Savremena naucna istrazivanja ne mogu da se zamisle bez iscitavanja brojne
strucne i naucne literature. U naucno-strucnim delima nalaze se izvori
ideja, neophodni podaci za sprovodjenje istrazivanja, ...tvrdnje za poredjenje sa
sopstvenim ishodima istrazivanja, proveru metodoloskih postavki i predvidjanje
stanja u narednom periodu. U tom smislu, vazno je da svaki istrazivac
poznaje barem osnovni pojam literature, pojavne oblike, karakteristike i
nacine koriscenja.
nema
Odprta znanost temelji na prosto in odprto dostopnih znanstvenih publikacijah in podatkih. Slednji omogočajo preverjanje rezultatov predhodnih raziskav in njihovo nadgrajevanje, v kontekstu ...jezikovnih tehnologij in ročno označenih jezikovnih virov pa tudi šolanje novih orodij za procesiranje besedil. Vendar pa je, tako kot za znanstvene objave, tudi za podatke pomembno, da so korektno citirani, saj šele to omogoča ponovljivost raziskav, citati pa so tudi najpomembnejši pokazatelj zanimivosti in koristnosti delovanja znanstvenikov ter pomembno vplivajo na njihovo priznanost in s tem možnost pridobivanja projektov ter zaposlitev. V prispevku najprej predstavimo ti. »austinska načela« citiranja jezikovnih podatkov in opišemo tovrstne aktivnosti v sklopu infrastrukture CLARIN.SI. Nato analiziramo stanje citiranja jezikovnih podatkov, predvsem korpusov, v šestih vodilnih slovenskih jezikoslovnih znanstvenih revijah (Jezik in slovstvo, Slavistična revija, Slovenščina 2.0, Linguistica, Slovene Linguistic Studies in Jezikoslovni zapiski) ter v zbornikih dveh znanstvenih konferenc z jezikoslovno tematiko (Jezikovne tehnologije in digitalna humanistika ter Obdobja) za obdobje zadnjih sedmih let, tj. 2013–2019. Pregledali smo 1.074 znanstvenih objav in kvantitativno ter kvalitativno analizirali rezultate. S kvantitativnega vidika pokažemo, da v celotnem obdobju zgolj dobra četrtina pregledanih člankov vključuje rabo virov ter da je v poznejšem obdobju (2018–2019) raba virov v objavah več kot dvakrat pogostejša kot v zgodnejšem obdobju (2013–2017). Načine navajanja virov razvrstimo v pet kategorij (npr. navajanje hiperpovezave na vir v besedilu ter navajanje ključne publikacije o viru); pokažemo, da je raba posameznega načina v veliki meri odvisna od navodil avtorjem za posamezno publikacijo. S kvalitativnega vidika se osredotočamo predvsem na vire z vnosom v repozitoriju raziskovalne infrastrukture CLARIN.SI, za katere pokažemo, da so z redkimi izjemami neustrezno citirani. Izsledke povzamemo in po ti. »austinskih načelih« pokažemo, kaj je bilo že narejenega v sklopu infrastrukture CLARIN.SI ter predlagamo smernice za citiranje jezikoslovnih podatkov in načine za njihovo implementacijo.
Uloga arhivskih signatura u identifikaciji i preciznom citiranju gradiva prepoznata je i u arhivskoj i u znanstvenoj zajednici. U ovom radu iznosi se pregled domaće literature i propisa koji se ...odnose na signiranje arhivskoga gradiva. Normiran oblik signature fonda široko je prihvaćen, no u hrvatskoj arhivskoj praksi nalaze se različiti tipovi signatura dodijeljenih jedinicama opisa nižim od fonda. Na primjerima iz prakse Državnog arhiva u Zadru nakon 2. svjetskog rata nastojat će se uputiti na njihove prednosti i nedostatke u kontekstu klasičnih obavijesnih pomagala i arhivskih informacijskih sustava.
Archival reference codes are an important element of both finding aids and archival information systems. The role of reference codes for the precise citation of archival material is generally recognized both in the archival and the scientific community, and users are regularly instructed about the correct way to cite archival documents, either by a note in finding aids or by general instructions on the citing of materials from a particular archive. The standardized form of the reference codes of a fonds as prescribed by the ISAD(G), the General International Standard Archival Description is generally accepted in the Croatian archival community. The recently published Rules for Description and Access to Resources in Libraries, Archives and Museums (KAM) views reference codes as one of the possible identifiers of works that uniquely identify the archival unit, and provides instructions on the formation of different types of identifiers, including archival references codes. In this regard, this paper would like to draw attention to the different types of codes of archival units that can be found in finding aids, which are the result of the lack of clear instructions for the formation of reference codes. The paper presents and observes examples of different types of reference codes that are represented in the inventories of the State Archives in Zadar in the context of classic finding aids and archival information systems. Considering the issue of the formation of reference codes as an important component of the control of archival materials, the paper also points to the need for a manual on the intellectual and physical arrangement of material that would eliminate doubts regarding the principles of the arrangement of different types of fonds and collections and would harmonize the practice of different archives. The paper also highlights the need to create guidelines that would facilitate the application of the KAM Rules in archives where, among other things, the approach to the existing reference codes represented in practice should be defined.
Suvremeni pravni poreci sve veći značaj pridaju razvoju autorskog prava čiji su konstitutivni elementi autor te autorsko djelo. Autorsko pravo dio je intelektualnog vlasništva koje je regulirano i ...Ustavom Republike Hrvatske te Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima, dok se pitanje nezakonitog korištenja autorskim djelom regulira brojnim drugim propisima. U akademskoj zajednici autorsko pravo izuzetno je važno jer se na taj način poštuju i načela akademske čestitosti. Prije svega, plagiranje predstavlja neetični i nemoralni čin koji narušava ugled sudionika akademske zajednice, a njegovo sprječavanje posebno je usmjereno prema studentima pri čemu je ključni preduvjet sprječavanja plagiranja među studentima primjena odgovarajućih metoda citiranja. Razvojem informacijsko-komunikacijskih tehnologija, računalni programi postaju sve važniji saveznici u borbi protiv plagijata. S obzirom na to da je u ovom radu naglasak na studentima te na njihovu odnosu prema akademskoj čestitosti i pitanju plagiranja, uz predstavljanje temeljnih pojmova autorskog prava i plagiranja, autor se bavi i analizom autonomnih propisa javnih sveučilišta u Republici Hrvatskoj u vezi s pitanjem sankcioniranja plagiranja kao stegovnog djela. Za potrebe pisanja ovog rada, provedeno je i istraživanje među studentima Pravnog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku o pravilnom citiranju te posljedicama plagiranja.
Promjene pokretane tehnologijom koje posljedično dovode do uzastopnog povećanja on-line dostupnosti i pristupljivosti časopisima i znanstvenim radovima ubrzano mijenjaju obrasce akademske ...komunikacije i publiciranja. Širenje važnih otkrića u znanstvenoj zajednici počinje objavljivanjem u recenziranim časopisima. Svrha je ovoga članka prepoznati, kritički procijeniti i integrirati nalaze relevantnih, visokokvalitetnih individualnih studija koje se bave trendovima povećanja vidljivosti i pristupačnosti akademskoga izdavaštva u digitalnom dobu. Rezultati i diskusija: Broj citata koja pojedini znanstveni rad dobiva često se koristi kao mjera njegova utjecaja, a šire shvaćeno i njegove kvalitete. Zabilježene su mnoge aberacije u praksi citiranja kroz pokušaje povećanja utjecaja nečijega znanstvenoga rada manipuliranjem sa samocitiranjem, inter-citiranjem i udruživanjem u »citatne kartele«. Mogući putovi kojima bi autori mogli legalno povećati vidljivost i dostupnost svojih istraživačkih rezultata, s povećanjem broja citata i pojačavanjem mjerljivoga odjeka utjecaja, kako rada tako i znanstvenika, snažno su poboljšani on-line komunikacijskim alatima kao što su umrežavanje (LinkedIn, Research Gate, Academia.edu, Google Scholar), dijeljenje (Slide Share),dijeljenje podataka (Dryad Digital Repository, Mendeley database, PubMed, PubChem), dijeljenje koda, praćenje veličine utjecaja (Facebook, Blogovi, Twitter, Google Plus), te objavljivanjem u časopisima otvorenoga pristupa. Mnogi znanstveni i pregledni radovi u posljednjem desetljeću ispitali su hoće li se radovi objavljeni u časopisima s otvorenim pristupom više citirati u odnosu na radove objavljene u časopisima koji naplaćuju pristup, te većina rezultata upućuje na zaključak da bi mogla postojati komparativna prednost pri citiranju radova objavljenih uz otvoreni pristup u odnosu na drugu skupinu časopisa u mnogim, ako ne i u svim područjima znanosti. Ostaje upitno jesu li radovi koji ne budu nikad citirani doista i »bezvrijedni radovi«, te jesu li su faktor odjeka časopisa i broj citata doista jedini adekvatni indikatori za evaluaciju kvalitete znanstvenika? Zaključak: Frazu »Objavi ili nestani«, koju se obično koristi za opisivanje pritiska na članove akademske zajednice da brzo i neprekidno objavljuje znanstvene radove za održavanje ili napredak u daljnjoj karijeri, u 21. stoljeću se može preoblikovati u »Objavi i budi citiran, da možda ne bi nestao.«
U porastu je broj znanstvenih radova koji analiziraju značaj organizacijske ambidekstrije u odnosu na održivu konkurentsku prednost poduzeća. Znanstvenici koji se bave ambidekstrijom koriste ...različite definicije, konceptualizacije i mjerenja u svojim radovima i diskusijama posvećenim mnogobrojnim značajnim i složenim organizacijskim fenomenima, što je dovelo do divergencije u poimanju polja ambidekstrije. Cilj je ovog rada primjena bibliometrijske analize u kombinaciji s kvalitativnim pregledom literature da bi se uskladili heterogeni rezultati iz prethodnih znanstvenih istraživanja i postiglo šire razumijevanje rasta i razvitka polja ambidekstrije u posljednje 24 godine. U svrhu mapiranja intelektualne strukture polja ambidekstrije, tj. strukturnog obrasca citiranja različitih znanstvenika, provedena je analiza citiranja i kocitiranja. Rezultati analize ukazuju na intelektualnu bazu znanstvenih radova u polju ambidekstrije i isto tako sintetiziraju različita polazišta konceptualizacije ambidekstrije u postojećim istraživanjima te se oni mogu koristiti kao polazište za razumijevanje polja ambidekstrije.
Navedeni su primjeri citiranja mrežnih i drugih dokumenata: akt sabora, vlade i drugih službenih institucija, CD-ROM ili DVD, e-poruka, karta, norma, osobna komunikacija te računalni program, softver ...ili kod.
Dubrovački vlastelin, filozof i državnik Nikola Vitov Gučetić (1549-1610) autor je latinskog Komentara uz prvu knjigu Aristotelova »Govorničkog umijeća« (In primum librum Artis rhetoricorum ...commentaria, nakon 1607?). Premda je tekst komentara objavljen (Potthoff, 2006), izostao je temeljni opis jedinog rukopisa na temelju kojeg je izdanje priređeno (Bibliotheca Vaticana, Urb. Lat. 1219). Ovaj članak pokušava ispraviti taj nedostatak te dati opis rukopisa, uključujući i spekulaciju o tome je li posrijedi autograf i koja mu je moguća datacija. Jezgru članka čine rezultati istraživanja izvora i autoriteta (antičkih klasičnih autora, antičkih komentatora Aristotela i Platona, crkvenih otaca, srednjovjekovnih teologa i filozofa te humanista i, nadasve, kasnosrednjovjekovnih i renesansnih autora pravne literature) kojima se Gučetić služio u svojem komentaru. Prvi put se, u prilogu, objavljuje iscrpna lista od 165 identificiranih autora čija je djela Gučetić konzultirao te se razmatraju mogućnosti i pružaju smjernice za daljnje istraživanje fenomena citatnosti u tekstu dubrovačkog komentatora. Detaljnije se pak izlaže novootkriveni neposredan utjecaj dvojice talijanskih humanista, prevoditelja i komentatora Aristotelove Retorike, Mlečanina Danielea Barbara (1514–1570) te milanskog retora Marcantonija Maioraggia (1514-1555), čiji je komentirani prijevod Aristotelove Retorike (Venecija, 1547, 21571, 31572), kako se u članku dokazuje, Gučetiću poslužio kao neposredan izvor teksta i kao strukturni uzor za njegove Komentare.
Rad donosi pregled oblikovanja, komentira primjenu i
uspoređuje tri priznate i primjenjivane metode za pravilno
citiranje i oblikovanje bilježaka u stručnom ili znanstvenom
tekstu. To su, kako ih ...naziva međunarodna norma za
oblikovanje, sadržaj i strukturu bibliografskih bilježaka (ISO
690-1987): metoda tekućih bilježaka, metoda brojčanih
bilježaka i metoda prvog elementa i datuma. Zastupa se
mišljenje da svaka od metoda ima svoje optimalno
strukovno i znanstveno okružje, u diskursu kojega najbolje
ispunjava svoje funkcije.
PDF
