Voćna vina sadržavaju brojne polifenolne spojeve različitog biološkog učinka, no u usporedbi s vinom proizvedenim od grožđa, njihov sastav i pozitivan učinak na ljudsko zdravlje znatno su manje ...istraženi. Stoga je svrha ovoga rada bila odrediti polifenolni sastav i biološki učinak različitih komercijalno dostupnih hrvatskih vina od kupine, višnje, maline, crnog ribiza, jagode i jabuke. Ovim istraživanjem je po prvi put provedena sveobuhvatna analiza hrvatskih voćnih vina. Polifenolni sastav voćnih vina određen je spektrofotometrijski i primjenom HPLC-PDA/MS analiza. Antioksidacijski kapacitet voćnih vina određen je metodama ABTS i FRAP, dok je njihov biološki učinak određen in vitro ispitivanjem citotoksičnog učinka na humane stanične linije karcinoma dojke (MCF-7), debelog crijeva (CaCo-2) i vrata maternice (HeLa). Najveći je udjel ukupnih polifenolnih spojeva pronađen u voćnim vinima od kupine, višnje i crnog ribiza, a posljednja su dva tipa vina također imala i najveći udjel ukupnih antocijana. Pojedinačna analiza polifenolnih spojeva pokazala je da svaki tip vina ima specifičan sastav, naročito antocijana. Vina od kupine, višnje, maline i crnog ribiza imala su bitno veći antioksidacijski kapacitet od vina od jagode i jabuke. Voćna vina inhibirala su rast tumorskih stanica in vitro, ovisno o volumnom omjeru vina i uzgojne podloge. Također je zapažena različita osjetljivost upotrijebljenih staničnih linija na djelovanje vina. Najizraženiji citotoksični učinak na tumorske stanične linije imala su vina od kupine, višnje, maline i crnog ribiza u volumnom omjeru od 10 i 20 %. Vina su imala izraženiji inhibicijski učinak na rast stanica HeLa i MCF-7 nego na CaCo-2.
Svrha istraživanja bila je procijeniti genotoksični potencijal komponenata koje izlučuju dva konvencionalna samopolimerizirajuća stakleno-ionomerna cementa (Fuji IX i Ketac Molar) te svjetlosno ...polimerizirajući i smolom modificirani stakleno-ionomerni cementi (Vitrebond, Fuji II LC). Istraživanje je provedeno na ljudskim limfocitima primjenom alkalnog komet testa, komet testa modificiranog hOGG1 enzimom te mikronukleus testa. Svaki materijal, polimerizirani i nepolimerizirani, eluiran je u fiziološkoj otopini (1 cm2 mL-1) tijekom jednog sata, jednog dana i tijekom 5 dana. Kulture limfocita tretirane su eluatima u razrjeđenjima 10-2, 10-3 i 10-4. Alkalnim komet testom nisu zabilježene promjene u migraciji DNA iz tretiranih stanica bez obzira na ispitani ionomer, vrstu polimerizacije i trajanje elucije. Izloženost staklenim ionomerima nije značajno utjecala na učestalost mikronukleusa. Primjenom hOGG1 modificiranog komet testa nije zamijećeno oksidativno oštećenje DNA u tretiranim limfocitima. Dobiveni rezultati upućuju na visoki stupanj biokompatibilnosti svih testiranih materijala koji su se koristili u eksperimentalnim uvjetima.
Učinak sekundarnog metabolita masline (Olea europaea L.) oleuropeina, njegovog razgradnog produkta hidroksitirosola i vodenog ekstrakta maslinova lista na staničnu vijabilnost medicinski značajne ...gljivične vrste Candida albicans ispitan je in vitro testovima. Metodom mikrodilucije određene su minimalne inhibitorne koncentracije (MIK) koje uzrokuju 80 % smanjenja stanične vijabilnosti i koje su iznosile 12,5 mg/ml za oleuropein, 6,25 mg/ml za hidroksitirosol i 25 mg/ml za vodeni ekstrakt maslinova lista. Kvantitativna analiza s fluorescentnim bojanjem upućuje na zaključak da je apoptoza primarni način stanične smrti u uzorcima tretiranim sa sub-MIK koncentracijama ovih tvari. Budući da je patogenost vrste određena virulentnim čimbenicima, ispitani su učinci oleuropeina i hidroksitirosola na najznačajnije virulentne čimbenike vrste C. albicans. Utvrđen je inhibitorni učinak ovih fenolnih tvari na promjenu u hifalni oblik rasta kod vrste C. albicans induciranu u uvjetima staničnog gladovanja. Pri sub-MIK koncentracijama, oleuropein i hidroksitirosol nisu pokazali inhibitorno djelovanje na stvaranje biofilma ove vrste. Pri subinhibitornim koncentracijama nakon 24 sata inkubacije, oleuropein i hidroksitirosol su uzrokovali modulaciju stanične površinske hidrofobnosti koja se dovodi u svezu s adherencijom vrste C. albicans na biomaterijale. Uzgoj vrste C. albicans u prisutnosti oleuropeina i hidroksitirosola je uzrokovao inhibiciju aktivnosti kandidinih hidrolitičkih enzima, aspartil-proteaza (Sap) i α-glukozidaza. Tretiranjem vrste C. albicans s oleuropeinom i hidroksitirosolom utvrđeno je višestruko djelovanje ovih tvari uključujući oštećenje stanične stijenke, stanične membrane i otpuštanje citoplazmatskog sadržaja (DNA i proteina). S obzirom da neki antimikotici djeluju kao inhibitori biosinteze ergosterola, provedeno je ispitivanje učinka oleuropeina i hidroksitirosola na modulaciju ergosterola kojima je utvrđeno smanjenje ovog sterola u ovisnosti o primijenjenoj koncentraciji. Uz testove određivanja djelovanja na gljivičnu vrstu, ispitani su mogući citotoksični i genotoksični učinci na stanice nositelja. Navedene tvari nisu pokazale hemolitičku aktivnost na humanim eritrocitima pri testiranim koncentracijama u rasponu 3-60 μM. Ispitivanje učinka na humanim limfocitima periferne krvi provedeno kometnim testom pokazalo je protektivno djelovanje ovih tvari na oštećenja DNA inducirana s mutagenom H2O2, pri čemu je hidroksitirosol imao bolji protektivni učinak u usporedbi s oleuropeinom nakon 120 min predtretmana s ispitivanim tvarima u koncentracijama 1, 5 i 10 μM. Navedeni genoprotektivni učinci su posljedica snažnog antioksidativnog djelovanja ovih fenolnih spojeva utvrđenih ABTS, FRAP i CUPRAC metodom.
Activity of oleuropein, a phenol secoiridoid present in olive tree products, its derivative hydroxytyrosol and water extract of olive leaf were investigated using in vitro tests against opportunistic fungal pathogen Candida albicans. Antifungal susceptibility testing was used to estimate the drop of viability up to 80 % in comparison to the control (untreated cells). Minimal inhibitory concentration (MIC) against C. albicans for oleuropein was 12,5 mg/ml, for hydroxytyrosol was 6,25 mg/ml and for water extract of olive leaf was 25 mg/ml. Morphological changes in the nuclei after staining with fluorescent DNA-binding dyes revealed that apoptosis was a primary mode of cell death in analyzed samples treated with sub-MIC concentrations of tested compounds. In order to understand mode of action of oleuropein and hydroxytyrosol, their effect on C. albicans virulence factors essential for development of infection in the host have been investigated. Both oleuropein and hydroxytyrosol modulate morphogenetic coversion and inhibit filamentation of C. albicans induced in the conditions of reduced nutrient availability. On the other hand, treatment with sub-MIC concentractions of these phenolic compounds did not affect C. albicans biofilm formation. The hydrophobicity assay showed that both compounds, in sub-MIC values, have decreased the cellular surface hydrophobicity, a factor associated with adhesion to epithelial cells. Cultivation of C. albicans in the presence of oleuropein and hydroxytyrosol also inhibits, in the dose-dependent manner, acitivity of aspartyl-proteases (Sap), hydrolytic enzymes important in adherence, tissue penetration, invasion and destruction of host tissue. Most therapies for fungal infections target the ergosterol biosynthesis pathway or its end product ergosterol which is necessary for growth and normal function of fungal cells. At subinhibitory concentrations tested compounds have altered sterol content and subsequently affected the cell membrane of C. albicans. Both compounds induced dose-dependent loss of intracellular material to outer space (DNA, protein leakage) and caused membrane depolarisation indicating their direct effect on the membrane. In addition, cytotoxicity and genotoxicity assays were performed to elucidate the effect of oleuropein and hydroxytyrosol on the host cells. Oleuropein and hydroxytyrosol exhibited no hemolytic activity on human erythrocytes at tested concentrations (3-60 μM). Antigenotoxic effects of oleuropein and hydroxytyrosol against H2O2-induced damage in human lymphocytes were evaluated in vitro by alkaline comet assay. Pretreatment of human lymphocytes with each of the substance for 120 min produced dose-dependent reduction of primary DNA damage in the tested cell type. At tested concentrations (1, 5, 10 μM), hydroxytyrosol showed better protective effect than oleuropein against H2O2-induced DNA breaks. Our results suggest that genoprotective effects of these phenolic compounds could be attributed to their radical scavenging and metal ions chelating activity which were determined using ABTS, FRAP and CUPRAC assays.
Izoniazid je jedan od najčešćih lijekova za tuberkulozu, ali se njegova primjena povezuje s veoma učestalom hepatotoksičnosti. Cilj je ovog istraživanja bio ocijeniti djelotvornost taurina u zaštiti ...izoliranih hepatocita štakora od citotoksičnosti izazvane izoniazidom i njegovim toksičnim metabolitom hidrazinom. U tu smo svrhu utvrdili razine reaktivnih kisikovih spojeva (ROS), lipidnu peroksidaciju, depolarizaciju mitohondrija, reducirani glutation (GSH) te oksidirani glutation (GSSG). Izoniazid nije doveo do značajnoga nastanka ROS-a u normalnih hepatocita, ali je zato bio značajan u stanica osiromašenih glutationom. I izoniazid i hidrazine doveli su do depolarizacije membrane mitohondrija. Hidrazin je smanjio staničnu rezervu GSH i povećao razinu GSSG. Taurin (200 μmol L-1) i N-acetilcistein (200 μmol L-1) uspješno su zaštitili od toksičnoga djelovanja izoniazida i/ili hidrazina, smanjivši nastanak ROS-a, lipidnu peroksidaciju i oštećenje mitohondrija. Taurin je spriječio potpuni gubitak GSH-a te snizio razine GSSG-a u stanica tretiranih hidrazinom. Rezultati našeg istraživanje upućuju na to da se zaštitno djelovanje taurina od stanične toksičnosti izoniazida i hidrazina može pripisati njegovu andioksidacijskome djelovanju.
Cilj je ovoga istraživanja bio utvrditi toksičnost D-amfetamina u izoliranim štakorskim hepatocitima kako bi se razjasnila eventualna uloga enzima CYP3A u mehanizmu toksičnosti ovoga lijeka. U tu su ...svrhu mužjaci Wistar štakora pet dana primali nifedipin (5 mg kg-1 ip.), koji je supstrat i induktor CYP3A. Stanice izolirane iz jetre štakora koji su primali nifedipin i kontrolnih štakora inkubirane su s D-amfetaminom u njegovoj srednjoj toksičnoj koncentraciji (TC50) od 100 µmol L-1. Za procjenu eventualnoga toksičnoga djelovanja D-amfetamina na svježe izolirane hepatocite uporabili smo sljedeće parametre: preživljenje stanica te razine laktat dehidrogenaze (LDH) i glutationa (GSH). Rezultati su pokazali da je nifedipin pojačao toksično djelovanje amfetamina in vitro na sljedeći način: preživljenje stanica palo je za 65 % (p<0,001), GSH za 80 % (p<0,001), a razine LDH porasle su za 190 % (p<0.001). Radi pojašnjenja uloge nifedipina u citotoksičnosti amfetamina uporabili smo amiodaron, koji je supstrat i inhibitor CYP3A. Inkubacija hepatocita štakora koji su primali nifedipin s amiodaronom (14 µmol L-1) prije dodavanja amfetamina značajno je smanjila njegovu citotoksičnost. Ovi rezultati potvrđuju da D-amfetamin djeluje toksično na štakorske hepatocite te da u njegovome metabolizmu i toksičnome djelovanju na jetru sudjeluje CYP3A.
Istraženo je tripanocidno djelovanje etanolskog iscrpka lišća Psidium guajava na vrstu Trypanosoma brucei brucei (BS427) i njegova citotoksičnost na stanice HEK293 bojanjem alamarskim plavilom u 384 ...jažice. Citotoksični učinak na stanice HEK293 rabljen je za procjenu indeksa selektivnosti. Učinkovitost biljnih iscrpaka određivana je da bi se procijenila svrhovitost budućih kemijskih i bioloških istraživanja potencijalnoga lijeka za afričku bolest spavanja. U istraživanju su rabljena dva tripanocida, pentamidin i diminazen, te puromicin kao sredstvo koje usporava rast stanica. Rezultati su pokazali da 80% etanolskih pripravaka s IC50 od 6,3 μg/mL koči rast i razvoj tripanosoma, a samo 20% onih s IC50 od 48,9 μg/mL, s odgovarajućom aktivnosti manjom od 50% na stanice HEK293 u najvećoj dozi od 238,10 μg/mL. Indeks selektivnosti iscrpaka bio je sukladan s aktivnošću pentamidina i diminazena. Aktivnost istraživanih sastojaka bila je sukladna s razinom prije objavljene osjetljivosti. Izostanak citotoksičnosti na razini rabljenih koncentracija i izravna djelotvornost na stanice T. b. brucei daju osnovu za daljnja kemijska i biološka istraživanja predmetnih pripravaka.
Glutamat je glavni ekscitacijski neurotransmiter u središnjem živčanom sustavu. Izmjena je glutamata i cistina (sustav xc-) glavni poveznik mehanizma obrane od oksidacijskog stresa s prijenosom ...živčanih podražaja i promjenom ponašanja. Prekomjerna aktivacija ionotropnih receptora glutamata dovodi do odumiranja neurona; taj se proces zove ekscitotoksičnost. Oksidacijski je stres uzrokovan glutamatom glavni uzročnik neurodegenerativnih bolesti, poput moždane ishemije, Alzheimerove i Huntingtonove bolesti. Kurkuma ima širok spektar bioloških aktivnosti, poput zaštite živčanog sustava i neurokognitivnih sposobnosti. Kurkumin smanjuje oksidacijski stres i time ublažava posljedice ishemijsko-reperfuzijske ozljede leđne moždine, epileptične napadaje i gubitak neurona u hipokampusu. Stanice PC12 feokromocitoma štakora imaju mnoge korisne osobine koje omogućuju proučavanje neurozaštitnih i neurokognitivnih aktivnosti. Ovo je istraživanje provedeno radi utvrđivanja mogućnosti praćenja aktivnost kurkumina u zaštiti živčanih stanica pomoću modela stanica PC12 oštećenih glutamatom. Rezultati pokazuju da glutamat (u koncentraciji od 20 mM) pojačava izražaj glutation peroksidaze 1, glutation disulfida, utoka iona kalcija, proizvodnju dušikovog oksida, oslobađanje citokroma c, omjer proteina Bax/Bxl-2, aktivnost kaspaze-3, oslobađanje laktat dehidrogenaze, reaktivnih kisikovih spojeva, vodikovog peroksida i malondialdehida, te smanjuje izražaj glutationa, glutation reduktaze, superoksid dismutaze i katalaze, čime se pojačava stanična apoptoza. Kurkumin ublažava sve te negativne učinke, pa se može zaključiti da učinkovito štiti stanice PC12 od oksidacijskog stresa uzrokovanog glutamatom. Njegova se aktivnost zasniva na uklanjanju reaktivnih kisikovih i dušikovih spojeva pomoću glutationa te u matriksu mitohondrija.
Javnost sve više zabrinjavaju brojne tvari u okolišu koje mogu utjecati na endokrini sustav kralježnjaka. Među tzv. endokrinim modulatorima, koji mogu poremetiti ili potpuno narušiti razvojne i ...reproduktivne procese u organizmu, najveću pozornost privlače tvari što imaju estrogenu aktivnost. Ta je zabrinutost potaknula razvoj novih metoda za njihovo praćenje i određivanje te izbjegavanje neželjenih učinaka. Testovi in vitro sa staničnim linijama sisavaca i riba postali su važni modelni sustavi u ispitivanju toksičnosti tih spojeva. Citotoksični i apoptotički učinci 17α-etinilestradiola i dietilstilbestrola ispitani su na CHO-K1 staničnoj liniji. Za određivanje preživljavanja stanica upotrebljena je metoda tripan plavo. Citotoksičnost 17α-etinilestradiola (0,34-34 µM) i dietilstilbestrola (0,37-37 µM) ovisi o koncentraciji, a izračunate IC50 vrijednosti nakon 72 sata nakon tretmana iznosile su pojedinačno 12,8 i 10,4 µM. Smrt CHO-K1 stanica praćena je na temelju uočenih morfoloških promjena, bojenjem hematoksilinom i eozinom, zatim promjena u izgledu jezgre, bojenjem fluorescein diacetatom/propidijevim jodidom i fluorescentnom mikroskopijom, te prema fragmentaciji DNA TUNEL metodom i translokaciji fosfatidilserina protočnom citometrijom. Dobiveni rezultati upućuju na to da 17α-etinilestradiol uzrokuje apoptozu u CHO-K1 stanicama, a dietilstilbestrol njihovo odumiranje procesom nekroze.
U uvjetima in vitro istražen je inhibitorni učinak pčelinjeg otrova, samog ili združenog s citostatikom bleomicinom, na rast stanica HeLa i V79. Rabljene su sljedeće metode: brojenje stanica, metoda ...klonskog rasta i apoptoza. Poznato je da neki antagonisti kalcija i kalmodulinski inhibitori povisuju unutarstaničnu razinu protutumorskih lijekova inhibirajući njihov prijenos iz stanice. Unutarstanična akumulacija melitina izravno povećava citotoksični učinak protutumorskog lijeka. Obrada stanica HeLa i V79 u eksponencijalnoj fazi rasta bleomicinom uzrokuje oštećenje DNA ovisno o dozi te smanjenje broja živih stanica. Uočeno je da se letalni učinak bleomicina može pojačati dodatkom neletalne doze pčelinjeg otrova. Pčelinji otrov pritom inhibira popravak nastalih oštećenja u stanicama HeLa i V79 te sprječava oporavak stanica tretiranih bleomicinom. Apoptoza, nekroza i liza mogući su mehanizmi kojima pčelinji otrov inhibira rast i stvaranje kolonija stanica V79, dok HeLa-stanice pokazuju pojačanu otpornost na pčelinji otrov. Istraživanje također potvrđuje mogućnost uporabe pčelinjeg otrova u povećanju citotoksičnosti bleomicina.
Toksično djelovanje kukuruzne snijeti Ustilago maydis i mogući sinergizam s fumonizinom B1 (FB1) ispitivani su na štakorima soja Fischer. Toksični učinci su procijenjeni na temelju organoleptičkog ...pregleda organa žrtvovanih životinja i mjerenja biokemijskih parametara u serumu (LDH, ALT, GGT, ChE), te homogenatu tkiva jetre i mozga (AChE, ChE, GGT, ALP). U jednoj pokusnoj skupini (US) životinje su hranjene smjesom biomase i snijeti masenog udjela 70%, dok je druga pokusna skupina (US+FB1) primala smjesu biomase i snijeti masenog udjela 70%, te fumonizina B1 (1 mg po kilogramu hrane) tijekom 17 dana. Kontrolna skupina je hranjena standardnom laboratorijskom hranom. Tijekom pokusa životinje su bile ekscitirane. Masa pokusnih životinja bila je na kraju pokusa nešto veća u odnosu na kontrolnu skupinu. Uočene patološke promjene na jetri, plućima, uterusu i ovarijima bile su više izražene u skupini US+FB1. Specifična katalitička aktivnost AChE u homogenatu jetre i mozga bila je značajno smanjena u US skupini (61, odnosno 63%) u odnosu na kontrolu (p < 0,05), što ukazuje na neurotoksično djelovanje snijeti. Osim toga, zabilježena je značajno smanjena aktivnost ovog enzima i ALP u homogenatu jetre US+FB1 skupine (p < 0,05). Specifična katalitička aktivnost LDH u serumu bila je značajno povećana u US+FB1 skupini (165%, odnosno 166%) u odnosu na US i kontrolnu skupinu, što ukazuje da su oštećenja stanične membrane rezultat djelovanja FB1. Neurotoksični učinci u štakora soja Fischer vjerojatno su posljedica djelovanja alkaloida U. maydis i poremećaja metabolizma sfingolipida uslijed djelovanja FB1.
PDF
