja. Testiranje izmijenjenih svojstava u prirodnim okolišnim uvjetima pridonosi boljem shvaćanju interakcije okolišnih utjecaja i transformiranih svojstava. Iako se procjenjuje kako postoji
preko 600 terenskih nasada s genetski modificiranim drvenastim vrstama širom svijeta, u šumarstvu gotovo nema komercijalne uporabe takvih plantaža. U hrvatskom šumarstvu ne postoje naznake takva korištenja biotehnologije. Međutim, praćenje svjetskih trendova važno je za implementaciju inozemnih iskustava u zakonsku regulativu te za stjecanje dovoljnih količina znanja za provedbe mjera
sigurnosti i opreza prilikom takvih istraživanja.
BIOTEHNOLOGIJA I EKOLOGIJA Beljo, Jure; Herceg, Nevenko; Mandić, Ana
Mostariensia,
06/2015, Volume:
19, Issue:
1
Paper
Open access
Moderna biotehnologija odnosno genetičko inženjerstvo i pored značajnih osporavanja našlo je široku primjenu u različitim gospodarskim djelatnostima od medicine, farmacije, industrije
i poljoprivrede ...do različitih tretmana u okolišu. U okolišu kao prirodnom okruženju ljudi i drugih organizama genetičko inženjerstvo, ovisno o načinu primjene, može imati štetan učinak
ili može biti korisno. Među štetnim učincima GMO-a na okoliš najčešće se spominje razmjena gena između genetski modificiranih i konvencionalnih biljaka, što dovodi do genetskoga onečišćenja. Osim toga genetski modificirane biljke mogu biti štetne za korisne neciljane vrste, mogu predstavljati opasnost za ekosustav tla, a ne znaju se dugotrajni učinci genetski modificiranih organizama. No genetičko inženjerstvo može imati i korisne učinke na okoliš.
Ponajprije smanjuje se količina pesticida, a osim toga GMO može smanjiti ili potpuno odstraniti otpadne ili neke štetne tvari iz okoliša poput štetnih kemikalija, teških metala i slično. Jedan od korisnih postupaka u čišćenju okoliša bila bi razgradnja plastičnih tvari koje danas u okolišu predstavljaju veliki problem. No kada se procjenjuju štetni učinci GMO-a na okoliš, uvijek ih treba uspoređivati s konvencionalnim postupcima jer i oni mogu imati neke neželjene učinke.
Temelj uspješnosti medicinski pomognute oplodnje je pravilno sazrijevanje jajnih stanica. Na kvalitetu jajne stanice velik utjecaj ima okruženje u kojem se ona nalazi, tzv. mikrookoliš koji uključuje ...stanice kumulusa i folikularnu tekućinu. Određivanje pojedinih komponenti tog mikrookoliša koje se jednostavno i brzo mogu detektirati, a koje omogućavaju razlikovanje kvalitete jajnih stanica, doprinijelo bi povećanju uspješnosti metoda pomognute oplodnje. Anti-Müllerov hormon (AMH) je glikoproteinski faktor rasta, koji luče stanice kumulusa. S obzirom na njegovu ulogu u folikulogenezi, ovim je doktorskim radom istražen ekspresijski profil ovog gena, i s njim povezanih receptora (AMHR2, FSHR i AR), te njihova korelacija s kvalitetom jajnih stanica u postupku medicinski pomognute oplodnje, odnosno s morfološkim karakteristikama jajnih stanica, zigota i embrija te njihovim fertilizacijskim potencijalom. U istraživanje je uključeno 129 uzoraka stanica kumulusa i 35 uzoraka folikularne tekućine koji su sakupljeni od ukupno 52 pacijentice u postupku medicinski pomognute oplodnje. Primijenjena je metoda relativne kvantifikacije genskih ekspresija istraživanih gena u stanicama kumulusa, enzimatski pojačani dvostruki imunološki test (ELISA) za određivanje koncentracije AMH u folikularnoj tekućini istog folikula te morfološka analiza jajnih stanica, zigota i embrija invertnom mikroskopijom. Rezultati dobiveni istraživanjem po prvi put ukazuju na negativnu povezanost ekspresije AMH i AR gena u stanicama kumulusa s morfološkom kvalitetom pripadajuće jajne stanice, odnosno s njenom zrelošću. Osim navedenog, istraživanjem je utvrđeno i postojanje korelacija među ekspresijama ispitivanih gena: između FSHR gena i svih ostalih istraživanih gena (AMH, AMHR2 i AR), između AMHR2 i AR gena, te između AMH i AR gena. Dobiveni rezultati pridonose razjašnjenju potencijalne veze AMH (i receptora koji su na direktni ili manje direktni način povezani s ovim hormonom) i morfološke kvalitete jajne stanice. Istraživanjem je potvrđena važnost kompleksa kumulusa i oocite, odnosno komunikacije između jajne stanice i njenog mikrookoliša, za razvoj kvalitetne oocite koja je preduvjet za uspješnu oplodnju i razvoj kvalitetnog embrija.
The core notion determining the success rate of the medically assisted reproduction is the right growth of the oocytes. The environment, or the so called microenvironment, greatly influences the quality of the oocyte and it includes the cumulus cells and the follicular fluid. Determining the specific components of this microenvironment, which can be easily and swiftly detected, and which enable us to distinguish between good and bad quality oocytes, would contribute to the success rate of the medically assisted reproduction. Anti-Müllerian hormone is a glycoprotein growth factor emitted by the cumulus cells. Considering its role in the folliculogenesis, this doctoral thesis looked into the expression profile of the stated gene and its respective receptors. Their correlation with the oocyte quality in the process of medically assisted reproduction was examined, as well as morphological characteristics of the oocytes, zygotes and embryos together with their fertilization potential. The research included 129 cumulus cells samples and 35 follicular fluid samples which had been harvested from 52 patients during the process of medically assisted reproduction. The method of relative quantification of gene expressions in the cumulus cells for the researched genes was employed, the enzyme - linked immunosorbent assay (ELISA) was used to determine the concentration of AMH in the follicular fluid of the respective follicle, and the morphological analysis of the oocytes, zygotes and embryos was conducted by inverted microscopy. The results obtained in the research for the first time show the negative correlation between the AMH and AR genes expression in the cumulus cells and the morphological quality, i.e. maturity, of the respective egg cell. Furthermore, the research determined the existence of correlations between the expressions of the examined genes as follows: between FSHR genes and all the other researched genes (AMH, AMHR2 and AR), between AMHR2 and AR genes, as well as between AMH and AR genes. The obtained results also contribute to the clarification of the potential connection between AMH (and the receptors directly or less directly linked to this hormone) and morphological quality of the egg cell. The research confirmed the importance of the cumulus - oocyte complex, i.e. of the communication between the egg cell and its microenvironment, for the growth of a high - quality oocyte, which is a prerequisite for a successful fertilization and growth of a high - quality embryo.
Klasičnim sintetskim metodama peptidne kemije u otopini sintetizirana je serija novih
peptidomimetika, tripeptidnih derivata koji u svojoj strukturi sadrţe različite kombinacije
aminokiselinskih ...slijedova (FFA, FAF, AFF) i s različitim zaštitnim grupama na N i C
terminalnim završecima. Ispitana su gelirajuća svojstva pripravljenih spojeva u vodi,
organskim otapalima i smjesama različitih otapala. Acetilni tripeptidi s aminokiselinskim
slijedom FFA (Phe-Phe-Ala) pokazali su se kao dobri gelatori vode i polarnih otapala (6), ali i
aromatskih otapala (5). Acetilni derivati s ostalim aminokiselinskim slijedovima (FAF i AFF)
pokazali su izrazito slaba gelirajuća svojstva kao i butirilni tripeptidi sa slijedom FFA.
Tripeptidi s benziloksikarbonilom (Z) na N terminalnoj strani (28, 32 i 37) su jako efikasni
gelatori aromatskih otapala (o-, m- i p-ksilena i tetralina) te dekalina. Morfologija gelskih niti
odreĎena je transmisijskom elektronskom mikroskopijom (TEM). Samoorganizacija molekula
i supramolekularne interakcije u novim tripeptidnim gelovima proučavane su različitim
spektroskopskim metodama (NMR, FTIR, CD) koje su ukazale na postojanje
samoudruţivanja molekula, strukture β-nabrane ploče (paralelno ili antiparalelno orijentirane)
povezane vodikovim vezama kod 5 i 6 te kod Z-zaštićenih tripeptida (28, 32 i 37). UV-Vis i
fluorimetrijskom spektroskopijom te laserskim pretraţnim konfokalnim mikroskopom
ispitano je vezanje tripeptida 6 na amiloidne boje (tioflavin T i kongo-crvenilo) u fiziološkim
uvjetima. Fluorescencijskom titracijom vodene otopine tripeptida 6 s tioflavinom T dolazi do
porasta emisije te boje i formiranja kompleksa stehiometrije 1:1 s konstantom stabilnosti log
K = 2,48. Kongo-crvenilo s tripeptidom 6 tvori proziran gel u vodi dok sam spoj 6 stvara
mutan hidrogel pri čemu dolazi do značajnijeg porasta emisije fluorescencije spoja kongocrvenilo
u gelu u odnosu na otopinu gdje je neznatan porast emisije. Hidrogel kongo-crvenila
i tripeptida 6 čine tanke niti promjera 10-15 nm dok TEM samog hidrogela 6 prikazuje
prisutnost ravnih traka promjera 50-500 nm što ukazuje na promjenu morfologije gelova.
Laserskim pretraţnim konfokalnim mikroskopom pokazano je da se obje amiloidne boje veţu
na gelske niti tripeptida 6. Hidrogel tripeptida 6 omogućio je u fiziološkim uvjetima
preţivljenje i proliferaciju stanica HEK293T in vitro te se pokazao kao potencijalni
biomaterijal za primjenu u tkivnom inţenjerstvu. Dosadašnja istraţivanja su pokazala da bi
novosintetizirani hidrogelator 6 mogao posluţiti kao potencijalni minimalistički model
agregiranog Aβ-proteina i omogućiti precizan dizajn i razvoj novih efikasnijih molekula
inhibitora ili detektora agregiranja
Series of tripeptide FFA, FAF and AFF derivatives with different protecting groups was
prepared using classical methods of solution-state peptide synthesis. Prepared tripeptides were
tested for gelation of water, various organic solvents and mixtures of solvents. Acetyl FFA
derivatives exhibited gelation of water, polar solvents (6) and aromatic solvents (5). However,
acetyl FAF and AFF derivatives and butyryl FFA derivatives showed poor gelation abilities.
Tripeptides with benzyloxicarbonyl protecting group (28, 32 and 37) exhibited strong gelation
of aromatic solvents (o-, m- and p-xylene and tetraline) and decaline. Morphology of prepared
gels was investigated by Transmission Electron Microscopy (TEM). Organisation in gel
assemblies at the molecular and the supramolecular level determined by using spectroscopic
methods (NMR, FTIR, CD) pointed towards the β-sheet type of hydrogen bonding selfassociation
of tripeptides in gel aggregates. Binding studies of tripeptide 6 with amyloid dyes,
Congo Red and Thioflavin T (ThT) were carried out using fluorescence spectroscopy and
confocal microscopy. Fluorescence titration of tripeptide 6 aqueous solution bellow its
minimal gelation concentration with Thioflavin T showed increase of ThT emission with
increased tripeptide concentration and formation of the 1:1 complex with the association
constant, log K = 2,48. Congo Red forms transparent hydrogel with a tripeptide 6 and shows
increased fluorescence emission compared to aqueous solution of Congo Red. TEM of the
tripeptide hydrogel with Congo Red revealed a change in fiber morphology compared to 6
hydrogel. TEM images of the nanofibrous hydrogel network show the presence of a mixture
of fibers and straight ribbons with diameters in the range of 50–500 nm while the hydrogel
network together with Congo Red contains small fibrils with diameters in range of 10-15 nm.
Confocal microscopy revealed that the both dyes bind the hydrogel fibers. As a potential
biomaterial, 6 was established as a stable and biocompatible physical support for HEK293T
cells in vitro. Tripeptide 6 efficiently supported survival and promoted proliferation of
HEK293T cells encapsulated within a three-dimensional nanofiber network. Furthermore,
these results suggest the need for further evaluation of in vitro biocompatibility and
bioactivity of this tripeptide on neural stem cells upon encapsulation for possible tissue
engineering application. Likewise, tripeptide 6 could serve as minimalistic model of
aggregated Aβ-protein and enable development of new amyloid aggregation inhibitors.
PDF
